Umrla od srama zbog prodavača lubenica: Završio ekonomiju, a sad radi na štandu i vozi kamion

Jesu li za ovakve scenarije krivi pojedinci koji odaberu fakultet s kojim će se teško ili nikako zaposliti u struci ili ipak država, ministarstvo i fakulteti koji ne korigiraju upisne kvote prema potrebama tržišta rada?


Worker Setting Out Watermelons
Ilustracija: Envato

Činjenica je da nam diploma ne garantuje nužno posao u struci, pogotovo ako nismo odabrali deficitarni studij pri upisu. Diskusiju o ovoj temi potaknula je korisnica popularne stranice Ispovesti na kojoj anonimno možete podijeliti sve što vas muči ili opterećuje ili pak raduje.

Ovaj put, korisnica je podijelila dirljivu priču o mladom prodavaču lubenica kojem u zagrljaj trči maleno dijete. Kako kaže, ovaj je prodavač fakultetski obrazovan.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Poraz države ili?

Prolazim danas pored dečka što prodaje lubenice na tezgici ispred zgrade i čujem ga da priča s nekim čovjekom i kaže tužnim, pomalo stidljivim tonom: ‘Ekonomiju sam završio, ali radim ovdje i vozim kamione, nema posla’, piše ova ljuta i razočarana korisnica. – U tom trenutku mu stiže žena s bebicom i on sav presretan kaže ‘Gdje je moje sunce?’ Ja sam malo umrla u sebi zbog sra*a od države u kojoj živimo i što ne daje priliku mladim, vrijednim i obrazovanim ljudima. Pu!, dovršila je svoju ispovijest koja je izazvala mnoštvo komentara.

Svi jedemo ista gov*a. I u Hrvatskoj i u BiH i u Srbiji. Zapošljavaju se tupoglavci koji su jedva srednju završili, ako i to. A ovi s diplomom ili nemaju nikakve šanse za posao ili pakuju kofere i u svijet, jedan je od komentara na ovu dirljivu priču, piše mojfaks.dnevnik.hr.

Ja sam profesor engleskog jezika. Fakultet sam završila prije 5 godina, a ukupno od tada sam radila oko godinu i po u struci. Fakultetski obrazovani ljudi bez debele veze mogu samo mrvice kupiti u ovoj ‘državi’, smatra ova pofesorica.

Ni u Hrvatskoj nije ništa bolje, a koliko vidim ni u Bosni i Hercegovina također što mi govori da je cijeli Balkan uglavnom sastavljen od kriminalaca i onima koji su podložni takvima, sramota je to općenito za cijelo društvo koje živi na ovim prostorima, smatra još jedna osoba koja je pročitala ovu priču.

Sami smo odgovorni za svoj odabir studija?

No, osim onih koji upućuju na velike društveno-ekonomske i političke probleme na ovim prostorima, ima i onih koji na cijelu situaciju gledaju pragmatičnije. Naime, upozoravaju na ličnu odgovornost pri odabiru studija.

Još dok je studirao tu ekonomiju, ona je bila prošlost. Ja sam se sa 20 godina oženio 1993., sa 21. već ljuljao dijete usred inflacije, bez države, u poluratu… Radio sam noću u pekari, danju radio k'o monter… Čuvao ovce 3 godine, bio poduzetnik… Sad sam par god u inozemstvu na super poslu i vraćam se jer sam postao deda, a nemam još ni 48 godina. Ekonomije iz knjiga više ne postoje…, piše jedan od ovih koji smatraju da o zapošljavanju valja razmišljati i prije početka studija.

Kvote na fakultetima se ne određuju po stvarnoj potrebi na tržištu, tako da imamo to što imamo, a to je masa visokoobrazovanih bez posla u struci, piše u još jednom komentaru.

Zašto ljudi odmah krenu govoriti o nepravdi, kako sistem ne valja i slično? Zna se koja su zanimanja deficitarna, a koja ne. Ekonomija nije. Svako ko upiše taj fakultet trebao bi biti svjestan da ima previše ekonomista na tržištu i da možda jednog dana neće moći naći posao. Nekad je samo stvar potražnje, a ne mita i korupcije, pita se sljedeća osoba.

Majstori plaćeni bolje od osoba s diplomom

Neki ipak upozoravaju na nesrazmjer plaća i ukazuju na to da majstori, primjerice, zarađuju bolje od osoba s diplomom.

Nažalost nije dovoljno samo završiti faks, sestra doktor nauka zarađuje isto kao njen muž koji je majstor za kućanske poslove. Pritom ona radi više sati od njega. Devet godina bila na faksu, utrošila 20 000 eura, starije kolege kažu da joj se taj novac nikad neće vratiti s obzirom da je hemičar, stoji u jednom komentaru.