U domu prije i za vrijeme pandemije: Korona-brucoši nikad neće znati šta je pravi studentski život

O svim promjenama te pozitivnim i negativnim stranama istih, ekipa portala mojfaks.dnevnik.hr porazgovarali su sa stanarom studentskog doma “Stjepan Radić”, Božidarom, koji je ispričao svoje iskustvo, ali i prokomentarisao što sve brucoši neće dobiti od “Save” upravo zbog novog načina života u skladu s epidemiološkim mjerama.

Živio na Savi u najboljim danima, ali i sada u pandemiji

On je u domu već četiri godine i zna kako je bilo živjeti na Savi u najboljim danima, ali i sada u ovim novim okolnostima.

– U vrijeme studentskih dana upoznaješ poznanike, prijatelje i ljubavi upravo zbog socijalizacije i tog zajedničkog života. I sam sam stvorio ovdje neka prijateljstva koja znam da će biti zauvijek, a sve je zaslugom upravo nekih ključnih lokacija u domu. Radi se o čajnim kuhinjama na primjer, koja su predviđena za pripreme obroka, ali i za neka neformalna druženja gdje se nerijetko skupi veći broj studenata i njihovih gostiju. Sva se poznanstva većinom sklapaju tu, ili na primjer na balkonima, prostorima oko paviljona, govori.

Sava – mali kutak Zagreba koji nikad ne spava

Osim kolokvija, ispita i odlaska na faks, velik dio studentskog života je i taj društveni dio života, posebice za studente koji žive u domu. Kako kaže naš sugovornik, u ovom legendarnom domu uvijek je netko budan i netko nešto slavi.

– Sava je poznata po tome što je to mali kutak Zagreba koji nikad ne spava. Uvijek se može naći neka ekipa koja je budna i koja nešto slavi s obzirom na to da nas je ovdje preko 4000, a živimo na svega nekoliko kilometara kvadratnih! Otkad sam ovdje, svi prolazimo sve zajedno, i dobro i loše, stoga se mi i nazivamo jedno malo kućanstvo. Svima je više-manje jasno kako studenti koriste te zajedničke prostore jer da nije tih lokacija, teško da bismo se upoznavali s drugim sustanarima ili neformalno družili, tvrdi Božidar.

Epidemiološke mjere možda spašavaju zdravlje, ali uništavaju društveni život

Smatra da epidemiološke, protupandemijske mjere spašavaju naše zdravlje, ali uništavaju socijalni život studenata. Kako se prisjeća, život prije korone bio je ispunjen raznoraznim druženjima i raznim prigodama, a svi zajednički prostori bili su puni studenata – danonoćno.

– Sava je tada zaista bila srce studentskog života u Zagrebu. Pojavom korone veliki broj studenata morao je napustiti dom te se uputiti kući. Neki se studenti, upravo zbog svih mjera od strane stožera, ali i prema vlastitom nahođenju, više ne druže ni upola kako je bilo prije. Kako bismo smanjili mogućnost zaraze, svi se manje družimo i više smo u svojim sobama, što nas pomalo i ljuti i frustrira, govori.

Situacija u kojoj su, na primjer, sada brucoši je vrlo teška. Kako kaže Božidar, s obzirom na to da su se studenti morali vraćati kući, cijelo iskustvo studiranja i života u Zagrebu, u domu, odlaska na fakultet i u menzu se izgubilo iza ekrana, video poziva i tastatura. – Mislim da su studenti prvih godina, odnosno brucoši najviše zakinuti. Dolazak u novi grad i u novi smještaj dovoljno je teško i potrebno je vremena za prilagodbu, no zbog ljudi koji su bili u sličnim situacijama, prilagodba je bila puno lakša, smatra.

Brucošima ukinuto mnogo toga što prvu godinu studija čini – čarobnom

Već od samog početka i seljenja, brucoši nemaju tu komponentu gdje upoznaju ljude koji su u njihovim situacijama, kako bi si međusobno pomogli jer se nemaju gdje upoznati. Život u studentskom domu nije kompletan ako nedostaje upravo ta socijalna interakcija.

– Brucošima se ukinulo mnogo toga što prvu godini čini čarobnom u životu. Svima je sve novo kada dođu u veću sredinu. Samim time, cijelo to iskustvo postaje inspirativno zbog velike i pozitivne mase ljudi koja dijeli isto iskustvo. Mislim da život u pandemiji ograničio mogućnost tog njihovog ludovanja, gubljenja godine dana gdje su mogli izgraditi sebe kao osobu, ali i mnoga prijateljstva koja se, eto, nikada nisu ni stvorila. Prvo što je uskraćeno su na primjer njihovi derneci– studentske brucošijade, prva mjesta gdje imaš veći kontakt sa svojim vršnjacima. Nakon toga, više nema ni Radićevih dana, Noći Save i slično. Uskraćena im je ta mogućnost svega toga što pridonosi kvaliteti života studenta. Jednostavno, oni nemaju osjećaj studentskog života na Savi kakav smo mi imali prilike doživjeti dok smo prolazili kroz bezbrižne godine dok se o koroni još nije moglo ni sanjati, govori.

Svi trebamo mjesto pod suncem gdje možemo biti beskrajno sretni

Iako je tokom zime bilo posebno teško održavati socijalni život zbog zabrane okupljanja u zatvorenim prostorima, studenti sa Save i dalje pokušavaju održati socijalni život koliko-toliko normalnim s obzirom na sve.

– Već duže vrijeme, otkako su protuepidemiološke mjere na snazi, zabranjuju se okupljanja studenata na svim domskim površinama. Hladnijim danima, centar okupljanja bile su čajne kuhinje ili za one malo hrabrije otvoreni domski prostori poput domskih balkona ili vanjskih površina, popularno nazivanih ‘krugova’. Bilo kakav pokušaj okupljanja u studentskom domu bio bi u vrlo kratkom roku ugašen od strane nadležnih. Propisima se zabranjivalo okupljanje više od dvije osobe u zatvorenim prostorima poput čajnih kuhinja, a sve vrste okupljanja tretirane su potencijalno opasnima za širenje zaraze te kao takve strogo zabranjene, prisjetio se.

Kako kaže, već su mjesecima uskraćeni za mogućnost posjeta njihovih kolega. Šali se da bi se život u domu, prema poštivanju svih donesenih epidemioloških mjera, mogao svesti na formulu “kuća pos'o-pos'o kuća”. Međutim, odlike studenata jesu hrabrost i ustrajnost. O virusu se malo kad priča, no svi smo ga itekako svjesni.

– Potaknuti zanosom mladosti, naša studentska okupljanja nisu potpuno ugašena. Nas se uvijek može pronaći na nekom obližnjem parkingu ili danas popularnom Jarunu. Očito svi trebamo mjesto pod suncem gdje možemo biti beskrajno sretni, daleko od svih briga koje su nam se urezale u život ovih godina. Sada kako idu topliji dani, nije priroda jedina oživjela. Oživjela su i studentska okupljanja. Sava, iako daleko od sjaja kakvog je imala prije, u proljeće uvijek izvuče studente iz soba. Svjesni mjera, uvjereni smo kako će još dugo potrajati dok ne napunimo naše ‘krugove’ do duboko u noć. Činjenica je ta da će studenti uvijek tražiti način, i vrijeme i mjesto gdje će se moći veseliti, govori za kraj.