Studenticu roditelji “otkantali” kad se nakon rokova htjela vratiti kući: “Plačem cijeli dan, nemam podršku…”

Ispitni rokovi intenzivan su period u životu svakog studenta.


crying girl in t shirt on blue background
Foto: Envato

Nakon velikih mentalnih, emocionalnih, fizičkih ili intelektualnih napora većina mladih traži smiraj, utjehu i “punjenje baterija” na poznatom, domaćem teritoriju – roditeljskom domu.

Neki od njih u tim prilikama nažalost dožive “hladan tuš”: nerazumijevanje roditelja i članova porodice, nevoljkost ili manjak takta da u tom stanju iscrpljenosti i umora udovolje svojoj djeci, što zbog manjka ljubavi, što zbog užurbanog tempa života.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Ispitni rokovi intenzivan su period u životu svakog studenta. Manjak sna, loša prehrana, nezadovoljstvo kojom lošom ocjenom ili komunikacijom s profesorima… sve su to razlozi koji mnoge mlade dovedu “do ruba” s kojega požele ponovo uletjeti u roditeljsko gnijezdo, u kojem su uvijek bili sigurni, zaštićeni, ali i posluženi ručkom, večerom, doručkom, čistom posteljinom, odjećom i brojnim drugim benefitima.

Posebno je teško studentima kojima ova podrška izostane pa u obraćanju roditeljima dožive nerazumijevanje i rezerviranost.

– Gotov rok, ja preumorna i jedva čekam da odem kući poslije mjesec dana. Zovem mamu i sestru pojedinačno da im kažem da planiram sutra doći i obje mi govore: “Otkud to, zašto bi dolazila?”, povjerila se studentica posjetiteljima popularne stranice Ispovesti.

Kako dalje piše, osim toga što je mentalno iscrpljena od učenja, tvrdi da nema nikakvu emotivnu podršku, kako od porodice tako ni od potencijalnog romantičnog partnera jer dečka nema.

– Prijateljice uče i imaju sve to i neću da me neko tješi. Ali sad sam se raspala i ne mogu se sabrati. Plačem cijeli dan, napisala je.

Mnogo je onih koji suosjećaju s njom, shvaćaju njenu tugu, ali joj savjetuju da se u ovim okolnostima, ma koliko to teško bilo, skoncentriše na samu sebe.

– Lijepo se naspavaj, odmori. Onda pročitaj neku lijepu knjigu ili pogledaj neki lagani film. Pa se opet lijepo naspavaj. Počasti se finom večerom ili ručkom. Ne idi kući u tu nezdravu sredinu. Izađi u grad sa nekom kolegicom sa faksa. Sve bude i prođe. Iz iskustva govorim. Zbog loše porodice sam izgradila zidove oko svoje duše, iza kojih godinama nikog ne puštam. Veliki zagrljaj ti šaljem, piše joj jedna čitateljica.

I roditelji imaju svoj život i obaveze

Ima i onih koji pak tvrde da u takvoj situaciji ne smije biti egocentrična nego priznati da i njeni imaju vlastiti život i obaveze, ili pak misle da se radi o netaktičnosti koja će se razriješiti daljnjim razgovorom.

– Reci to mami i sestri, možda one nemaju jasnu sliku o tvojoj mentalnoj iscrpljenosti, vjeruj, razumjet će. Možda te samo, recimo, žele poštedjeti dugog puta, vjerojatno ne misle ništa loše. Razgovaraj, smatra ova osoba.

– Mali podsjetnik za tebe: dok ti studiraš u drugom gradu i vodiš neki svoj drugi život, ljudi koji su ostali kod kuće isto nastavljaju voditi svoj život. I onda kada nakon 5 mjeseci dođeš kući, ne možeš očekivati da svi samo pauziraju svoj život jer ti sad imaš vremena. Koliko puta si ti rekla svojoj porodici da ne dolaze jer ti moraš učiti, jer imaš dogovoreno? Pa ista ta porodica ima pravo na svoje planove. To ne čini njih groznim, a tebe plemenitom, uvjeren je pak ovaj čitatelj.

Zabrinjavajuće mnogo sličnih iskustava

No, porazno je mnoštvo komentara sa sličnim iskustvima nesretnih mladih koji od roditelja očekuju podršku, a ne dobiju je.

– Moji me vječito zovu da dođem ‘kući’, ali kad ostavim sve u drugom gradu i dođem niko od njih nema vremena za mene. Ja razumijem da svi imaju svoje živote, ali ne razumijem zašto inzistiraju da dođem, čemu pasivno-agresivni komentari svako malo, usporedbe s drugom djecom koja često dolaze kući…, sličnog je iskustva ovaj pratitelj stranice.

– Ma što te pogađa, ja sam navikla. Meni majka kad god dođem kao u šali kaže što si ti došla u moju kuću. Kao da do jučer nisam tu živjela, k'o da sam gost, podijelila je ova djevojka svoje iskustvo.

– Isti slučaj, ali sam u 4. srednje došla u Beograd u školu, ovdje stanujem dok idem u školu, za vikend i praznike idem kući. Idem u tešku školu i ima mnogo za učenje, svi pričaju samo o školi i prosjeku, samo nabijaju pritisak. Jedva čekam da se vratim kući kod svojih i najviše me boli kad im to kažem, a oni isto tako odreagiraju, piše ova maturantica.

Nemoguće je da se u raspravu ne uključe i roditelji kojima je ovakva reakcija nezamisliva. Osim što su izrazili želju da pomognu studentici, pozvali je u svoje domove, naglasili su da se njihova djeca njima vraćaju u bilo koje doba dana i uvijek su dobrodošla, prenosi Moj Faks.

– Svoju djecu dočekujem u svako doba dana i noći. Svaki dan bez njih je tužan dan, ali oni imaju svoje živote i ako dobijem samo mrvice od njih, ja sam sretna. Tako da ne razumijem takve majke i uopće obitelji koje se ne raduju svojoj djeci, napisala je jedna majka.