Studentica Sumejja o iskustvu u Survivoru: “Najteže je bilo postiti Ramazan u onakvim uslovima”

Sumejja Šejto je nakon „Survivora“ i povratka iz Dominikanske Republike sumirala svoje utiske. Iako nije stigla do finala, ono što je obilježilo njeno učešće je iskrenost.

U plavom timu je pokazala svoju spretnost, snagu, ali i prisjetila se nekih od najljepših trenutaka. Studentica prava i trenerica karatea priča o svojim iskustvima, da li bi sve ponovila i da li se u takvim formatima mogu steći prava prijateljstva.

Intervju je objavljen na portalu Express.ba, a mi vam isti prenosimo u cjelosti.

 – Ovo je bilo jedno životno iskustvo, nešto što se ne može zaboraviti i gdje sam naučila mnogo, započinje svoju priču Sumejja.

Da li bi sve ponovila i šta bi uradila drugačije?

 – Ništa ne bih mijenjala, ponovila bih opet sve jer je ovo sve bilo za pamćenje od ljudi, odnosa, preživljavanja, igrica, pobjeda i poraza.

Koji momenat pamtiš?

 – Pamtim svaku našu pobjedu, naše nagrade koje smo osvajali, sve te poligone na kojima smo se lomili, gađali, gubili i pobjeđivali, momenat kada je kompletno crveno i plavo pleme tražilo moju ogrlicu zajedno sa voditeljem Bokijem Perićem je nešto što sigurno ne mogu zaboraviti.

Mogu li se u takvom formatu sklapati prijateljstva?

 – Mogu, ako su za to otvorene i jedna i druga strana, tamo živite 24/7, djelite i ono malo što imate, čuvate jedni druge, tamo je osmijeh, zagrljaj jako vrijedna i velika stvar, jer vam budu potrebni a te sitnice tamo jako znače. I da, moguće je upravo tamo u takvim uslovima steći prijatelja.

Foto: Screenshot

Koji je poligon bilo najteže proći?

 – Mislim da je to očito za mene. Vodeni poligoni su mi bili pravi izazov u svakom smislu, pa sam ih i najteže prolazila sve dok se kopna ili čvrste podloge ne bi dokopala (smijeh.)

Jesi li zadovoljna sobom i kako si se borila sa svim izazovima?

 – Ja sam prezadovoljna sobom, svojim učešćem i onim što sam postigla, a sa izazovima nije mi bilo teško se boriti. Iskreno, očekivala sam da će biti teže, napornije i izazovnije ali i u ovom formatu „Survivora“ u kojem sam se našla bilo je zanimljivo iskustvo.

Kako je bilo spavati na daskama i živjeti bez hrane?

 – Problem nisam imala nikakav što sam spavala na daskama. Toliko se umorimo da na kraju dana daska bude kao najudobniji dušek i spavamo odnosno spavam kao beba, jer neki su se ipak malo teže namještali, a život bez hrane mi nije bio težak uopšte. Meni je bilo dovoljno i ono što smo imali da mogu funkcionisati tokom dana.

Iskreno si timu govorila sve što ti je smetalo. Da li je iskrenost bila prepreka da dođeš do finala?

 – Finale nikad nije vrijedno ako nisi iskren, jer finale bude i prođe. Sad, hoćeš biti prvi ili ne i to prođe. Dolaze novi ljudi nova finala, ali iskrenost je vječna i to je nešto zbog čega mirno spavate svaku noć. Bit ću uvijek iskrena pa neka ta iskrenost košta koliko košta, ali na kraju svi znaju na čemu su sa mnom.

Svom timu si zamjerila izbacivanje, kako smo imali prilke da vidimo u emisijama. Jeste li uspjeli riješiti situaciju?

 – Ne, nisam nikome zamjerila izbacivanje, poštena borba i pobjedila je bolja, a to je moja Nikica, to je ono što vi ne možete vidjeti. Moje zamjeranje je bilo vezano za naše odnose i ono što saznate kada izađete ili se odvojite od svog plemena, ali opet ne odnosi se to na sve. Sa nekima sam u dobrim odnosima, a sa nekima u odličnim.

Šta je bilo najteže?

 – Postiti mjesec Ramazan i ispostiti 30 dana u onakvim uslovima. Volim reći da sam samim svojim postom sebi učinila Survivor zanimljivijim i pravim preživljavanjam.