Prof.dr Mirsad Đonlagić: Kvalitet obrazovnog sistema u BiH u stalnoj je stagnaciji

Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je u izuzetno složenoj i teškoj situaciji. Evo koje promjene zakona o visokom obrazovanju trebaju uslijediti.


Foto: Tip.ba
Foto: Tip.ba

Danas vam prenosimo tekst koji govori o kvaliltetu obrazovnog sistema u BiH, a koji je napisao prof. dr Mirsad Đonlagić za Tip.ba.

Tekst vam prenosimo u cjelosti:

“Problem visokog obrazovanja je tema kojoj je neophodno stalno se vraćati i tražiti rješenja koja će pomoći ozdravljenu ovog izuzetno značajnog segmenta, pa i presudnog, za budućnost društvenog djelovanja. Svjedoci smo da se u dva kantona upravo mjenjaju odrednice Zakona o visokom obrazvanju (koliko dobro i potrebno o tome drugi put, ali svakako je to za pozdraviti jer to je znak da osjećamo da nešto nije u redu i izražava se želja da se stvari popravljaju).

Kada govorimo o Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH također je bilo govora o neophodnosti promjene, no uopšteno, dok ćemo u tekstu koji slijedi pokušati ukazati na konkretne članove koje bi bilo neophodno promjeniti da bi se stvorili bolji preduslovi za harmonizaciju obrazovnog sistema sa evropskom akademskom zajednicom i uključenja u evropski prostor visokog obrazovanja, što podrazumijeva da Agencija za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja u BiH bude punopravna članica Evropske mreže agencija za osiguranje kvaliteta (ENQA), što sada nije slučaj.

U tekstu će se pokušati dati jasan putokaz i doprinos promišljanju potrebe o izmjeni Okvirnog zakona za visoko obrazovanje u BiH, a za šta do sada nije postojala, prije svega, politička volja. Za početak ćemo ukratko oslikati situaciju u BiH.

Očigledno je da su visoko-obrazovne institucije u RS-u praktično postale dio obrazovnog sistema Srbije, dok je Sveučilište u Mostaru vrlo snažno naslonjeno na obrazovni sistem Hrvatske, što podrazumijeva i procese institucionalne akreditacije u njihovim agencijama.

No to ne znači da je to prepreka i da se ne treba tragati za rješenjima koja će doprinijeti poboljšanju uvjeta za stabilizaciju i prosperitetno funkcioniranje obrazovanja u našoj zemlji.

Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je u izuzetno složenoj i teškoj situaciji. Možda najznačajnija oblast sa stanovišta funkcioniranja države, a posebno imajući u vidu perspektive ove zemlje, što bi trebalo da podrazumijeva da nadležne institucije imaju strategiju razvoja obrazovanja i da provode stvarni nadzor nad oblasti visokog obrazovanja, a sve s ciljem uključivanja u jedinstveni obrazovni prostor u EU.

Mi smo mala zemlja i iz tog razloga ne smijemo se zadovoljiti sa prosjekom i trebamo težiti ka izvrsnosti zarad svih navedenih prosperitetnih ciljeva. Nažalost, institucije nadležne za obrazovanje u BiH ne pokazuju interes da usklade obaveze i potrebe usklađivanja sa evropskim standardima, napomene radi BiH je potpisala obaveze pristupanja Bolonjskom procesu 2003. godine, a u koji spada i ovaj segment.

Upravo stoga se može konstatirati da je u oblasti visoko-obrazovnog sistema situacija vrlo teška pa i alarmantna.

Odgovor Evropske agencije za razvoj visokog obrazovanja (ENQA), a po aplikaciji Agencije za kvalitet visokog obrazovanja u BiH, ukazuje na svu težinu trenutnog stanja i zaostajanje pa i degradaciju visoko-obrazovnog sistema u našoj zemlji. Vrijeme nam nije saveznik i tim prije se zahtijeva hitna i jedinstvena reakcija za spas i otvaranje perspektive za napredak Bosne i Hercegovine.

Činjenica da u BiH, postoji 26 univerziteta kao i podatak da u jednom malom gradu postoji šest pravnih i šest ekonomskih fakulteta jasno govori o nekonzistentnoj politici, političkom uticaju, nedovoljnom kvalitetu te nepostojećoj unutarnjoj strukturi obrazovnog sistema. Kvalitet obrazovnog sistema u stalnoj je stagnaciji (to je potrebno stalno naglašavati). Smanjen broj studenata na svim javnim univerzitetima označava da je kriza ozbiljna i, uzimajući u obzir navedeno, krajnje je vrijeme da se u ovoj oblasti uvede reda u onoj mjeri koja zadovoljava minimalne potrebe za početak procesa cjelovitog harmoniziranja ovog pitanja kao elementarne potrebe a svakako imajući u vidu obaveze u procesu pridruživanju EU.

Koje su to minimalno neophodne promjene ? Više puta smo uopćeno ukazivali na potrebu promjene, a nastavku potpisnik ovih redova će jasno objasniti svoje viđenje i konkretan prijedlog izmjena koje bi svojim usvajanjem otvorile perspektive i probudile optimizam. Prijedlogom izmjena uvodi se u proces, jasnije i konkretnije i Rektorska konferencija čime će se izbjeći direktran politički uticaj na proces izbora kadrova, kao i na proces akreditacije a potvrđuje se i aktivnija uloga Ministarstva civilnih poslova naravno u procesu koji neće pojačati dojam političkog uticaja. Svakako da je vrijedno napomenuti da se ovim izmjenama aktivnije pozicioniraju Minisitartvo civilnih poslova kao i Rektorska konferencija što daje poseban kvalitet u onih nekoliko minalno predloženih izmjena. Možda je važno napomenuti da bi predložene izmjene postigle rješenja na način kako su to uradili u Srbiji i Hrvatskoj.

U nastavku u najkraćem da objasnimo šta bi te promjene podrazumijevale.

  1. Najprije se izmjenama predlažu izmjene u član 42, koji govori o nadležnostima Ministarstva civilnih poslova (MCP), kojim se u alineji 6. definira i odgovornost MCP za rad na prijemu Agencije za razvoj i kvalitet visokog obrazovanja u BiH u punopravno članstvo u ENQA.
  2. Zatim se u članu 43 koji govori o Rektorskoj konferenciji koja je uspostavljena sporazumom univerziteta i zastupa interese univerziteta, a članovi mogu biti akreditirani i licencirani univerziteti (o ovome bi se takođe moglo i moralo diskutirati jer sada imamo pored javnih i privatne univerzitete koji su akreditirani i licencirani ali to je druga priča).
  3. Između ostalog Rektorska konferencija je savjetodavno tijelo te u toj funkciji se i predlaže da upravo Rektorska konferencija daje preporuke Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u BiH u postupku prijema u punopravno članstvo u ENQA.
  4. U članu 46 koji utvrđuje način rada CIP-a(Centar za informiranje i prepoznavanje diploma), obavezan je najmanje jednom godišnje da informira putem MCP i dostavi izvještaj o svom radu Parlamentarnoj skupštini BiH, koji obavezno sadrži i analizu stanja u oblasti u kojoj je zadužen.
  5. Član 49, Akreditacija visokoškolskih ustanova, dodaju se članovi 49 a) /koji govori o obavezi Agencije da u svim fazama apliciranja za prijem u članstvo ENQA pisanim putem informira MCP a putem MCP i Rektorsku konferenciju.
  6. MCP a u skladu sa obavezom može i zajedno sa Rektorskom konferencijom dati preporuke za postupanje u svim fazama za prijem Agencije u ENQA, a koje su obavezujuće za Agenciju, i 49 b)/ Agencija je obavezna najmanje jedan puta godišnje dostaviti Parlamentarnoj skupštini BiH ,izvještaj o radu putem MCP koja obavezno sadrži analizu stanja u oblasti visokog obrazovanja.
  7. I, konačno u članu 63, koji govori o usklađenosti zakona sa zakonima na drugim nivoima se dodaje stav 2; koji glasi: O usklađenosti zakona sa odredbama ovog Zakona, nadležni organi Republike Srpske kao i kantona u Federaciji BiH, informiraju MCP i rektorsku konferenciju po potrebi a najmanje jedan puta godišnje.

Dakle, kao što je i navedeno naprijed, po dubokom uvjerenju potpisnika ovih redova ovo su minimalno potrebne izmjene da bi se iskazala volja, te stvorile pretpostavke za, toliko potreban, prijem Agencije razvoj i kvalitet visokog obrazovanja u BiH u mrežu evropskih agencija, ENQA, što bi zaista bio veliki iskorak u harmoniziranju zakonskih akata i svih procedura osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH i unaprijeđenju općeg procesa uključivanja u Evropski obrazovni prostor.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!