Pet rečenica kojima sabotiramo sami sebe: Ko je kriv za naše (ne)uspjehe?

“Drugi nam žele zlo, drugi su ljubomorni na nas, profesori nas mrze, zato ne polažemo ispite…”

 Pet rečenica kojima sabotiramo sami sebe: Ko je kriv za naše (ne)uspjehe?

Najlakše rješenje kada naiđemo na nepremostivu prepreku na nekom putu ili upadnemo u rupu bez dna u kojem se nižu neuspjeh za neuspjehom, jeste da okrivimo druge za svoje neuspjehe.

 – Drugi nam žele zlo, drugi su ljubomorni na nas, drugi nas sabotiraju da bi sebe uzdigli i ostale besmislene fraze koje nemaju nikakvo racionalno uporište i koje služe isključivo kao izgovori zbog kojih nam je lakše da prihvatimo da nismo mi krivi. Evo jedne nepopularne istine: nikada nije do drugih, uvijek je do nas, piše najstudent.com.

Najlakše rješenje nije uvijek najbolje rješenje. Svaljivanjem krivice na druge ljude ne rješavate uzrok problema i veliki su izgledi da ćete sljedeći put donijeti isti (pogrešan) zaključak, jer je uzrok ostao nepromijenjen. Iako nije prijatno za čuti, sami smo krivi za sopstvene neuspjehe, a drugi ljudi mogu da nam pomognu ili odmognu isključivo u onoj mjeri koliko im mi dopustimo.

Evo nekih low budget rečenica koje izgovaramo sami sebi na dnevnom nivou, a koji utiču na to da sutra ne ispunimo sopstvene ciljeve:

 Od sutra krećem

Ovo je top 1 najgori izgovor ikada. Stvari koje mogu da sačekaju sutra očigledno nisu prve na listi naših prioriteta. Ukoliko prečesto izgovarate ovu rečenicu, pokušajte da u svoje dnevno planiranje ubacite hitno-bitno matricu.

Stvari koje su hitne i bitne uradite odmah, stvari koje su hitne, a nisu bitne delegirajte, stvari koje su bitne, a nisu hitne isplanirajte kada ćete uraditi (nakon što završite bitne i hitne stvari) i stvari koje nisu ni bitne ni hitne, prosto nemojte raditi. Ako cijeli dan ležite u krevetu i gledate smiješne klipove poznatih ličnosti što niti je bitno, a još manje hitno – nemate pravo sutra da krivite druge ljude što niste uspjeli nešto da završite na vrijeme.

Ovo je teško, to ću na kraju

Koliko vam se puta desilo da ste, spremajući ispit, ostavili nekoliko teških ispitnih pitanja za kraj, a na kraju shvatili da pitanja nisu postala nimalo lakša, da nemate još puno vremena, a da ste umorni i nemate koncentracije i prosto ta pitanja preskočite? Naučite sebe da najteža pitanja i generalno najteže poslove u životu rješavate odmah.

Bićete mnogo rasterećeniji i učinit’ ćete veliku uslugu sebi. Poslije toga lake stvari izgledaju još lakše i uradit’ ćete ih kao od šale. Prema raznim istraživanjima, naša koncentracija je najjača u prvih 60 minuta od kako se probudimo, pokušajte da tih sat vremena uz prvu kafu iskoristite na produktivan način i savladate to što je najteže.

Ništa mi ne ide od ruke

Svaki put kada neka osoba ne uspije da uradi nešto onako kako je ona planirala, kaže da joj ništa ne ide od ruke. Da li te osobe nakon što urade jednu stvar dobro kažu da im SVE ide od ruke? Pa, ne. Uglavnom smo najglasniji prema sebi kada se kudimo, ali ne i kada se hvalimo. Iskulirajte, jedan promašaj na utakmici, nije izgubljen meč, kao što ni jedna greška ne definiše ko ste vi kao osoba. Razmislite gdje ste pogriješili i ispravite to sljedeći put, pa ćete vidjeti kako vam „sve ide od ruke“.

Nikada neću uspjeti

Ovakve ništa, nikad, ne mogu, ne znam rečenice su zapravo jako opasne. Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina. To ne mora biti objektivna istina, ali je dovoljno da bude vaša istina koja će vas sputavati šta god da počnete da radite. Naše društvo funkcioniše na odnosima povjerenja. Zaista je teško da gradite odnose povjerenja sa drugima, ako nemate povjerenja u sebe, a sa sobom provodite najviše vremena. I Teodor Ruzvelt je rekao: Vjeruj da možeš i već si na pola puta.

A ko smo mi da ne verujemo Ruzveltu?

Svi su bolji od mene

Diskusije o (ne)uspjesima su uvijek zanimljive, naročito jer je uvijek prisutan onaj stav da su drugi ljudi ljubomorni na tuđe uspjehe. To prestaje da bude zanimljivo i postaje problematično, onda kada ljudi usvoje taj stav i počnu da se ponašaju u skladu sa njim. To utiče na međuljudske odnose, na odnose povjerenja, na samopouzdanje, na ciljeve, lista svega na šta utiče je predugačka.

Ne treba da se upoređujete ni sa kim, upoređujte se samo sa onom osobom koja ste bili prije godinu, pet ili deset godina. Ako želite promjenu, a za pet godina niste ništa promijenili, onda vam je jasno da vi nešto radite pogrešno. Naravno, sve je to naučeno ponašanje koje može da se mijenja. Samo je bitno da prestanete da krivite druge za svoje neuspjehe i premotate film u glavi. A što se tiče uspješnih ljudi, neka vam oni budu inspiracija… Divite se tuđem uspjehu, bez da preispitujete sopstveni.

Važno je da se fokusirate na svoje ciljeve i postupke, a ne na tuđe interpretacije vaših ciljeva i postupaka. Svaka ta interpretacija biće drugačija, jer koliko ima ljudi, toliko ima i percepcija. Budite iskreni prema sebi, utišajte onaj mali dosadni glasić koji vam govori da ne možete, nećete, ne umijete i zavrnite rukave. Snosite odgovornost za svoje neuspjehe, isto kao i za uspjehe. I na kraju krajeva…

Uspjeh je slađi kada nam se ne pruži na tacni, već kada se izborimo za njega, nakon brojnih neuspeha.