Slagaće vas onaj ko kaže da nikada nije prepisao slovo ili broj. Prepisivanje na testovima i ispitima je postala svakodnevnica. Prije su se pisali papirići najsitnijim mogućim slovima ili nosili digitroni s ispisanim formulama. Danas su te tehnike pale u zaborav jer svi imaju mobilne telefone i smartphone koji podržavaju PDF format ili Microsoft Office.

Srednja škola je u većini slučajeva dio obrazovanja u kojem učenici izbruse zanat prepisivanja. Iako postoje oni kojima dodatna pomoć nije potrebna, većina učenika i studenata uz sebe imaju papiriće na koji se djelimično, ili potpuno, oslone prilikom testa ili ispita.

Kako napreduje tehnologija, tako se i metode prepisivanja mijenjaju. Pogledajte kako se prepisivalo u bliskoj prošlosti, a kako se to radi u današnje vrijeme!

Papirići ispisani rukom ili ištampani papirići

U svakom razredu je postojala osoba koja je imala jako lijep i sitan rukopis. Ona je uvijek bila zadužena za izradu originalnog papirića koji je kasnije kopirala polovina učenika ili studenata. Kako više nema potrebe za rukopisnim papirićima, ta metoda polako izumire.

U vrijeme kada je svaka osoba posjedovala kućni računar, materijali za prepisivanje natipkani što sitnijim fontom štampali su se i lijepili po dlanovima, rukama, nogama, jaknama, šalovima i slično. Jedino što ste trebali biti spretni i uvjerljivi kako vas izraz lica ili nervozno ponašanje ne bi odali i izazvali sumnju kod profesora.

Djevojke su redovno na testiranje dolazile u haljinama ispod kojih su lijepile papiriće, ali su profesori vrlo brzo tome stali u kraj. Vodile su se logikom kako ih nitko neće upitati da podignu haljinu ili suknju, pa se prevarile.

Pisanje po klupama, patikama, digitronima….

Pisanje po klupama je uvijek bila najrizičnija tehnika jer učenici nikada nisu bili sigurni hoće li ih razmjestiti ili ne. Stoga se klupa zamijenila ispisanim patikama, digitronima…

Po rukama se rijetko kad pisalo jer su svi profesori navikli na tu metodu pa su je najčešće provjeravali.

Hemijske olovke s papirom ili nevidljivom tintom

Nove tehnike prepisivanja uvele su se pojavom hemijskih olovaka s umotanim papirom ili s nevidljivom tintom. Profesorima je najviše vremena zadavala nevidljiva tinta, jer kad bi nešto posumnjali to ne bi mogli dokazati. Umotani papir je bio odlična stvar za one nespretnije jer se papir vrlo brzo odmotavao i vraćao u hemijsku olovku prije nego što vas profesor uhvati okom.

Slušalice

Slušalice za mobilni su stvar tehnologije i način prepisivanja koji se koristio kod pismenih, ali i usmenih provjera znanja. Ako imate na računu, nazovete kolegu, koji može biti u razredu, ali i izvan njega. Stavite mobilni na nevidljivo mjesto, spustite kosu ili stavite kapu kako se ne bi vidjele slušalice i odgovarate bez imalo muke.

Problem je nastao kad je muški dio studentske populacije kratke kose u aprilu i maju počeo nositi jakne i kape kako bi sakrili kablove pa su tako profesori postali sumnjičavi i ovu metodu vrlo brzo otkrili.

Mobilni ili iPhone

Danas, i kad biste htjeli, više ne možete kupiti mobilni koji ne podržava PDF format ili Microsoft Office, što je dodatno olakšalo život prepisivača. Rijetko ko danas praktikuje ijednu od prethodno navedenih metoda, kada sve skripte i prezentacije mogu prebaciti na mobilni s kojeg vrlo lako pronađu potreban odgovor.

I naravno, zapamtite da vam prepisivanje ne donosi nikakvu korist. Čak šta više, dugoročno vam nanosi štetu, jer šta je važnije od toga da zaista savladate gradivo i da steknete znanje?

(Sandra Janković / STUDOMAT.ba)