Online kursevi mijenjaju sistem obrazovanja

Mnoge organizacije i najveći svjetski univerziteti hiljadama ljudi širom svijeta sve više nude potpuno besplatna predavanja iz različitih oblasti (MOOC – massive open online courses).

Virtuelne učionice su mjesta u Internet hemisferi gdje možete steći nova i napredna saznanja i naučiti potpuno nove vještine koristeći samo Internet konekciju. Danas online kurseve nude mnoge kompanije u saradnji sa profesorima najvećih univerziteta kao što su Stanford, Harvard, Pensilvanija, MIT. Na kursevima učestvuje stotine hiljada ljudi širom svijeta, što bi u tradicionalnim uslovima učenja u učionici bilo fizički neizvodljivo.

Sada, čak i studenti iz nerazvijenih zemalja trećeg svijeta, gdje su im fakulteti ili često nedostupni ili nisu na visokom nivou razvoja (a takvi su često i naši državni fakulteti) mogu da uživaju slobodu sticanja informacija koje su im potrebne za njihov lični razvoj i razvoj radnih kompetencija.

Online kursevi, za one koji ovo blago još nisu otkrili, često traju do 10 sedmica, a studentima su dostupna unaprijed snimljena video predavanja koja možete pauzirati, vratiti na početak i gledati kad god vam to vaše slobodno vrijeme dozvoljava. Da biste položili kurs i stekli potvrdu o stečenom znanju, neophodno je da položite testove čiji broj je ravnomjerno raspoređen u toku vremena trajanja kursa, te da odradite individualne ili grupne zadatke koje će ocjenjivati drugi učesnici obuke.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da svi online kursevi imaju na raspolaganju forum na kome se može diskutovati o problemima proisteklim pri rješavanju zadataka, ali vam niko od učesnika ne smije dati konkretno rješenje, već vas samo sugestijama navoditi na to da sami donesete zaključak. Takođe, profesori predavači aktivno učestvuju na forumu, te pitanje možete postaviti i njima direktno. Naravno, forumi omogućavaju i diskusije na temu kursa i njegove primjene u različitim sferama života i rada.

Ali kako to online kursevi mijenjaju sistem obrazovanja?

Koliko ste puta sjedili u učionici na nekom predavanju, slušali predavača prvih 5-10 minuta, a potom odlutali i “izgubili” ostatak predavanja? A šta mislite kad biste mogli pauzirati predavača? Ili ga premotati unazad ili unaprijed? Ili ga isključiti u potpunosti i otići raditi nešto drugo?

Sistem obrazovanja se u posljednjih 500 godina nije mnogo izmijenio. Ono što se izmijenilo je vrsta gradiva koja se uči i više ne pišemo na pločama, nego za to koristimo sveske. A za isto to vrijeme cijeli svijet je okrenut naglavačke. Tehnologija je toliko napredovala, a generacije mladih se izmijenile da sad i na mamin poziv da sjednemo za sto za ručavanje, odgovaramo SMS-om.

Zašto onda ne bismo promijenili i obrazovanje?

Prve kombinovane učionice zapravo su nastale u jednoj osnovnoj školi u Mongoliji. Dva profesora napustila su učionicu i đacima dali video predavanja [highlight]edX[/highlight] – ovog online kursa. 15-godišnjaci su predavanja odslušali u redosljedu kad je to njima odgovaralo, da bi se potom bez nagovora predavača, vratili u učionicu da zajedno odrade interaktivne vježbe koje je od njih kurs zahtijevao. Napisali su blog o tome i tako je edX saznao za pomak u obrazovanju.

Prvi sljedeći eksperiment sproveo je sam edX na Univerzitetu San Hose u Kaliforniji i to na odsjeku za elektroniku, koji kako kod nas, tako i u SAD-u važi za jedan od najtežih odsjeka. Opet, predavač je napustio učionicu, a zamijenila su ga video predavanja i interaktivne vježbe koje se mogu odslušati i odraditi u udobnosti studentskog doma, parka, kupatila ili gdje god da se osoba osjeća kreativnim. Potom, đaci se vraćaju u učionicu da bi učestovali i u ličnoj interakciji. Mogu zajedno diskutovati o onome što su naučili ili zajedno riješavati zadatke ili postaviti predavaču dodatno pitanje o onome što im nije jasno.

Rezultati su bili zapanjujući! Prije eksperimenta, stopa neuspjeha na ovom ispitu iznosila je 41%, da bi se nakon eksperimentalnih kombinovanih učionica smanjila na svega 9%.

Kombinovane učionice više nisu budućnost. Eksperimentalno se već sprovode na univerzitetima šriom svijeta i daju odlične rezultate. Aktivno učenje podstaknuto samokontrolom od strane učenika, online laboratorijama, instant povratnim informacijama i učenjem kroz interakciju dalo je sjajne razultate i vjerovatno će postati uobičajena praksa.

(sanmagazin.com)