Internet nas je potaknuo da češće otvaramo diskurs vezan uz mentalno zdravlje, omogućio nam brzo pronalaženje potrebnih informacija i, najaktuelnije, postao platforma putem koje slušamo predavanja i rješavamo ispitem, piše mojfaks.dnevnik.hr.
Nedavno je na Redditu osvanula objava razočaranog studenta koji je napisao svoje iskreno mišljenje o trenutnom obrazovnom sistemu i fakultetskoj izobrazbi. Njegova je objava svojevrsno pismo upućeno nikome i svakome ko ga želi pročitati, ali ga je morao napisati iako je svjestan kako “ni po čemu to nije priča koju nismo do sada čuli”.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Je li naš obrazovni sistem uistinu toliko loš da se naši studenti osjećaju “izgoreno, frustrirano i nesretno”? Trebaju li nam promjene?
Od uzornog učenika i odlikaša do – frustiranog studenta
Čak i ako maturu prođemo s odličnim uspjehom, to nam ne garantuje upis na željeni faks. Uz spomenuto, ni odličan uspjeh tokom srednje škole nam ne garantuje da će se u akademskom obrazovanju to i nastaviti, dapače mnogo je primjera koji tome kontriraju.
– Kao dijete sam bio odličan učenik u školi, bila mi je zabavna, imala je smisla i sve što sam naučio činilo se kao da je imalo neku svrhu, uz to sam još i učio dodatan jezik na kursevima, uglavnom bio sam sretan kao vjerujem i većina djece, i prve četiri godine škola me izrazito obogatila. I u srednjoj sam bio solidan učenik, koliko sam malo učio imao sam i odlične ocjene, na kraju maturirao s odličnim prosjekom i upisao sam faks, započinje sadašnji student kako bi čitaoce uveo u priču.
‘Mrzim svoju struku zbog profesora’
Mladi student u svom obraćanju Redditovcima pojašnjava kako mu se interes i ljubav prema školi i učenju polako gase, a jedan od razloga vjerojatno je i što se, što se studija tiče, morao zadovoljiti “utješnom nagradom”.
– Nisam upao na svoj prvi izbor, ali gledajući sada na tu situaciju nekoliko godina kasnije vjerojatno je tako i bolje jer mislim da ne bih dugo opstao u tom režimu, ali upao sam na drugu opciju i kako je vrijeme sve više odmicalo tako sam jedva čekao da i to završi. I završio je preddiplomski, i nisam se osjećao ništa bolje. Cijeli život sam do sada proveo u školi jer je to kao neki put za sigurnu finansijsku budućnost, želim i učiniti roditelje ponosnima jer se ipak žrtvuju za mene cijeli život, a dok sam ju završio, zamrzio sam tu istu struku kao i sistem u kojemu mnogi profesori jednostavno uživaju svoju moć jer im to daje prividnu relevantnost u životu, pojašnjava.
Iako je on na svoje studije gledao iznimno negativno, i dalje je htio učiniti roditelje ponosnima stoga i završava preddiplomski studij.
Naši studenti postaju roboti?
Kako dalje kaže, odlučuje upisati i magisterij, jer je korona učinila nešto pozitivno – ne mora fizički dolaziti na fakultet samo po potpis jer, kako tvrdi, znanje uglavnom nije dobivao.
– I nakon kraja preddiplomskog, a još i prije, zapravo, sam se gotovo u potpunosti mentalno isključio. Vjerojatno i zbog pandemijske godine, bilo mi je lakše upisati još dvije godine diplomskog jer, hajde, barem će nastava biti online pa se mogu nekako provlačiti i barem više ne moram svakog dana trošiti po tri sata na put do faksa i provoditi tamo nekoliko sati sjedeći, ne radeći ništa samo da pokupim potpis, nastavlja pojašnjavati.
Uz sve životne nedaće zbog kojih ionako ne voli svoju struku za koju se dosad školovao, nedostatak poštovanja nekada je kap koja će preliti čašu.
– Manjak poštovanja profesora prema meni, ne kao osobi jer me ne znaju privatno, nego studentu koji je ovdje ipak proveo nekoliko godina i koji je sada po nekim parametrima također član ove struke, me samo čini ogorčenim i nemotivisanim, smatra student te nastavlja da i nedostatak komunikacije i obzira od strane profesora stvaraju ogorčenost i frustraciju do krajnje tačke pa sada razmišlja i o odustajanju od akademskog obrazovanja.
– Isti tip radova koje sam pisao i radio prethodnih godina, sada više nisu dovoljno dobri, padam glupe seminarske radove i ispite bez objašnjenja. Samo zadnja dva primjera profesora koje imam ovog semestra me tjeraju da se ispišem od faksa više negoli na išta drugo. Profesorica kod koje sam ovih godina slušao i prošao ukupno pet predmeta (i neke svojim izborom jer sam ju smatrao grubom, ali ipak neshvaćeno-pravednom osobom) ruši me na tim radovima bez objašnjenja i govori kako se ne držim njenih kriterija, pojašnjava konkretnu situaciju.
Neugodna komunikacija s profesoricom
Kako student i dalje nije dolazio do određenih odgovora, čak je odlučio i platiti nekome da mu napiše rad, ne bi li time samo prošao kolegij i riješio ga se jednom zauvijek.
– Kada sam ju nakon prvog pada pitao šta trebam popraviti i na šta trebam obratiti pažnju kako bih napisao bolji rad, odgovorila mi je frustriranim uvredama u e-mailu govoreći kako joj ‘Nije jasno kako još uvijek ne razumijem upute koje je objavila u silabusu i koliko bi se puta ona trebala ponoviti da meni to bude jasno? Kako vam, NAKON SVEGA, kolega, to još uvijek nije jasno??’, žali se frustrirani student.
– Ionako već nemotivisan, odlučio sam po prvi puta jednostavno nekome platiti da napiše taj rad, bilo to moralno ili ne. Osoba je napisala dobar rad, vođena svim uputama, poslao sam ga profesorici – i opet pao. Opet bez objašnjenja, jednostavno ocjena nedovoljan jer ne zadovoljava njene kriterije, prisjeća se student.
Zbog razine prepotencije i manjka razuma profesora, teško je biti motivisan
Kako ga sistem opet razočarava, govori kroz drugi primjer, ovaj puta profesora i bodova za prolaz. – Kod drugog profesora mi je pak na dva ispitna roka zaredom falio bod za prolaz da bi on na sve to rekao ‘Nećete samo tako lako završiti diplomski, treba dobro zagrijati stolicu.’, prisjetio se ovog primjera za koji tvrdi da je samo jedan od mnogih.
– Ovo su samo dva primjera razine prepotencije i manjka ikakvih zrnca zdravog razuma zbog kojih mi je teško biti motiviran i učiti i trošiti svoje vrijeme za sistem u koji više ne vjerujem, i koji me iskreno, čini samo nesretnim. Cijeli život sam mislio da ću na neki način tek nešto vrijediti kada kako spada završim svoje obrazovanje, ali sve se više pitam, je li cijena toga previsoka kad je sve o čemu razmišljam posljednjih godina to da se želim maknuti od svega i stisnuti jedno pošteno ‘reset’ dugme, pita se u svojoj objavi.
Bunt prema ‘moćnijima’: ‘To nikada nisam bio ja’
No, ogorčeni je student svjestan kako ništa nije zapravo bajno te naglašava kako vjeruje da ima i gorih slučajeva. Ipak, i dalje je ogorčen te se u njemu stvara bunt protiv sistema koji ga uči “šutjeti i gutati”.
– Znam da se mnogi nose i sa gorim primjerima profesora pa sasvim sigurno i šefova na poslu, znam da nigdje ne cvjetaju ruže, ali uvijek sam u sebi imao taj bunt u kojemu jednostavno ne mogu i ne želim dati najbolje od sebe onome ko se tako odnosi prema nekome samo zbog tog malog oblika moći kojeg imaju nad nekim. Boli me to, jer imam osjećaj kao da godinama nisam u obrazovnom sistemu, nego sam u sistemu u kojem moram šutjeti, zabiti glavu u pijesak i trpiti kako bih nakon nekoliko godina mogao reći kako sam uspio samo zašto što sam ih se naučio jesti i gutati. A to nikada nisam bio ja, smatra.
Zbog profesora na “teškom tripu”
Kako nastavlja dalje, kad je bio dijete mislio je da će u ovom stepenu svog obrazovanja biti sretan i ispunjen, a ne da će se osjećati neostvareno i da će mu biti dosta svega.
– Što sam više godina proveo u školi to sam postajao nesretniji, ne želim razočarati roditelje koji su fantastični ljudi i živjeti s osjećajem kao da sam od nečega odustao, ali fakultet i obrazovanje me nisu učinili boljom osobom nego frustiranijom, ogorčenijom i osjećam se izgoreno i tretirano kao da to ništa nije niti vrijedilo jer sam previše okružen lošim profesorima koji su na teškom power tripu, piše za kraj.