Čovjek je gospodar samo neizgovorenih riječi, izgovorenoj ili napisanoj postaje rob!
Ja hoću, ja mogu, ja smijem – ponavljam silazeći niz stepenice, a znam da hoću ali ne mogu, i ne smijem!
I tada, u meni se nešto slomilo, gledala sam ga kao neki divan san na koji i sjećanje blijedi, nisam ga više osjećala kao nešto prisno, nešto svoje prihvaćeno zauvijek neotuđivo…
Mrvica ljubavi i dobrote vrednije su od tovara blaga i brda mudrosti.
Najvažnije u životu je sresti nekoga koga ćeš voljeti, ko će ti uzvratiti ljubav. Onda se i teškoće lako podnose.
(STUDOMAT.ba)