Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Jeste li optimistična osoba koja uvijek vidi čašu dopola punu ili pesimist koji uvijek očekuje najgore od života? Kakav god vaš stav bio, čini se da je to izvan naše kontrole.

Naučnici tvrde da za pesimizam treba kriviti genetiku. Studija iz Toronta objašnjava da ljudi koji imaju dvije dugačke aleje, jednog oblika gena koje kontroliraju hormon sreće serotonin, se vjerovatnije fokusiraju na pozitivne stvari kao na primjer užitak dok jedu sladoled.

Suprotno tome, oni ljudi sa kratkom alejom, više su fokusirani na negativne osjećaje, na primjer da vam neko krade. Stav osobe može biti i pod utjecajem receptora gena oksitocina. Okistocin se često zove hormonom ljubavi.

80 posto ljudi je programirano je da budu optimisti

Ljudi koji imaju dva para guanina, koji je jedan od četiri nukleobaze DNK, su opitimističniji nego oni sa drugačijim tipom nukleobaze zvanim adenin koji ih čini pesimističnijima.

Optimisti ne samo da gledaju na sunčanu stranu života, oni su rjeđe hospitalizirani poslije operacije srčane premosnice, imaju bolje ocjene u školi i zarađuju više nego pesimisti.

Pesimisti imaju realističniji pogled na svijet i oprezniji su u planiranju budućnosti i moguće je da duže žive. Pesimisti su oprezniji sa novcem i svojim zdravljem, izbjegavaju rizično ponašanje kao što je pušenje i alkohol što ih čini dugovječnijima.

Osamdeset posto ljudi je programirano da budu optimisti sa tendencijom da vide budućnost sretnijom nego što je sadašnjost dok jako podcjenjuju negativne učinke.

(telegram.hr)