Vijećnica je podignuta krajem 19. stoljeća kao sjedište Gradske uprave. Prvi projekat je uradio Karlo Paržik, a kako se ovaj nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je Witek navodno, upravo zbog ovog projekta (nedovoljnog osvjetljenja u glavnoj auli zgrade), umno obolio i izvršio samoubistvo, završetak njegovog projekta je povjeren 1894. godine Ćirilu Ivekoviću. Jedna priča kaže da je Wittek sanjao Vijećnicu kako gori, te da je zbog toga umno obolio i izvršio samoubistvo.
Uporedo sa izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja objekta od 1892. do 1894. godine. Objekat je zvanično predat na upotrebu 1896. godine.
Od 20. aprila 1896. godine Vijećnica svjedoči svim događajima koji su duže od stoljeća zadesili Sarajevo. Prvobitno je Vijećnica bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine Vijećnica je služila gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga Vijećnica postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.
Sarajevo pod opsadom
Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Vijećnica je bila više puta granatirana od strane JNA i VRS-a. U noći sa 25. na 26. august 1992. godine je zapaljena, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH. Unutrašnjost je gotovo potpuno uništena u požaru koji je uslijedio nakon granatiranja.
Obnova zgrade trajala je 18 godina, a Vijećnica je ponovo otvorena 2014. godine – na Dan pobjede nad fašizmom. Tokom obnove Vijećnice u svaku njenu prostoriju ugrađen je i jedan stari dio koji je preživio požar.
(STUDOMAT.ba)