Mamurni student otišao prošetati da razbistri glavu i završio u drugoj državi 800 kilometara dalje

 Mamurni student otišao prošetati da razbistri glavu i završio u drugoj državi 800 kilometara dalje

Man in pub

Mamurni student zaputio se u šetnju kako bi razbistrio glavu. Šetnja se protegla sve do Francuske.

20-godišnji Barney Rule donio je tešku i neopozivu odluku – da napusti svoj fakultet u sklopu Univerziteta u Edinburgu. Bivši student historije i politike svoju je šetnju započeo nakon što je izašao iz jednog noćnog kluba, no nakon što je hodao cijelu noć ustanovio je da jednostavno ne želi prestati hodati. Stoga je nastavio. Slijedom stihova škotskog benda The Proclaimers, odlučni Barney napravio je 500 milja (800 kilometara), a planira prohodati još toliko.

Nakon što je odšetao iz rodnog Chestera, svoje putovanje završio je na jugu Francuske, no odatle je planirao nastaviti dalje u Španjolsku.

– Oduvijek sam htio propješačiti do Španjolske, ali sve dok se prošli mjesec nisam napio s prijateljima nisam zaista počeo hodati. Tek druge noći, kad sam prošao otprilike 20 kilometara, shvatio sam da zaista hodam i ne vraćam se natrag. Nisam bio siguran je li to legalno, ali stvarno sam morao raščistiti glavu, rekao je za Lad Bible.

U početko je spavao gdje je stigao, ali je ubrzo usput nabavio šator i još neke potrepštine kako bi se na putovanju osjećao ugodnije. Kaže da je napokon imao vremena biti sam sa svojim mislima i razmisliti o sljedećim koracima i tome što želi raditi.

Ljudi su uglavnom pozitivno reagovali na njega. Puno je puta molio da rastegne šatore u dvorištima obiteljskih kuća. Tvrdi da je dnevno prolazio oko 30 kilometara, a sredstva za svoju avanturu smogao je sam. Uz 30 funti koje je potrošio na trajektu, procjenjuje da je u mjesec dana pješačenja potrošio oko hiljadu funti, zajedno s plaćanjem motela ili mjesta u kampovima kad nije imao druge opcije za spavanje.

Mnogi su, kako kaže, mislili da prolazi kroz neku vrstu egzistencijalne krize i da mu mama i tata plaćaju putovanje, no to nije bila istina.

– U cijelosti se samostalno financiram, radio sam pola radnog vremena u kafiću i primao stipendiju. Stvar je u tome da fakultet jednostavno nije bio za mene – ne da je bilo bezveze ili da ga nisam ozbiljno shvatao, ali roditelji su me podržali jednom kad sam donio odluku, kaže.

Nakon šetnje do Španjolske, planira se vratiti u Pariz i tamo napisati sve što je doživio, shvatio i naučio.

– Osjećam da više učim dok putujem, rekao je.

Možda te i ovo zanima?