Kako je Đorđe Balašević sa svojom suprugom obradovao studenticu u studentskom domu?

Studenticu Jelenu Matović 2015. godine obradovao je Đorđe Balašević sa svojom suprugom Oliverom. Naime, ova studentica je stanovala u sobi 212 Studentskog doma “Veljko Vlahović” u Novom Sadu, a ovaj bračni par ju je posjetio kako bi joj darovali klima uređaj.

Posjet studentskom domu suprugu Đorđa Balaševića, Oliveru,  nije ostavio ravnodušnom jer se nakon 36 godina ponovo našla u sobi u kojoj je kao mlada Zrenjaninka, studentica Fakulteta za fizičku kulturu boravila dvije godine.

Ono po čemu je ova studentska soba posebna jest činjenica kako je upravo ona opjevana u pjesmi Đorđa Balaševića „Provincijalka“. Dok je Olivera darovala klima uređaj, Đorđe je na ulazna vrata zalijepio pločicu sa stihovima iz pjesme:

 – Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka… Olja i Đole Balašević, 1. lipanj 1979.

 – On tvrdi kako je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke sa predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobitela nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili tržnom centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih istrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala, ispričala je tada Olivera.

Đorđe je na događaj stigao sa malim zakašnjenjem, jer, kako je objasnio „znam prozor, ali ne znam vrata“ i priznao kako je prvi put u sobi svoje ondašnje djevojke, a tadašnje supruge sa kojom ima troje djece.

 – Živjeli smo u jedno pristojnije vrijeme. To je prozor u koji sam virio i dolazio izdaleka, ali nikada nisam bio unutra. Ostala je uspomena i ne mogu proći, a da se toga ne sjetim. To je taj studenjak, to je taj hodnik i to je ta pjesma koja će biti na vratima umjesto imena, rekao je tada Đorđe vadeći iz koverte pločicu sa upisanim stihovima pjesme „Provincijalka“.

Provincijalka – tekst pjesme

Rekli su mi da je došla iz provincije
Strpavši u kofer snove i ambicije
Drug je studirao sa njom
Pa smo se najzad sreli ona i ja
Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija
Srce stade kao dete da se otima
Tražili smo se po prethodnim životima
Ostavih iza sebe svet
Zablude, promašaje koji tište
Prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište
O, da mi je da se još samo jednom zaljubim
Opet bih uzeo kostim večnog dečaka
I opet bih smislio kako da prodangubim
Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih
Reči bi sve pokvarile
Samo se ćutke pokraj mene stisla
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla
O, da mi je da se još samo jednom zaljubim
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu
I opet bih znao…

Jedne druge prilike, Đorđe Balašević održao je osječkim studentima predavanje o važnosti obrazovanja na temu “Kad sam prvi put pao u školi”. Scenu je zamijenio katedrom osječkog Poljoprivrednog fakulteta, a umjesto izrecitiranih balada studentima je ispričao kako je “prvi puta pao u školi”.

Zbog neopravdanih časova, legendarnog Đorđa Balaševića, u trećem su razredu izbacili iz gimnazije.

– Cinkao me vlastiti otac, kojega sam poslije toga zvao mužem moje majke, “povjerio” se Đorđe studentima. Nije bio“ljubitelj” matematike, fizike i hemije, ali mu je zato pisanje “išlo od ruke”.

Srednju školu završio je naknadno, polažući ispite izvanredno, a potom se zaputio na fakultet gdje “nema matematike” i upisao – geografiju. Potpuno ozbiljno poručio je osječkim studentima kako on “baš nije dobar primjer”pa je stoga važno da uče jer će u suprotnom “proći kao on”.

– To je put kojim se ne ide, ali sam imao sreće i naišao na svojega anđela. Moji roditelji nisu tada mogli shvatiti kojim se načinima pokušavam probiti u životu, dodao je on.

Vrhuncem socijalne karijere smatra susret sa Sadakom Ogata, UN-ovom povjerenicom za izbjeglice koja mu je nakon koncerta za mir u Sarajevu, dodjelila počasnu titulu “ambasadora dobre volje”. Posjetila ga je i u Novom Sadu. Umjesto 15-minutnog susreta, ostala je 2,5 sata.

– Potpuno sam je udavio, otišla je nasmijana. Pričao sam joj o nogometu, rekao je Balašević.

Predavanje je završio porukom za studente:

 – Nađite svoj put i pratite intuiciju!

Ne preostaje nam ništa drugo nego da poslušamo savjet Đorđa Balaševića, da nađemo svoj put i slijedimo intuiciju, ali i da njegove pjesme sačuvamo od zaborava…