Voda je medij u kojem se odvija život. Ona je izvor tijelu važnih minerala i elektrolita.
Nema energetsku vrijednost, oslobađa organizam od štetnih tvari, regulira tjelesnu temperaturu, olakšava probavu, a kožu održava zdravom i lijepom, prenosi x-ica.com.
Potrebe za vodom povećane su u toplijim mjesecima i pri tjelesnoj aktivnosti, a trudnice, dojilje, djeca i osobe starije životne dobi moraju posebno paziti na dostatan unos vode, stoga je dobro znati i zapamtiti informacije o vodi koje slijede u nastavku.
Koliko vode nam je potrebno svakoga dana?
Naše potrebe za vodom ovise o temperaturi tijela i okoline, stepenu aktivnosti, nadmorskoj visini, funkcionalnim gubicima, metaboličkim potrebama i dobi.
U normalnim uvjetima, trebali bismo popiti 0,3 dL vode/kg tjelesne mase dnevno, što je otprilike 1,5, do 2 litre, odnosno 6 – 8 čaša vode dnevno.
Kako spriječiti dehidraciju?
Nažalost, ne možemo računati da će naš mehanizam žeđi na vrijeme dati znak da moramo popiti vode. U trenutku kad osjetimo žeđ, već smo lagano dehidrirali. Važno je napomenuti da je naš mehanizam osjećaja za žeđ s godinama dodatno smanjuje.
Rješenje je piti tekućinu u malim količinama tokom cijeloga dana.
Voda, voće i povrće, svježe cijeđeni sokovi od voća i povrća, osvježavajuće vode s dodatkom limuna, mente, matičnjaka ili đumbira idealni su za ljetno osvježenje i sprječavanje dehidracije.
Neke namirnice sadrže i 80-90% vode, a to su lubenice, dinje, marelice, rajčice, krastavci…
Što je još važno znati o vodi?
Bez vode ne možemo dulje od tri dana.
Za vrijeme obroka ne treba piti veće količine vode kako ne bi došlo do razrjeđivanja sokova za razgradnju hrane.
Voda sadrži 0 kcal energije, 0 kcal masti, 0 kcal šećera i 0 kcal bjelančevina.
Dehidracija
Ipak, često tome nije slučaj i pijemo manje nego što nam je potrebno da održimo zdravlje. Tada nastupa dehidracija. Čak i sasvim mala dehidracija može prouzročiti glavobolju, opći umor ili manjak koncentracije.
Osobe koje piju malo vode imaju dugotrajan rizik za bolesti bubrega, srca, poremećaja mentalnih funkcija te probavnog sustava.
Smanjenim unosom tekućine smanjuje se volumen krvi, a time i dotok kisika koji pritječe u srce, mozak, mišiće i sve važne organe, pa su oni manje sposobni obavljati svoje funkcije.
U skupinu osoba s povećanim rizikom od dehidracije spadaju djeca, trudnice, radna populacija u srednjim godinama te osobe starije životne dobi.
(STUDOMAT.ba)
STUDOMAT.BA