Kako do desetki na fakultetu: Savjeti za postizanje visokog prosjeka ocjena tokom studiranja

Koliko puta ti je prošla ova misao kroz glavu:

 – Da li mi je bitan prosjek? Da li je vrijedno imati devetke i desetke?

Ukoliko smatraš da postizanje visokih ocjena i vrijedno učenje za tebe ima značaj, imaš smjernice i pomoć kada se zapitaš kako da budem odličan student i šta to odlični studenti rade da bi imali desetke u indeksu i naravno čak i slobodno ljeto!

Nije za svakoga prioritet nizati visoke ocjene i to je sasvim u redu jer se prioriteti razlikuju. Za one koji ciljaju na visoko visoke ocjene donose benefite poput stipendija, prednosti pri apliciranju na razmjenu, prakse i sl.

Nevena, Jelena i Kristina su studentice koje su podijelile njihova iskustva i priče, a sve u cilju usmjeravanja tebe ka korisnim savjetima koji će te odvesti na put ka uspješnim ocjenama tokom studiranja.

Savetujemo ti da uzmeš notes i pribilježiš one savjete za koje smatraš da ti najviše odgovaraju i od kojih bi mogao/la da imaš najviše koristi.

1. Šta za tebe znači 10-ka?

Foto: Envato

Kristina: Za mene desetka označava uspjeh, da se sve ono što sam učinila da bih je i dobila isplatilo i da vrijedi. Da znam da ću i sljedeći put takvim postupanjem dobiti tu sigurnost da će i sljedeća ocjena biti 10. Da je to jedan korak bliže odličnom prosjeku, ljetnom raspustu, stručnoj praksi, studentskoj stipendiji i na kraju osobe koje i želim biti – obrazovana i profesionalna.

Nevena: Ocjena deset, za mene predstavlja mjerilo truda i rada koji sam uložila kako bi došla do nje. Na fakultetu možete često čuti kao i u srednjoj školi da: „Ocjena ne predstavlja mjerilo znanja.“, međutim u mom primjeru upravo i znači obrnuto. Moja mjerilo sreće kojem sam svakim datim brojem bliže do cilja, završetka fakulteta, boljom nadom u budućnost i uspostavljanju sigurnosti za bolju državu.

Jelena: Iskreno nikada nisam razmišljala na taj način, niti sam se zapitala da li mi je važna ocjena. Ja se jednostavno osjećam odlično kada znam da sam uspjela da se dobro organizujem i da je moj trud urodio plodom. Ocjena 10 ne pokazuje nužno znanje i 9-ka je odlična ocjena. Volim taj osjećaj kada se upisuje 10-ka u indeks jer znam koliko sam se posvetila, učila i vremena uložila.

2. Kako izgleda tvoj proces učenja?

Kristina: Kada dođem sa predvanja pročitam u knjizi gradivo koje smo tog dana radili i podvlačim najvažnije orjentišući se na ispitna pitanja. Zatim to iskucam na laptopu u wordu i imam spremne bilješke iz kojih učim. Kada započinjem učenje naučim jedno po jedno pitanje i ponavljam više puta dok ne budem zadovoljna naučenim. Sljedeći dan ponavljam ono što sam naučila kako bih se usavršila. To je što se tiče teorije, a zadatke naučim tako što svaki tip zadatka ponavljam što više puta mogu kako bih bila brža u rješavanju. Tokom učenja napravim uglavnom pauze od 10 minuta na svakih sat vremena i čitav proces učenja za jedan predmet traje oko 3-4 sata dnevno u početnim fazama, a kasnije kada naučim ponavljam oko sat vremena do sat i po.

Nevena: Moj proces učenja započinje od samog redovnog posjećivanja nastave, hvatanja bilješki sa njih, pažljivog slušanja datih lekcija kao i uključivanja u primjere gradiva u praksi koji imaju veliki doprinos boljem povezivanju definicija ili objašnjenju prelistanog gradiva koje slijedi. Sljedeći korak, ako ga mogu tako definisati, odnosti se na automatsku dopunu predavanja koja se ogleda u tome da se poslije predavanja pristupi materiji iz knjige uz to podvlačenju sa raznim markerima jer svaka boja, po meni, ima neko značenje (žuta – skreni pažnju, zelena- definicija, roza-najbitnije…). Poslije prelistane i ispodvlačene lekcije slijedi korak „učenja“ koji traje i utvrđuje se i provjerava stalnim ponavljanjem (od tri do pet puta, kod mene, a ponekad i 10 ). Veoma lakšu povoljnost ćete osjetiti kada vas neki kolega ili koleginica pita ako mu/joj neki dio nije jasan da mu objasnite. Savladano gradivo možete kroz brzih par riječi uprostiti kao da pričate djetetu i tako vaše znanje prenijeti. Naravno nemojte biti bezobrazni pa tražiti da vam se svaka riječ prepriča iz knjige ili skripte nego određena nejasnoća. I još jedna napomena, pred kolokvijum ili ispit se skoncentrišite, opustite i nemojte prelistavati jer vjerujem da ste već sve naučili do tada.

Jelena: Ako su predavanja korisna i ako prate gradivo koje se kasnije traži na kolokvijumu i ispitu ona mi predstavljaju 75% učenja. Redovno pratim i slušam, koliko traju toliko ne mislim ni na šta drugo. Maksimalno se posvetim njima i zapisujem sve što smatram da je važno, a ne primijetim u knjizi. Kada dođem kući predvečer pročitam knjigu i podvučem što ću naučiti. Nekada pročitam još jednom samo to podvučeno, a nekada ne. To nije važno. Sljedećih dana se potrudim da naučim isplanirano i kasnije samo ponavljam.

3. Kako se organizuješ? Da li planiraš? Obraćaš li pažnju na vrijeme?

Kristina: Uvijek se dobro organizujem prije nego što započnem učenje. Planiram šta ću učiti i šta mi je prioritet na osnovu datuma kada se kolokvijumi održavaju. Uglavnom učim mjesec dana pred neki kolokvijum jer su oni unaprijed zakazani i tada odredim za svaki predmet koliko ću sati njemu posvetiti i šta ću u tim satima raditi, npr. prvih nekoliko dana pravim samo bilješke, zatim podijelim gradivo na određen broj dana i stranica i tako da svaki dan učim određen broj strana i ostatak vremena je za ponavljanje. Vrijeme jeste bitno, ali ga nema uvijek dovoljno, pa nastojim da učim što više kako bih imala više vremena za ponavljanje jer je u tome ključ znanja, brzine i snalažljivosti.

Nevena: Moj plan organizacije se prvo sprovodi u glavi, razmišljam šta mi je sve neophodno u tom danu, tj. koje su moje obaveze. Potom ih prenosim na male papiriće u boji, ispišem šta sve danas učim/ponavljam, da li je neophodno da idem u kupovinu ili kada je vrijeme za ručak. Ispišem i po koji motivacioni citat i zakačim ga na tablu pored plana za danas i pristupim stvarima sa spiska. Vjerujte mi na riječ da je velika sreća kada na kraju dana vidite da je cijeli spisak precrtan. Da li planiram? Da, kao što sam i navela, bez spiska iskreno ne krećem ni u kupovinu. Da li obraćam pažnju na vrijeme? Prvi i osnovni savjet kada krećete sa učenjem jeste da zaboravite da sat postoji. Napravite pauze kada osjetite potrebu, naravno da to nije neprestano, ja tako radim. Ukoliko poslije sat vremena osjetim da nisam više u stanju da sjedim, ustanem i prošetam do kupatila, umijem se ili pojedem neku voćku pa nastavim. Držim se mog savjeta, vrijeme nije presudan faktor koliko ste ga izgubili ukoliko ste ga kvalitetno iskoristili. Veliki sam panik kada mi previše vremena ode na stvari koje nisam planirala, a bile su možda uzaludne kako ih ja vidim. Posveta stručnoj materiji je u danima fakulteta najznačajnija, koliko god da je velika kazaljka prešla ukrug.

Jelena: Ja iskreno planiram, ali plan ne mora uvijek biti u potpunosti ispunjen. U planeru organizujem svoje vrijeme. U njemu zapišem kada imam koji kolokvijum i koliko strana imam da naučim za njega. Na osnovu toga rasporedim svoje učenje na 20 – 30 stranica dnevno, maksimum dva predmeta. Važno je učiti na vrijeme, a domaći ukoliko ga imam uradim odmah ili što ranije mogu. Uvijek mi ostane vremena i za slobodne aktivnosti.

4. Navedi jedan savjet studentima koji smatraš najkorisnijim!

Kristina: Pisanje i ponavljanje afirmacija. Ponavljajte sebi da sve to možete, da se trud isplati, da niste jedini i da su prije vas uspijevali, da postajete bolja osoba… Kada se motivišete tada možete da nastavite. Posmatrajte kako se drugačije ponašate kada znate zašto učite nego kada to nije slučaj. Ne kaže se džabe da je 80% uspjeha način na koji mi posmatramo ono što nam se dešava. Tako da ne vjerujem da je uspješan student onaj koji ima sve desetke već onaj koji zna kako da sebe motiviše, ima postavljen cilj i ka time stremi jer tada zna šta želi, a želja je prvi korak ka uspjehu.

Nevena: Moj način obraćanja vama do sada ostavilo je razne savjete. Započinjući od kako učeti pa do šta je pauza. Moj savjet svima vama, ovako zvaničan jeste da NIKADA ne odustajete čak i kada vam se to čini teškim. Broj deset je daleko, a vi se nalazite na nuli i hrabrite sebe da stignete do broja 91 ili 100 što je i granica. Recite sebi da možete, da želite bolje i uspjet ćete. Budite zadovoljni i ako prve ocjene nisu desetke, ali iz njih naučite gdje ste još šta mogli da dodate kako bi naredne postale veće i veće sve do desetke!

Jelena: Treba da vjeruju u sebe i da kažu sebi da mogu da ispune ciljeve. Ništa nije nemoguće.

Tekst je preuzet sa sajta katarinabucu.wixsite.com, a mi se iskreno nadamo da ste u istom pronašli vrijedne savjete za postizanje uspjeha na fakultetu.