Izazov za profesore: Online ispiti otvorili prostor novim metodama prevara studenata

Amra Šačić Beća, profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, osvrnula se na online način polaganja, prevare s kojima se susrela na ispitima

 Izazov za profesore: Online ispiti otvorili prostor novim metodama prevara studenata

Pandemija koronavirusa utjecala je na obrazovni proces, nastava je iz amfiteatra prenesena na online platforme, a osim nastave, ni ispiti se ne održavaju na fakultetima. Online način polaganja ispita donio je i nove metode prepisivanja i varanja.

Studenti se “tradicionalno” koriste raznim metodama prepisivanja i varanja na ispitima, kako bi ostvarili željene rezultate. Prepisivanje od kolege, popularni “đonovi”, ali i “bubice” neki su od čestih vidova varanja. S obzirom na to da univerziteti nikada nisu uspjeli u potpunosti rješiti ovaj problem, postizanje prolazne ocjene prepisivanjem zasigurno se nastavilo i online, a tehnologija je samo olakšala studentima da “nelegalnim” putem polože ispit.

Naime, programi kao što je TeamViewer omogućavaju povezivanje računara te druga osoba može upravljati vašim računarom, a samim tim i raditi ispit umjesto vas. Također, preuzimanje tuđeg sadržaja tj. plagiranje jedan je od načina kojim pribjegavaju pojedini studenti.

Amra Šačić Beća, profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, osvrnula se na online način polaganja, prevare s kojima se susrela na ispitima, ali i na metode za njihovo suzbijanje, piše Klix.

Profesorica na početku ističe da je na svim svojim predmetima studentima omogućila izlazak na usmeni ispit te pojasnila kako izgleda ispit na njenim predmetima.

 – Na osnovu ranijeg iskustva na nastavi studenti su odabrali platformu Zoom i za polaganje ispita. Radi bolje komunkacije i objektivnijeg ocjenjivanja, studenti su podjeljeni u manje grupe u slučaju da je riječ o predmetu koji sluša realativno veliki broj studenata. Usmeni online ispit također zahtijeva nešto drugačije formulisanje pitanja u odnosu na provjere znanja u prostorijama fakulteta, navela je.

Nastavlja da su pitanja formulisana tako da studentu ne treba puno vremena da odgovori, odnosno ne treba pisati nikakav koncept koji bi eventualno ostavio prostor za prevaru.

 – Također, pitanja moraju biti zasnovana na predavanju, tako da i u slučaju skrivenog pomagača student ne može dati pozitivan odgovor ukoliko u toku nastavnog procesa nije usvojio temeljno gradivo. Nauka se ne smije bazirati na učenju napamet, već na analizi, kritici i prezentaciji usvojenog znanja. Kada je riječ o usmenim online ispitima, iz ličnog iskustva mogu reći da je prolaznost jednaka usmenim ispitima u fakultetskim salama, tvrdi profesorica.

Prepisivanja i raznih prevara na ispitima je bilo uvijek i vjerovatno će ih biti i u budućnosti, naglašava profesorica, navodeći primjer iz antičkog perioda odakle potječe jedan reljef na kojem su vidljiva dva dječaka, jedan piše, a drugi prepisuje, tako da bi bilo iluzorno očekivati da online ispite studenti ne iskoriste kako bi pronašli nove metode za prepisivanje.

Nisu studenti jedini krivci

 – Za prepisivanje ne treba kriviti samo studente. Profesori moraju težiti tome da uspostave takvu metodologiju provjere znanja da student koji nije učio, iako ima knjigu ispred sebe, ne zna naći odgovor, za razliku od kolegica i kolega koji su spremali ispit. Tu je svakako i zamka međusobne komunikacije između studenata, što zahtijeva puno više grupa na testovima nego u uobičajenim okolnostima, kazala je.

Profesorica se, nažalost, tokom online ispita s prevarama susrela nekoliko puta.

 – Na prošlom junsko-julskom roku imala sam priliku dobiti više identičnih pogrešnih odgovora na testovima, što mi je bio pokazatelj da je riječ o prepisivanju. Bilo je pokušaja da se učita test neke druge grupe, to sam shvatila kao neki timski rad u kontekstu prepisivanja. Neki odgovori su doslovno preuzimani s interneta, ali budući da na internetu historijski sadržaj uglavnom pišu amateri, te odgovore nije teško prepoznati. U nadi da neće biti otkriveni, studenti pokušavaju prevesti odgovore sa sajtova na stranim jezicima, što isto tako nije neprepoznatljivo, kaže profesorica.

Nastavljajući da je nedavno uočila da su njeni prošlogodišnji testovi učitani na jednoj web stranici, što joj je određeni pokazatelj da oniline ispitivanje ove godine treba definisati drugačije.

 – Porazno je što uz slučajeve koje otkrijemo zasigurno ima puno onih koje ni server za plagiranje niti znanje profesora ne mogu identificirati, kazala je, dodajući da se na usmenim ispitima varanje nije moglo drastično povećati, ali su pismeni ispiti sasvim druga priča.

Akademska zajednica teži ka sprečavanju varanja na ispitima

Tehnologija je toliko napredovala da profesor, iako putem web kamere posmatra studente koji pišu rad, nije siguran da treća osoba nema pristup računaru studenta koji u tom trenutku odgovara na pitanja.

 – Pitanje je kako provjeriti da li neko na oniline testu koristi ‘bubicu’ za prepisivanje? Neke kolege iz straha od prepisivanja daju na online ispitima dosta kraći vrememski rok u odnosu na ispite u učionici s nadom da će barem djelimično spriječiti plagiranje. Razumijem taj način, ali sama to ne bih primijenila, jer se time na neki način kažnjavaju i vrijedni studenti koji mogu u žurbi pogriješiti odgovor. Ono što mogu odgovorno tvrditi je da veći dio akademske zajednice teži ka sprečavanju varanja na ispitima, a s ciljem da online ispiti pokažu realno znanje, dodaje.

Nastavlja da na Filozofskom fakultetu profesori koji predaju manjim grupama osmišljavaju za svakog studenta poseban test. Stoga zaključuje da su online ispiti veliki izazov za svakog profesora.

Profesorica navodi da nauke koje se izučavaju na Filozofskom fakultetu, između ostalog, studentima omogućavaju da steknu vještinu govorništva i kritičkog odnosa prema društvenim pojavama pa su stoga usmeni ispiti često sastavni dio provjere znanja naših studenata. Zanimljivo je da i sami student na studiju arheologije i historije često potenciraju takvu provjeru znanja.

Možda te i ovo zanima?