Ekspert u genetici objašnjava kako su iskustva iz najranijeg doba života upisana u našu DNK

Sa svim saznanjima kojim raspolažemo o našim tijelima ili našom DNK i dalje je teško povjerovati da postoje stvari koje i dalje nisu bile otkrivene.

04.02.2018.

Moše Šif, epigenetičar, nam prenosi svoja prva saznanja u vezi sa istraživanjima kako naši rani počeci mogu imati uticaj na naš kasniji život. Njegovo istraživanje nam upućuje kako se biohemijski signali sa majke prenose na potomstvo i utiču direktno na gene.

Istraživanja su rađena na pacovima i majmunima, jer bi istraživanja na ljudima bila neetička i neizvodljiva. Šif je otkrio da razdvajajući novorođenčad od njihovih majki u dvije grupe (u jednu gdje su dobijali puno ljubavi i pažnje od surogat majke i u grupu gdje su dobijali manje ljubavi i pažnje od surogat majke) – dakle životinje su bile sa njegovateljicama, a ne sa biološkim majkama i upravo dinamika životinja, spremnost za život i razumijevanje društvenih klasa su se razlikovala.

Ali, kako je to moguće?

U osnovi, naša DNK bi se mogla fizički promijeniti na osnovu toga kako se majka brinula o nama – u ovom slučaju majka pacova ili majmuna.

Količina pažnje koju pacovi i majmuni primaju od njihovih majki tokom eksperimenta ima uticaj na nivo stresa, nervoze, gojaznost i bolesti u kasnijem odrastanju. Životinje koje su iskusile više pažnje manje su sklone ovim stanjima, dok životinje koje nisu imale brigu od strane roditelja su u većem riziku od dobijanja neke bolesti ili razvijanja mentalnih devijacija.

Korelacija između ovih parametara je vrlo moguća i primjenljiva na ljude. Jedna studija je sprovođena na majkama koje su bile pod stresom u provinciji Kvebek 1998. godine nakon krize koju je uzrokovala ledena oluja. Nedostatak struje i pad temperature su uticale trudnice a samim time i na svoje novorođene bebe. Petnaest godina kasnije ova djeca su pokazivala viši nivo stresa, nervoze i gojaznosti.

Epigenetičar Šif navodi još više primjera. Djeca koja su odrasla uz konzervisanu hranu i koriste je zbog nedostatka hrane ili straha od nedostatka hrane, jer su odrasla u siromačnijim uslovima, kasnije mogu da se suoče sa gojaznošću i nervozom upravo jer ne mogu da se primpreme na mogući nedostatak hrane ili da se oslobode potrebe za hranom.

Kako je sve više studija sprovođeno, saznajemo da naša DNK itekako može biti pod uticajem našeg odgoja, našeg načina života i naših majki.

(Ideapod)

 


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!