Džanin Jamaković: Odluka da se uključim u NVO sektor me promijenila u cijelosti

Nakon četiri godine školovanja u našoj dragoj Gimnaziji „Visoko“, dođe i momenat kada treba ostaviti nešto iza sebe. Čast mi je pripala, i neopisivo mi je drago što jeste, da sa svima vama podijelim svoju priču i svoja iskustva koja su preinačila moju ličnost u svakom mogućem pogledu.

10.12.2017.

Na samom početku mog školovanja u gimnaziji nisam bio pretjerano društven niti ambiciozan, bio sam veoma povučen i stidan što me je dosta činilo neprimjetnim za ostatak moje generacije.

Naime, moja svakodnevnica se svodila na monotone odlaske od kuće do škole, učenje, učenje i tako vječni bezdan. Škola mi je bila neki nametnuti uslov za sreću i uspjeh, no ja sam prvi razred gimnazije završio s vrlo dobrim uspjehom.

Da li sam bio razočaran?

Naravno. Žrtvovao sam i svoje vrijeme i biće svakodnevno, a na kraju nisam ispunio svoj cilj. Zaista sam bio devastiran, no tog ljeta sam shvatio gdje počiva problem mog neuspjeha. Prilikom svakog mog odgovora u školi, prilikom svake prezentacije ruke su mi se tresle, glas mi je drhtao, glas je bio bez motivacije i ambicije – to niko ne voli slušati! Glas bez živosti, pogled bez sjaja u očima… sve je to nedostajalo.

Odlučih se to ljeto priključiti Odredu izviđača „Visoko“. To je bila prva odluka koju sam iskreno napravio i koja je počela da širi moje vidike i otvara mi svakojaka vrata. Pored toga što mi je pružala osjećaj pripadnosti, ta organizacija mi je omogućila da napredujem na ličnom nivou te da steknem more novih vještina i poznanstava. Približili su me prirodi i naučili kako se snalaziti u njoj, dali mi znanje koje u školi nisam mogao steći. Sa izviđačima sam naučio kako probuditi svoje sposobnosti i vještine te ih iskoristiti za izgradnju svoje ličnosti. Godinu dana poslije poslali su me u školu za lidere i edukovali me u posve novoj dimenziji. Uspjeli su u meni istrijebiti svaki strah i svaku sumnju u sebe. Nakon toga bilo mi je lahko uključiti se u ostale organizacije, kojih na našoj općini ima zaista mnogo.

Na nagovor prijatelja odlučio sam da se pridružim i Damaru omladine. Što sam se više uključivao, što sam sebi više popunjavao raspored, počinjao sam da se udaljavam od onih termina koji su me opisivali ranije – u meni su se rađale nove ambicije, želje i iskustva! Postajao sam komunikativniji i zreliji te svjesniji mogućnosti koje sam ranije imao, a nisam uočavao. Ukazala mi se prilika i da sudjelujem u Ljetnom debatnom kampu u Neumu sa Centrom za kulturu dijaloga iz Sarajeva te sam iskoristio novo znanje sa tog dogođaja i u našoj gimnaziji reinkarnirao debatni klub koji je školu predstavljao na nekoliko takmičenja, a nakon toga ostvario i uzorne rezultate.

Iz dana u dan išao sam na sastanke, aktivnosti, druženja… prijavljivao se na seminare, treninge, konferencije – naprosto sebi popunjavao svaki prazan prostor u rasporedu i više se nisam mogao prepoznati. Već na kraju drugog razreda vidio se rezultat: prošao s odličnim, a nisam provodio sve svoje vrijeme učeći, nego obogaćujući svoju ličnost novim iskustvima i vještinama koje su itekako pomogle u snalaženju u školi, a tamo ih nisam mogao steći. NVO sektor nudi širok dijapazon mogućnosti i prilika koje samo čekaju na nove motivisane i ambiciozne pojedince! Pruža vam znanje koje će vam znatno pomoći pri upisu na fakultete i daje vam poznanstva širom svijeta. NVO sektor vas obrazuje u čovjeka po pravoj definiciji te riječi – spremnog, samokritičnog, bez predrasuda, vještog građana koji je nedvojbeno jako potreban našoj domovini.

Odluka da se uključim u NVO sektor me, zaista, promijenila u cijelosti. Kao mali sam uvijek imao želju da putujem svijetom, a zahvaljujući trudu, radu i zalaganju u NVO sektoru ta želja mi se i ostvarila. Obišao sam zavidan broj evropskih zemalja – išao na razmjene, seminare, konferencije, radionice… − Albaniju, Austriju, Crnu Goru, Francusku, Hrvatsku, Njemačku, Poljsku, Tursku, Veliku Britaniju … te mnoge bh. gradove, a nadam se da će se ova brojka s vremenom još povećavati jer prizori i lijepa iskustva mi, zaista, daju energiju da nastavim dalje!

Mogućnosti su nam tu, samo ih trebamo biti svjesni. Bar na jedan dan odložiti svoje mobilne uređaje i pogledati šta se dešava oko nas i kakve nas prilike očekuju. Svim mladima bih prvenstveno poželio ogromnu sreću u školovanju i u ostvarenju njihovih ciljeva! Ostanite dosljedni svojim željama i snovima, ne dopustite nikome i ničemu da vas pokoleba na putu ka uspjehu, a bit će prepreka bezbroj. Mnoštvo puta sam bio odbijen pri apliciranju na određeni događaj, ali to me samo dodatno podstaklo da, što bismo rekli, dam gas i apliciram ponovno, učeći na vlastitim greškama.

Znajte da ste na pravom putu ka uspjehu onda kada ne budete imali vremena da radite „ništa“!

(Faruk Šehić / STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Faruk Šehić
Imam 19 godina i druga sam godina Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. U slobodno vrijeme igram video-igrice (strategije su mi najdraže). Najdraži sport mi je odbojka, a knjiga Zločin i kazna. Interesuju me kulture Dalekog istoka. Pričam engleski, njemački i japanski, a japanski jer mi je životni san da magistarski uradim u Japanu.