N1 donosi priču o tome ko vodi Studentski parlament u Sarajevu. Šta na djelovanje najnovijeg predsjednika kažu bivši članovi i šta zapravo radi krovno studentsko tijelo. Dvije strane sa dvije različite priče.


– Nisu oni krivi, takvi se rodili, vole malu djecu ili možda životinje – ovo da se izdvoji. Pa i ja sam sproveo znanstvenu ekspertizu i došao do zaključka da je to bolest i to zarazna, ovako je Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta prokomentarisao nedavni napad huligana na Art Kino Kriterion, piše N1.

Zahiragić je inače student Pravnog fakulteta, predsjednik SPUS-a i aktivan član Asocijacije mladih SDA. Njegovim radom nisu zadovoljni pojedini studenti.

– Iskren da budem ne mogu očekivati od svog kolege koji je trenutno predsjednik SPUS-a da se pobuni i izvede studente na proteste protiv odluke koju su donijeli njegovi šefovi stranački. Ne očekujem da će u tom smislu pucati sebi u noge, kaže Samir Behraić sa FPN-a u Sarajevu.

Statut SPUS-a kaže da se mora poštovati jednakost, te da je to nepolitička nestranačka i nevladina organizacija koja poštuje jednakost svih studenata. Međutim, Zahiragić je svojim djelovanjem prekšio statut. I kako kaže ponosan je na to.

– Nije to nešto što ja krijem, naravno javno to ističem i s ponosom ističem. Član sam AMSDA i član sam SDA i ideološki sam tu, kaže Zahiragić za N1.

Ipak javnost više zanima kako je došao na funkciju.

– Ja sam izabran jednoglasno na Skupštini SPUS-a koji je delegiran iz svih udruženja studenata.

Međutim postoji i druga strana priče.

– Ta Skupština je bila pod velom tajne. Nije bila javna, nije bila objavljena. Nešto kao je bilo na stranici SPUS-a, nije bilo rečeno gdje i u koliko sati, nije objavljen dnevni red, nisu objavljeni kandidati, ističe Samir Arnautović, bivši potpredsjednik SPUS-a.

Studenstki parlament je organizacija čiji je cilj da zastupa, promoviše, štiti i ostvaruje interese i prava studenata Međutim, pojedini studenti ne znaju da SPUS uopšte djeluje.

– Čula sam šta je SPUS. Gledala sam im FB stranicu ali ne znam da su doveli do ikakvih stvari. Ni ne znam da postoji SPUS. Nisam čuo da zasjedaju i raspravljaju o problemima. Jako rijetko, bar kod nas. Ma čuo sam za SPUS ali ne znam šta rade.

Ni studenti, ni javnost nemaju uvid u finansijski izvještaj SPUS-a, kao ni plan aktivnosti, plan projekata, čak ni u trenutnu strukturu i članove.

– Taj izvještaj jednostavno nije napravljen a onda kad je napravljen onaj prije, kad sam ja tek ušao u SPUS, to nije bio izvještaj koji je čitljiv običnom studentu, dodaje Arnautović.

– Tako da smo imali neke fantomske muzičke sobe, za koju je SPUS izdavao novac a studenti ne koriste, za iznajmljivanje automobila, za zakuske, reprezentativne troškove koji nadilaze određene racionalne troškove, pojasnio je Beharić.

(N1)