Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Najizraženije su karakteristike aktualne globalne ekonomije nesigurnost, nepredvidljivost (‘slaba vidljivost’) i obilje neuobičajenih događaja, globalna međuzavisnost, iznimna pregovaračka moć kupaca da nameću svoja pravila igre, snažna konkurencija, integrisani lanci nabave usluga i proizvoda, ovisnost o tehnologiji, digitalizaciji i internetu. U takvim uslovima u preduzetništvu je ključno voditi se Darwinovom teorijom da ‘ne preživljavaju ni najbolji ni najpametniji, nego izvrsni’, oni koji su sposobni mijenjati se, razumjeti i uravnoteženo zadovoljavati interese svih sudionika, igrati svoju igru i tako održivo rasti i razvijati se na duge staze.

Kako znati šta će biti ‘in’, kako ‘ostati u sedlu’, preživjeti i zadovoljiti sve sudionike? U preduzetništvu su četiri važna područja interesa pri stvaranju preduslova za uspjeh i izvrsnost: liderstvo, inovativnost, povjerenje (ljubav), cjeloživotno učenje.

Vizija nije samo san

Nova zadaća lidera u modernim vremenima već je duže jasna. Ostaje onaj mali-veliki ‘samo’, a to je da se principijelno i više primijeni u praksi. Za sada još prevladava tradicionalni stil vođenja ‘heroja’ koji se sastoji od  jasnih smjernica i dobronamjerne manipulacije, ostaje fokusiranost na kratkotrajne događaje umjesto na sistemska rješenja i kolektivno učenje. Lideri se još nisu fokusirali na preuzimanje suptilnijih i važnijih zadataka (konstrukcija, posluživanje, učenje), tj. odgovornosti za građenje organizacije inspirisanjem, udahnjivanjem života organizacije koja uči, definisanja prave percepcije stvarnosti. Obično ‘stvarnost’ kako je vidi većina znači pritisak koji se mora podnijeti, krize na koje se mora reagovati i ograničenja koja se moraju prihvatiti.

Uz takvu stvarnost vizija ostaje beskoristan san, a ne cilj koji se može postići. Vođe u izvrsnoj, stvaralačkoj organizaciji glavnu pažnju posvećuju svrsi i sistemskoj strukturi, a uče i druge da čine isto. Upravljaju kreativnom napetošću i tako daju energiju organizaciji. Tako se mijenja pogled na stvarnost, sagledava se iz raznih uglova i osjeća da se na nju može zajednički utjecati.

‘Šta’ je važnije od ‘ko’

Da bismo nešto novo, neku dobru ideju, mogli nazvati inovacijom, potreban je dokaz na tržištu. Inoviranje nije stvar slučajnosti, kreativnosti, sreće ili nadahnuća. Za sposobnost organizacije da inovira treba razvijati scenarije planiranja, odnosno metode sumiranja alternativnih trendova u budućnosti. Planiranje se umjesto pripreme informacija na temelju kojih menadžeri odlučuje pretvara u mentalnu pripremu i pomoć menadžerima da razmisle kako će se snalaziti u novom poretku i okolini. Za inovativnost je važan stepen otvorenosti i iskrenosti (slobode mišljenja) u organizaciji. U tradicionalnim je organizacijama ‘ko’ važnije od ‘šta’ i ljudi rade ono što se od njih traži, a ne ono što treba. Tu za inovativnost i izvrsnost nema velikih izgleda. Ondje gdje dominira zajednička vizija, gdje lični interes nije na prvom mjestu, gdje su integrirane participativna i refleksivna otvorenost, izgledi za uspjeh utemeljen na inovativnosti odnosno razvoju izvrsnosti znatno su veći.

Za inovativnost kao sastavnicu izvrsnosti važno je imati tačan i jednostavna odgovor na jednostavno pitanje: Čime vas vaš kupac ponajviše vrednuje i zašto kupuje od vas?

Jesu li to kvalitet usluge ili proizvoda koje mu pružate ili isporučujete, pogodnosti komercijalno-finansijskih uslova vaših ugovora, vaša cjenovna politika, odnosi, servisi i održavanje, pretprodajne i postprodajne aktivnosti ili nešto drugo? Tačan je odgovor  proizvod pravilne upotrebe znanja i informacija. Razvoj znanja i vještina koje se upornom vježbom i ponavljanjem pretvaraju u kompetencije omogućuje da raste glad za informacijama iz okoline, njihovo razumijevanje, upotreba i komunikacija.

Ljubav u poduzetništvu

U preduzetništvu se riječ ‘ljubav’ može prevesti kao ‘izgradnja povjerenja’. Povjerenje je snažan faktor koji utječe na to kako se doživljava i procjenjuje neko preduzeće. Intenzivna i iskrena komunikacija, dijalog, i to u svim smjerovima, omogućit će da stepen povjerenja raste, da se važne informacije izmjenjuju, razumiju i uvažavaju. Tako organizacija efikasno i djelotvorno proizvodi dodanu vrijednost i najbolja rješenja za sve zainteresovane. U današnje doba, u uslovima razvijene komunikacije i dostupne tehnologije, osnovna kvaliteta proizvoda i usluga koji se nude na tržištu donekle je uravnotežena. Ako su razlike u onome što kupujemo male, važnim ostaje od koga to kupujemo, od kakve organizacije želimo kupovati ili sarađivati u nekom drugom obliku, kakvi su ljudi koji u njoj rade, želimo li se na bilo koji način poistovjetiti s njima?

Intelektualni kapital

Ono što je do jučer bilo imaginarno, danas je već stvarnost. Ali to ne znači da su se neke promjene ili inovacije dogodile u 24 sata kao u popularnoj TV seriji. Važne i velike promjene događaju se i nastaju polako, uz eksponencijalno ubrzavanje. Njihovo pravobitno uočavanje i tretiranje kao prigoda ili prijetnja ovisno je o stepenu razvoja intelektualnog kapitala. U komentaru knjige Leifa Edvinssona ‘Korporacijska longituda’ Nordstrom i Ridderstrake (‘Funky Business’) konstatirali su da je ljudski mozak najsnažnije oružje na planeti Zemlji koji u sinergiji sa strukturnim kapitalom (mrežom korisnika i kupaca, inovativnošću i perfektno organizovanim procesima) čini intelektualni kapital i dodatno maksimizira svoju moć i izvrsnost.

Da bi ljudi mogli zadovoljiti ličneinterese, interese organizacije u kojoj rade i interese svih sudionika, da bi sistem motivacije prihvatili kao pravedno mjerenje svoga rada, nužno je da se osjećaju spremnima i odgovornima za izazove poslova koji su im dodijeljeni. Ljudi za koje se može reći da su izvrsni, da znaju raditi primjereno izazovima današnjice i bliže budućnosti jesu oni koji su sposobni sagledavati cjelinu, a ne samo dijelove procesa ili sistema, percipirati svoj položaj aktivnoga kreatora svoje stvarnosti, učestvovati u kreiranju budućnosti umjesto samo reagirati na događaje iz prošlosti ili sadašnjosti, graditi i zatim prihvatati zajedničko mišljenje.

Osim navedenoga svoju izvrsnost moraju potvrditi u dimenziji timskog učenja: moraju razmišljati o složenim pitanjima tako da se otkrije potencijal prema kojem će nekoliko umova biti inteligentnije od jednoga, biti inovativni u koordiniranom djelovanju,  doživljavati druge kao kolege i razvijati sinergijske odnose s drugim timovima, primjenjivati tehniku dijaloga (pristup skladištu zajedničkog smisla), čime se kreativno jača timsko učenje.

Znat ćete da organizacija uspijeva u razvoju izvrsnosti kad vidite da ljudi koji su prije dvije-tri godine bili nesigurni i imali uzak pogled na svijet i svoje mogućnosti sada bez problema s odgovornošću razmatraju složene zamisli i procjenjuju različita stajališta. Linijski menadžment (operativni izvršitelji) transformisan je od ‘zadovoljiti šefa’ do ‘služiti kupcima’, srednji menadžment od ‘kontroliraj i igraj na sigurno’ do ‘potiči, treniraj, osposobljavaj’, a top-menadžment od ‘fokus na dnevno’ do ‘fokus na kreiranje budućnosti organizacije’.

(Lider Press)