Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Prema podacima dostupnim javnosti, u Bosni i Hercegovini je registrirano trideset i pet univerziteta, koji imaju dozvolu da održavaju nastavu i vode naučnoistraživačke projekte.

Od tog broja, osam je javnih univerziteta čiji su osnivači kantoni, ili prosvjetne institucije Republike Srpske, nadležne za resor visokog obrazovanja. Svi privatni univerziteti djeluju u skladu sa važećim zakonima Bosne i Hercegovine kojima je regulirana oblast visokog obrazovanja, što znači, hipotetski, da je cijela zemlja premrežena obrazovnim institucijama čija je funkcija transportovanje najelitnijeg vida znanja, kažu sagovornici Al Jazeere.

Ali, svaki od njih je iznenađen činjenicom da je popis stanovništva, održan 2013. godine, a čiji su rezultati objavljeni nedavno, pokazao kako je u BiH svega 12,7 posto ljudi koji imaju visokoškolsko obrazovanje, što je najmanje u cijeloj regiji.

Još je poraznija činjenica, kažu naši sagovornici, da je popisano 640.000 ljudi, koji posjeduju samo osnovnoškolsko obrazovanje. Podaci, koje je objavila državna Agencija za statistiku, pokazuju da je Bosna i Hercegovina zemlja koja nema nikakve obrazovne strategije i da će u budućnosti, kako znanja u zapadnim zemljama budu bivala sve sofisticiranija, stanovništvo sve teže pratiti obrazovne i tržišne izazove.

Mali broj onih koji studiraju

Najveći problem bosanskohercegovačkog visokog obrazovanja, kaže profesorica fizike na privatnom univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology (SSST) Lamija Tanović, jeste apsolutno mali broj onih koji dospiju, u svome obrazovanju, do stadija da su spremni upisati se na fakultet.

Tanović kaže da u zemljama zapadne Evrope više od 50 posto populacije dorasle za studiranje pohađa fakultet. U Sjedinjenim Američkim Državama ta cifra doseže 80 posto, a u tehnološki visokorazvijenim zemljama Azije, Japanu i Južnoj Koreji, približno 90 posto populacije koja završi srednju školu nastavlja obrazovanje na fakultetu.

Kada pravi komparacije BiH sa razvijenim državama Zapada, Tanović kaže kako je Bosna i Hercegovina „u toj skupini strašno nisko. Kod nas ljudi i ne idu na fakultete“.

Ipak, najveći problem BiH jeste nedostatak strategije obrazovanja kojom bi bili definirani ciljevi usvajanja znanja. Bosni i Hercegovini je potrebno da usvoji znanstvene standarde i metodologiju usvajanja znanja kakvu imaju najbolji univerziteti na svijetu, jer je to jedini način da se uradi nešto više po pitanju strukturalnog opismenjavanja stanovništva, decidna je Tanović.

Politika snižavanja kriterija

Profesor političkih nauka na SSST-u Zlatko Hadžidedić smatra da nije toliko problem u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine, koliko u samom odnosu društva prema procesu obrazovanja. Kaže da je problem obrazovanja mnogo dublje prirode i da tako nizak postotak visokoobrazovanih osoba nije proizvod slučajnosti, ili nemara nego prije dobro promišljenog načina kojim se žele kontrolisati društveni procesi.

– Vlastima u Bosni i Hercegovini u interesu je da ima što manje obrazovano stanovništvo, jer se neobrazovanim lakše manipulira. Visokoobrazovane osobe nisu podložne tolikom, neposrednom, uticaju struktura vlasti, kaže profesor Hadžidedić.

Dodaje kako se u Bosni i Hercegovini, u posljednje dvije decenije, vodi politika svjesnog snižavanja obrazovnih kriterija.

Kao još jedan od bitnih razloga tako niskom postotku popisanih visokoobrazovanih osoba, Hadžidedić ističe činjenicu da se posljednjih godina mnogo mladih i obrazovanih osoba iselilo iz Bosne i Hercegovine. On nema dileme kako su migracijama iz BiH najviše obuhvaćeni visokoobrazovani ljudi koji u potrazi za poslom i boljim životom sreću nastoje pronaći izvan države.

– Ja mislim da je odgovor na pitanje o broju popisanih visokoobrazovanih osoba krajnje jednostavan: odliv stanovništva. To je grupa koja najviše odlazi u potrazi za drugom životnom šansom, kaže Hadžidedić.

‘Paravan za druge poslove’

S druge strane, kaže da je najveći problem visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine nedovoljan broj kvalitetnih nastavničkih kadrova. Broj registriranih univerziteta ne smije se uzimati kao relevantan podatak u raspravi o stanju visokog obrazovanja, jer mnogi od univerziteta koji djeluju u Bosni i Hercegovini i nisu istinske obrazovne institucije.

– Čemu služe toliki privatni univerziteti? Da bi se na njima obrazovali studenti, ili su paravan za druge poslove. Mnogi od privatnih fakulteta su paravan za pranje para, kaže profesor Hadžidedić.

Većina privatnih univerziteta nema dovoljan broj stručno osposobljenih kadrova, a i broj studenata, koji se školuju na njima, je relativno nizak, kaže profesor Hadžidedić.

– Malo ljudi studira na tim univerzitetima. Ne izdržavaju se od školarina nego od drugih djelatnosti, tako ja to vidim. Kako uopšte može da se pristupi otvaranju univerziteta kada nemaju kadrova i studenata, pita se profesor Hadžidedić.

Na ulogu privatnih univerziteta u procesu obrazovanja stanovništva Bosne i Hercegovine profesorica Tanović gleda sasvim drugačije. Najodgovornije za tako nizak procenat visokoobrazovanog stanovništva profesorica Tanović vidi državne univerzitete i administrativne aparate koji ih opslužuju.

Javni obrazovni sektor mora biti agilniji i učinkovitiji i mora slijediti određenu obrazovnu agendu, kaže Tanović, uz tvrdnju kako je upravo sistem javnih univerziteta najodgovorniji za tako lošu obrazovnu strukturu stanovništva.

– Isti je broj državnih univerziteta kao i godinama prije rata. Ne možete računati da su se otvorili novi javni univerziteti tamo gdje je došlo do cijepanja onih koji su postojali prije rata, kao što je slučaj sa sarajevskim i mostarskim univerzitetom. Država nije osnovala nijedan novi univerzitet. Privatnici jesu, ali su to mali univerziteti, kaže Tanović.

Od stotinu hiljada bosanskohercegovačkih studenata njih samo 10 posto pohađa privatne univerzitete, pa razloge za toliko loše podatke o broju popisanih visokoobrazovanih osoba, logično, treba tražiti u radu državnih univerziteta, dodaje Tanović.

Kritika bez osnove

S druge strane, prorektor za naučnoistraživački/umjetničkoistraživački rad Univerziteta u Sarajevu, profesor Faruk Mekić, decidan je da se javne univerzitete prečesto kritikuje bez pravog osnova.

On tvrdi da je loša obrazovna slika stanovništva Bosne i Hercegovine rezultat potpune neuređenosti države u kojoj postoji četrnaest različitih nivoa vlasti koji se bave pitanjem visokog obrazovanja. Većinu strategija za unapređenje kvalitete obrazovanja univerziteti nisu u stanju sprovesti zbog nedostatka novca, a finansijska sredstva se uskraćuju čak i studentima koji planiraju studirati, kaže Mekić.

Javni univerziteti su objavili konkurse za oko 25.000 studenata u cijeloj BiH, a javnim, budžetskim, sredstvima, sa svih nivoa, biće podržano samo 8.287 studenata, što je jedna trećina. Ostali studenti se sami finansiraju, dodaje Mekić.

Kada se pogledaju egzaktni podaci, onda je slika još strašnija nego što javnost misli, kaže Mekić. Kantonalne vlasti, svojim sredstvima, podržavaju svega 38 posto studenata koji su upisani na sarajevski Univerzitet, a situacija nije ništa bolja niti na drugim univerzitetima. Najgora je situacija na Sveučilištu u Mostaru, gdje se za svega šest posto studenata školarine plaćaju iz kantonalnih, ili federalnog budžeta. Zato Mekić misli da nije pošteno upirati prstom u javne univerziteta zbog loše obrazovne strukture bosanskohercegovačkog stanovništva.

Svi naši sagovornici mišljenja su da se mora izraditi efikasna strategija obrazovanja kojom će se podsticati mlade da studiraju. Udio visokoobrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini je izuzetno mali, a posebice je zabrinjavajući podatak koji razotkriva da je u starosnoj dobi od 30 do 34 godine udio visokoobrazovanih ljudi manji od 10 posto u odnosu na cjelokupnu populaciju.

Bosna i Hercegovina bi morala usvojiti program tzv. „pametnog rasta“ kojim bi do 2020. godine dostigla sadašnji evropski prosjek od 22 posto visokoobrazovanih osoba u ukupnoj populaciji zemlje. Ali, naši sagovornici su skeptični kada je u pitanju realiziranje takvih planova.

(Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans)

STUDOMAT
STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.