Ammara Mistrić: Čvrsto vjerujem da se od svog predanog rada može živjeti

Ono čega u službenoj Ammarinoj biografiji nema, a treba biti zapisano, je da je ova krhka djevojka izuzetno vrijedna mlada žena, vandredan profesionalac na našim prostorima i posvećena zajednici u kojoj živi. Freelancer je u poslu koji se, najčešće, smatra zabavnim i pritom zaboravlja da je i u ovom, kao i u bilo kojem drugom poslu, potrebno puno discipline, samodiscipline, predanog rada na sebi i timskih utakmica e da biste uspjeli. Ammari to, golim okom vidljivo, sjajno ide od ruke. Iako je imala posao „od 9 do 5“, prije četiri godine je shvatila da je puno poštenije, prema sebi i drugima, da radi ono što voli na način na koji misli da je najbolje.

Razgovarala: Najra Krvavac-Perišin

Kako si, i zašto, odlučila raditi kao freelancer?

Poslove koje sam obavljala su bili tipični kancelarijski. Završila sam višu školu za menadžment, putovala, prisustvovala na mnogo sajmova i sastanaka, ali svako jutro kada bih krenula na posao osjetila bih neku vrstu težine. Vidjela bih sebe u ogledalu u business dress codu i osjećala sam da to nisam ja. Znam da bi mi znala pasti neka melodija na um u momentima kada možda ne bi trebalo (smijeh).

To nije klasična težina jer se negdje teže probuditi muzičarima, već ona koja vrišti i govori nesretna sam i pored svega dobrog što sam živjela. Na zadnjem poslu sam dala otkaz 2015. i odlučila da uozbiljim svoje muzičko putovanje. Od te godine sam oficijelno na sceni, odmah nakon završetka muzičkog takmičenja u kojem sam učestvovala. Rad s bendom datira godina prije toga, ali je 2015. je ekranizovan prvi spot i pjesma ‘Vrata snova’ i zaista sam svoja vrata snova otvorila tada.

Znala sam da sam sposobna zaraditi svoj novac, i vjerujem isto za svakog čovjeka (bez obzira o kojem poslu je riječ) ali sam izabrala da to bude na onaj način koji ja želim. Neki će reći luda hrabrost (kao što su govorili ljudi u mom bliskom okruženju) ali čvrsto vjerujem da se od svog rada može živjeti.

Ta rečenica prožima cijeli moj život.

Opštepoznato jeste za muzičare da im je potreban san ukoliko su svirali noć prije. Istina. Otkako sam freelencer imam dovoljno vremena da se naspavam, da organizujem život, obaveze i smatram da je upravo život to: voditi svoj život, a ne dopustiti da on vodi tebe.

Možda ću čitav život ostati negdje sanjar, ali ne marim mnogo za to.

Znam da sam ga živjela punim plućima.

Među najaktivnijim si freelancerima muzičarima u BiH. Kako, zapravo, izgleda tvoj radni dan (ili noć)?

Vrlo mi je važno da sam naspavana kako bih mogla organizovati sve obaveze koje me sljeduju. U sastancima sam u kojima ne čekam jedva da se završe, već s osmijehom konačno dogovaram, pregovaram i upoznajem nove ljude. Navečer sviramo, ili od polovine dana (ovisno od eventa).

U slobodno vrijeme sam najčešće u probama s bendom, i tu negdje je i moj krug ljudi sa kojima se družim svakodnevno, a koji su muzičari. Radim na novim pjesmama, novim idejama..

Trening, bazen i sauna me povrate u normalno funkcionisanje i organizujem svoj dan tako da budem sa najdražim, koliko god to obaveze dozvoljavaju.

Misliš li da je moguće radni vijek provesti bez vezivanja radnim vremenom „od 9 do 5“ u Bosni i Hercegovini?

Moguće je. Vrlo je važno znati napraviti balans. Pritom mislim na onaj u kojem ćeš se usuditi biti freelencer koji zna svoj budžet da koriguje i da svjesno raspolaže s njim.

Ukoliko se dobro organizuješ sve je moguće, živjeti i uštediti istovremeno.

Kako vidiš scenu freelancera u BiH?

U mom bliskom krugu poznajem jako puno talentovanih ljudi koji su pored svog stalnog zaposlenja od dugih godina počeli sa freelancingom. Podsjećam, to su ljudi koji imaju porodice pa su se ipak odvažili za svoj san.

Danas te ljude gledam mnogo sretnije nego što su bili ranije.

Sve se više ljudi odlučuje za posao u kojem imaju fleksibilno radno vrijeme i meni je to odličan korak i potez. Koliko je globalizacija uticala na razne stvari u društvu koje uopšte nisu za pohvalu, tako je donijela val onih ljudi koji mogu od svog talenta i rada da žive.

Bosna i Hercegovina je rasadnik talenata koji su uzeli život u svoje ruke, i uživam vidjeti napredak svakog čovjeka koji se bori na tom putu.

Šta su prednosti, a šta su – po tvom mišljenju – izazovi ovakvog rada?

Prednosti kao što sam već navela fleksibilno radno vrijeme, mogućnost provođenja vremena sa dragim ljudima, sposobnost da stigneš sve ono sto želiš.

Izazovi su uvijek međuljudski odnosi, zato je vrlo važno da ozbiljno shvatiš svoj poziv kako bi i drugi uvidjeli koliko si uistinu profesionalan u onome sto radiš.

Tom ozbiljnošću i takvom pristupu posla preskačeš sve moguće poteškoće tako da i izazovi postanu rješivi i nađeš se među kvalitetnim ljudima koji stvari gledaju na isti način kao ti.

Da li honorarima popunjavaš kućni budget ili si zapravo finansijski samostalna od ovakvog rada?

Popunjavam buget jer smatram da to tako treba, ali sam isto tako olučna da konačno učinim taj korak i da samostalno finansiram ostatak svog života.

Porezi na dohodak freelancera: šta je tvoje mišljenje o ovoj temi? Da li freelanceri koji ostvaruju ugovore izvan BiH trebaju plaćati poreze u zemlji, šta misliš o retroaktivnim porezima i koliko freelanceri imaju podršku zvaničnih institucija?

Ako novac dolazi na račun u BiH, treba naravno plaćati.

Ako govorimo o podršci mislim da je potrebna itekako, ali da freelanceri ne nailaze na pozitivan stav.

Pretežno si prepušten sam sebi.

Kako dolaziš do novih poslova i da li muzičari u BiH insistiraju na potpisivanju ugovora za dogovorene poslove?

Govorit ću u svoje ime, a to je da princip mog poslovanja jeste da se obavezno potpise ugovor, plati porez, posebno kada je riječ o velikim eventima.

Kako bi bile sigurne obje strane, novac stigne na račun par dana prije samog eventa. Poznato je da su muzičari često bili izloženi raznim prevarama. S ovakvim načinom rada i principima, meni se u ovih osam godina, koliko djelujem sa bendom, ništa slično nije desilo.

Kada dogovaram novi posao, insistiram da pozovem klijente da dođu na live svirku kako bi osjetili dašak atmosfere, a nakon toga se dogovaraju sve pojedinosti. Mada nije uvijek taj slučaj, ima dosta onih koji su dobili preporuku i onda ide sve puno brže.

Ako bi mogla birati između jednog, zvaničnog ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa svim što takav ugovor prati i posla/poslova i načina na koji to sada radiš, za šta bi se odlučila?

Sumnjam da postoji ijedan takav u kojem bi se osjećala slobodno i sretno.

Opet bih izabrala isto.

Misliš li da postoji dovoljno posla za sve koji se odluče na freelancing?

Ukoliko to jako želiš i to dobro radiš, bez da se razmećem floskulama, zaista je moguće i ima posla za sve.