Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
28.12.2016.

Odmorite svoj um: Vježbajte “nerazmišljanje”

“Da ne razmišljam?” – možda se pitate. Zašto i kako bi to učinili?

Naravno da moramo misliti. Ako ne bi razmišljali, ovaj tekst ne bi bilo moguće napisati niti bi bili u stanju pročitati ga. Osim toga, razmišljanje o prošlosti i budućnosti je važno, jer tako možemo napraviti mudre odluke o našim životima. Niko ne želi niti je u stanju da ne razmišlja. Ali postoje prednosti kada namjerno zaustavimo tok naših misli i napravimo proces koji se naziva nerazmišljanje…

Prenosimo vam nekoliko savjeta kako vježbati “nerazmišljanje”.

Diskurzivno razmišljanje odnosno konstantan tok jedne misli koju slijedi druga, duboko je ukorijenjena navika. To je toliko ukorijenjeno u našem biću da često počnemo namjerno razmišljati samo da bi okupirali naše misli. Većina nas kada kreće na godišnji odmor obeća čvrsto sebi: – “Trudit ću se da ne razmišljam o svim stresovima na poslu i u životu.“ Ali, ne treba dugo vremena da stresne misli pohrle popuniti prazninu.

Dio procesa brige o sebi je napraviti pauzu od diskurzivnog razmišljanja u određenim trenucima te odmah nakon samog buđenja. Praksa nerazmišljanja je smirujuća i obnavljajuća.

Ako ne dozvolimo našem tijelu da se odmori tokom noći, ne bi moglo funkcionirati pravilno još dugo. Jedini put kada um ima pravi odmor je kada prestanemo razmišljati i percipiramo okolinu samo čulima. Nakon što verbalizacija zaustavi taj trenutak, ne samo da se osjećamo mirnije, već i puno zadovoljnije. Naš um trebamo naučiti da s vremena na vrijeme bude tihi, mirni prostor u koji možemo ući i odmoriti se, baš kao što dođemo kući nakon radnog dana i legnemo da se opustimo.

Postoje tri načina kako da prakticiramo nerazmišljanje te dva korisna savjeta koja će nam pomoći u vježbanju. Svih pet su oblici buđenja svjesnosti. Prema riječima psihologa, dovoljno je prakticirati ove prijedloge nekoliko minuta par puta dnevno, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Naravno, praksom se stiče vještina nerazmišljanja, obzirom da smo duboko naučeni na diskurzivno razmišljanje.

1. Otvorimo pet čulnih vrata prema svemu što se događa oko nas

Kada se izgubimo u mislima, lako je zaboraviti da imamo pet čula koje su nam na raspolaganju, osim analitičkog razmišljanja. Ta iskustva su: ono što vidimo, čujemo, mirišemo, okusimo i osjećamo fizički. Našu pažnju treba preusmjeriti na čulo koje najviše prevladava u određenom trenutku. To može biti prizor umjetnosti (grafit na zidu, slova pisma, fotografija), žamor razgovora u blizini (u prijevoznom sredstvu), miris i okus jabuke koju jedemo ili fizički osjećaj na koži odjeće koju nosimo.

Nakon što pokušamo, navika diskurzivnog mišljenja će nas vratiti mislima, ali bez namjere ili pritiska trebamo vratiti pažnju na ono što se događa s naših pet vrata čula.

Kada se izvještimo s ovom praksom, bit ćemo u mogućnosti da prekinemo tok svojih misli i usmjerimo se na čulne podražaje. Ukratko, kad primijetimo da je naš um uhvaćen u mislima, nježno, ali čvrsto reći sebi „pusti to“. Tada treba odmah obratiti pažnju na ono što se događa oko nas.

Kada um ostavimo bez kontrole, ima tendenciju da počne da razmišlja o prošlosti i budućnosti. Ali ako svjesno usmjerimo svoju pažnju na čule ulaze stvari i događaja koji se nalaze svuda oko nas, možemo prekinuti diskurzivno razmišljanje i dobiti trenutak opuštanja i obnavljanja uma.

2. Otvorite ruke misli

Psiholog Kosho Uchiyama napisao je knjigu pod nazivom Otvaranje ruke misli. Taj izraz u praksi nerazmišljanja služi da kada se izgubimo u neproduktivnom diskurzivnom razmišljanju, otvorimo ruku i lagano puhnemo u dlan, kao da raspršujemo misli u zrak, kao maslačak sjeme. Tada pretpostavimo da sve naše trivijalne brige i razmišljanja odlaze iz našeg uma, ostavljajući nas slobodnim da doživimo svijet bez tereta analiziranja svakog trenutka iskustva. Kada to učinimo, možemo osjetiti da se um opušta i da to izaziva osjećaj zadovoljstva.

3. Neka svijet govori sam za sebe

Jedna od frustrirajućih trenutaka modernog čovjeka je čekanje. Svi mrzimo čekati, ali vježbanjem trebamo dozvoliti da to vrijeme iskoristimo „da svijet govori sam za sebe“. Na primjer, kada smo na mjestima poput aerodroma umjesto da nešto čitamo ili se izgubimo u mislima o prošlosti i budućnosti, trebamo vježbati da mirno sjedimo i posmatramo šta se događa oko nas.

Kad se nađemo u čekaonici, umjesto da se prepustimo uvriježenoj navici čitanja časopisa ili igranja s mobitelom, trebamo svjesno prakticirati nerazmišljanje otvaranjem pet čula i percipirati ono što se događa oko nas. Kada se nađemo u tim situacijama, ono što trebamo uraditi je reći sebi: „Neka svijet govori sam za sebe“. Ne samo da ova vježba daje olakšanje od razmišljanja, već i otkriva da je „svijet koji govori sam za sebe“ jedno fascinantno mjesto.

Dva savjeta za uspješno treniranje nerazmišljanja

1. Ne dozvolite da se misli „lijepe“

Kada počnemo s vježbanjem nerazmišljanja, po pravilu uvijek će se pojaviti neka neugodna misao. Misli, posebno one neugodne, imaju tendenciju da budu poput ljepila. Što više pokušavate da ih se otresete, to više mislimo o tome  i vežemo te stresne misli za događaje iz prošlosti ili ih vežemo za buduće. Te misli obično imaju malo ili nimalo temelja u činjenicama. Istočnjačka filozofija ovu tendenciju misli naziva „papanca“, što u prijevodu znači „širenje misli“.

Evo primjera. Kada svjesno usmjerimo našu pažnju na arhitekturu oko sebe, pojavit će se misao: „Ne osjećam se dobro“. Tada možemo zaustaviti taj proces razmišljanja ako znamo da misao „Ne osjećam se dobro“, nije ništa više od činjeničnog opisa kako se osjećamo u tome trenutku. Umjesto toga, prestajemo primjećivati arhitekturu i misao postaje „tema“ i počinjemo razmišljati: „Imat ću grozan dan“; „Šta će me još danas snaći“; „Ko će izdržati do kraja radnog vremena“. Uskoro, činjenicu da se ne osjećate dobro u tome trenutku, proširili ste na sve aspekte i emocije svoga dana.

Psiholozi ne tvrde da ćemo vježbanjem uvijek biti u mogućnosti da ispraznimo um od misli. Umjesto toga, oni ukazuju na to da, kada se misli pojave kao što su: „Ne osjećam se dobro“, možemo pokušati odgovoriti na njega, bez vezivanja, što znači da jednostavno prihvatimo tu činjenicu dok ne izađe iz našeg uma, na isti način na koji začujemo zvuk pjevanja ptica, a odmah zatim ne čujemo. Ovo nam pomaže da misli sadržimo u trenutku, bez da im omogućimo „papancu“, uslijed koje smo u stanju smisliti niz stresnih scenarija koje naš um može smisliti, a koji se nikada u biti ne dogode.

2. Ostavite po strani mišljenja i sudove

Prakticirati nerazmišljanje je puno lakše ako ostavimo po strani davanje mišljenja i sudova. Većina nas odmah formira mišljenje o okruženju (prevruće, prehladno) i o ljudima (previše pričljiv, previše tih). Kada sebi dozvolimo da ne moramo imati mišljenje i sud o svemu, otpustit ćemo veliki komad tereta koji se gomila u našem umu.

Diskurzivno mišljenje

Diskurzivno mišljenje je nastaje putem percepcije podataka o realnosti, kroz razmatranje svih raspoloživih spoznajnih izvora i njihove obrade putem određene sheme mišljenja. Diskurzivno mišljenje nastaje kroz komunikaciju preko koje ljudi konstruišu svoju istinu želeći da ostvare svoje ciljeve. Ono je duboko ukorijenjen običaj u našem umu, ali nema razloga da budemo uznemireni zbog toga. „Razmišljanje“ je ono što um radi. Ovi prijedlozi su namijenjeni kako bi omogućili našem umu da se odmori nekoliko minuta tokom dana. Svjesno stavljanje svoje pažnje bez komentiranja i presuđivanja, čini nas mirnijim i fokusiranijim na bitne zadatke.

Sretno s nerazmišljanjem!

(Hipokrat.ba)