Protesti_Skoplje
18.11.2014.

Beharić: Pasivnost bh. studentske populacije na Međunarodni dan studenata

Jučer, 17. novembra svijet je obilježio Međunarodni dan studenata. Bosna i Hercegovina nije. U posljednjih nekoliko godina, bh. studentska populacija, uz rijetke izuzetke, dira dno društvenog aktivizma i borbe za svoja prava.

Jučer, 17. novembra svijet je obilježio Međunarodni dan studenata. Bosna i Hercegovina nije. U posljednjih nekoliko godina, bh. studentska populacija, uz rijetke izuzetke, dira dno društvenog aktivizma i borbe za svoja prava.

Piše: Samir Beharić

Međutim, studenti u drugim državama su jučer na ulicama svojih gradova i pred sjedištima univerziteta tražili obrazovni sistem po svojoj mjeri, pravo na besplatno školovanje, univerzitete slobodne od političkih okova… Nalik svima njima, kolegice i kolege iz Makedonije su jučer izašli na ulice Skoplja. Studentima u Sarajevu protest nije pao na pamet.

Nije da nemamo svojih problema, ali očito nam nedostaje volja za rješavanjem istih. Za vrijeme protesta u Skoplju, predsjedništvo Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) je vjerovatno bilo zaokupljeno planiranjem novog studentskog pohoda. Možda baš u Skoplje, na čas o studentskom aktivizmu kod kolega sa Univerziteta “Sv. Kiril i Metodij”.

Hiljade makedonskih studenata je učestvovalo u protestu protiv eksternog testiranja na univerzitetima, urušavanja autonomije univerziteta i korumpiranosti zvaničnih studentskih predstavnika. Za razliku od studenata u Skoplju, ogromna većina sarajevskih studenata nije svjesna niti lažne autonomije Univerziteta u Sarajevu, a još manje vazalskog statusa SPUS-a prema vladajućim strukturama u Kantonu Sarajevo. Veliki dio studenata Univerziteta u Sarajevu nije svjestan da su studenti, te kao takvi vrlo moćna društvena zajednica!

Jer da jesu, davno bi se suprotstavili već duboko ukorijenjenom uticaju politike na Univerzitet, rasprostranjenoj korupciji na fakultetima, nepotizmu na katedrama, suhoparnosti u prenosu znanja i pijanim profesorima na čijim predavanjima amfiteatar poprimi miris šljivovice.

Studenti su bili relativno pasivni i kod insistiranja rukovodstva UNSA za povećanjem cijena studija na Univerzitetu, totalno inertni za vrijeme štrajka Sindikata UNSA, te rezignirani na sve češće najave o poskupljenju cijena stanovanja u studentskim domovima. Paralelno sa ovim problemima, studenti UNSA imaju i drugu, prigušenu bitku, i to onu sa kvislinzima iz organizacija koje se predstavljaju kao krovne studentske asocijacije.

Od svih frontova na kojima se valja boriti, ovaj posljednji je možda i najosjetljiviji, jer se radi o opravdanoj i prijeko potrebnoj čistki u vlastitim redovima. Studentsko rukovodstvo Univerziteta u Sarajevu, zajedno sa većinskim dijelom Upravnog odbora UNSA, spada u kategoriju najrigidnijih političkih poltrona, potčinjenih vladajućoj oligarhiji i odanoj njihovim ciljevima. Kao takvi, oni su spremni i na prodaju najuzvišenijih akademskih ideala koje ih i čine onim šta jesu.

Sarajevski studenti imaju odabrati između dvoje: ugledati se na akciju kolegica i kolega iz Makedonije i tako rješavanje problema preuzeti u svoje ruke ili uz hipnotizirajuću muziku SPUS-ovog ansambla, pod dirigentskim ravnanjem maerstra Nurkovića, nastaviti put ka studentskom i općem društvenom nihilizmu.

Autor: Samir Beharić, student Fakulteta političkih nauka UNSA, te trenutni stipendista turskog Mevlana programa na Univerzitetu „Ondokuz Mayıs“ u Samsunu.

(STUDOMAT.ba)