Beharić: “Ovogodišnja generacija Erasmus Mundus stipendista iz BiH bi mogla biti jedna od posljednjih”

Samir Beharić iz Jajca, student druge godine Žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, koji kao stipendista Erasmus Mundus programa ovu akademsku godinu provodi studirajući na Institutu za medije i komunikacije Freie univerziteta u Berlinu, poslao je na adresu našeg portala reakciju u vidu protestnog pisma povodom informacije koja se jučer pojavila u medijima, da studenti iz BiH ostaju bez Erasmus + stipendija.

Protestno pismo Samira Beharića prenosimo u cjelosti i bez intervencije.

“Dragi Bosanci i Hercegovci, poštovane kolegice i kolege studenti, cijenjeni profesori,

Obraćam Vam se kao individuama koje shvataju važnost kvalitetnog obrazovanja i nemjerljivu nužnost  njegove primjene u društvu u kojem živimo. Moje ime je Samir Beharić, student sam druge godine Žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, te kao trenutni stipendista Erasmus Mundus programa Europske komisije ove akademske godine studiram na Institutu za medije i komunikacije Freie Univerziteta u Berlinu. ‘Zahvaljujući’ neodgovornosti bh. političara, ovogodišnja generacija Erasmus Mundus stipendista iz BiH bi mogla biti jedna od posljednjih!

Za one koji ne znaju šta je Erasmus Mundus, ukratko da kažem da se radi o stipendijskom programu u kojem su u proteklih nekoliko godina uspješni i nadareni bh. studenti, istraživači ili vrhunski univerzitetski profesori tokom jednog semestra, akademske godine ili cijelog studijskog ciklusa imali priliku boraviti na nekom od najrenomiranijih europskih univerziteta. Slušati predavanja referentnih europskih profesora, te prikupljati znanje na univerzitetima kao što su onaj u Bolonji, Granadi, Lundu ili Minhenu je velikoj većini naših studenata predstavljalo samo svjetlosnim godinama dalek i teško ostvariv san. Europska komisija je svojim izdašnim stipendijama san pretvorila u javu, te na taj način bosanskohercegovačkom društvu iz godine u godinu poklanjala mlade ljude novih, širih vidika, studente zapadno-europskog mentalnog sklopa, uspješne pojedince novih radnih navika i visokih životnih ciljeva koji će za 10, 15 ili 20 godina predstavljati ‘dorske stubove’ našeg društva koji će svoju državu nastojati izvesti na staze prosperiteta i blagostanja.

Ako se pitate zašto sve ovo pišem, znajte da me je na to natjerala gorčina, muka i razočarenje nakon čitanja teksta koji je tog kobnog decembarskog petka 13. objavila ‘Slobodna Bosna‘. Vijest da zbog političkih nesuglasica Bosna i Hercegovina, a time i njena studentska i cjelokupna omladinska populacija neće biti dijelom novog megalomanskog programa za obrazovanje pod nazivom Erasmus +, vrijednog 14,7 milijardi eura, me je pogodila kao grom iz vedra neba. Ministar prosvjete i kulture u Vladi RS-a Goran Mutabdžija je iz neslaganja sa kolegama iz Federacije odlučio da svoju političku moć iskoristi na način da odbije potpisati saglasnost za pridruženje Erasmus + programu. ‘Neusaglašenosti na entitetskom nivou’, što bi se u BiH reklo – stara, ofucana floskula bh. političke scene. Ja to, ipak, smatram čistom sabotažom stremljenja mladih Bosanaca i Hercegovaca ka novom znanju i širim  horizontima.

Plastično ću pokušati objasniti šta će se desiti ukoliko Mutabdžija do kraja odigra ulogu ‘lošeg policajca’?

U slučaju da ostane tako, mladi ljudi iz Bihaća, Dervente ili Širokog Brijega naredne godine neće biti u prilici volontirati u Ljubljani, Pragu ili Kopenhagenu u sklopu Europskog volonterskog servisa. Zbog toga će propustiti priliku da obogate svoj CV i bolje se pripreme za tržište rada. Srednjoškolci iz Banja Luke će biti uskraćeni za besplatne studijske posjete srednjim školama u Finskoj, gdje bi iz prve ruke iskusili čari europskog načina učenja. Za razliku od svojih kolega sa Univerziteta u Nišu, najvredniji studenti sa Sveučilišta u Mostaru neće moći aplicirati na stipendijske programe za studij u Europskoj Uniji – npr. na La Sapienza univerzitetu u Rimu, gdje bi uz sve plaćene troškove, od Europske komisije mjesečno dobivali i 1.000 € stipendije. Ni profesori sa Univerziteta u Tuzli ne bi bili pošteđeni političkog javašluka. Oni će sa desktopa svojih kompjutera čitati kako njihove kolege profesori iz Crne Gore drže posjećena predavanja na univerzitetima u Berlinu, Torinu ili Varšavi, i to za veliku sumu novca! U konačnici, Erasmus + bi omogućio i mladim, uspješnim sportistima iz Sarajeva da svoj talenat predstave na fudbalskim kampovima u Austriji ili Holandiji – potpuno besplatno i bez ikakvog sportskog menadžera!

Ipak, kako mi se čini, pojedincima iz političke vrhuške Bosne i Hercegovine nije stalo da naša zemlja kroz nekoliko godina napravi ogroman skok unaprijed zahvaljujući novostečenom znanju mladih ljudi i njihovom usavršavanju u zemljama Europske unije. Rado bih se pitao da li je tako, ali već sam davno uvidio da većem broju političara odgovara sistem u kojem um klade valja, a (politička) snaga caruje.

Erasmus + je program u potpunosti finansiran od strane institucija Europske unije, tako da BiH u njemu nema finansijskih troškova. Zbog toga, koliko god da se trudio, ne mogu da pronađem smisleni razlog ovakve vrste odnosa političara prema mladim ljudima koji su željni da što prije usvoje terabajte novog znanja i da svojim stremljenjem ka vrhuncu zadive europske profesore. Strah od takve elite mladih ljudi je jedino što se nameće kao logičan odgovor na nesuvisle političke poteze vlastodržaca. Ono što je zabrinjavajuće jeste da je prag tolerancije na greške političara kod mladih ljudi u BiH iznimno visok, i to je ono što treba rapidno korigovati.

U samoj konačnici, ovu priliku koristim da apelujem na sve svoje kolegice i kolege studente sa svih bh. univerziteta da izvrše pritisak na političke strukture čije se odobravanje za pristupanje Erasmus + programu čeka. S druge strane, od političkih ‘lidera’, zbog čijih iracionalnih odluka i pišem ovaj tekst, zahtjevam hitno odobravanje saglasnosti za pridruženje programu Erasmus +, od kojeg će u periodu od 2014. do 2020. beneficirati stotine hiljada mladih ljudi iz svih europskih zemalja. Želim da se i ja zajedno sa svim mladim Bosancima i Hercegovcima i naredne godine nađem u toj porodici. Ove godine studiram u Berlinu, živim san svakog studenta, te gorim od želje da moja iskustva sa studija osvjedoči i što veći broj studenata iz Bosne i Hercegovine. Samo ćemo svi zajedno biti u stanju ponovo pokrenuti odavno zahrđale zupčanike društva naše zemlje. Zato – krenimo već danas s ‘podmazivanjem’ istih, da ne bi bilo kasno.

S poštovanjem.

Samir Beharić

Berlin, 15. decembra 2013.”

Napomena: Tekstovi objavljeni u rubrici “kolumne” odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala STUDOMAT.ba.

(STUDOMAT.ba)