fbpx

Vječni student? Evo zašto ne trebaš razvlačiti studiranje u nedogled

 Vječni student? Evo zašto ne trebaš razvlačiti studiranje u nedogled

Ponekad se može činiti da je bolje vječno studirati, koristiti popuste, pogodnosti i sve čari studentskog života. Zašto ne?

Na faksu te znaju svi. Baš svi: na ‘ćao ćao’ si sa tetama čistama, domarom, profesorima, a studenti već generacijama slušaju priče o ‘onom studentu’ koji je postao dio inventara i nitko se zapravo ne sjeća kada je tačno počeo studirati…

Ponekad se može činiti da je bolje vječno studirati, koristiti popuste, pogodnosti i sve čari studentskog života. Zašto ne? Ovo je zadnji period u životu tijekom kojega je normalno i prihvatljivo izlaziti srijedom ili četvrtkom, spavati duže iako bi trebali biti na predavanjima, raditi nekoliko sati sedmično, živjeti opušteno i ne razmišljati mnogo o računima, kreditima, poslu i grozomornom šefu, djeci… Ko želi odrasti?

U regiji je situacija još i specifičnija: nesigurnosti pri zapošljavanju, opća pesimistična gospodarska klima, odlazak mladih u inostranstvo… Kad se sve to zbroji, nije ni čudo da se mnogo nas zapita zašto žuriti s diplomom? No, je li strategija “vječni student” zaista pametna? Baš i nije, a evo i zašto, prenosi mojfaks.dnevnik.hr.

Dosadan si i Bogu i ljudima

Želiš li zaista biti a ono jedno lice iz kluba studenata svog fakulteta koje poznaje 10 generacija studenata? Znaju te kao starosjedioca koji je još dok su dinosaur hodali zemljom išao na prijemni i upisao faks. Postaješ dio inventara svog faksa – znaš svaki kutak, svakog profesora i kako diše, sve si doživio, proživio i sad samo cmrljiš i čekaš da dođe kraj. Polako i bez žurbe. U početku ti se može činiti da je brucošima jako kul što sve znaš, ali uskoro će te početi sprdati kao onoga koji “još nije diplomirao”, a ispratio je generacije brucoša. Nije baš laskavo ni zabavno.

Znaju te u kafićima, pekarama, fotokopirnicama…

Da, da, možda se čini super idejom udomaćiti se u kvartu oko faksa i upoznati svaku birtiju, fast food, fotokopirnicu, pekaru i trafiku, stvoriti bliske i osobne odnose sa tamošnjim zaposlenicima, osjećati se kao kod kuće dok prolaziš ulicom do faksa, a svi ti iz radnji dovikuju “gdje si, legendo”, ali vjeruj da ispod ove srdačnosti krije se podsmijeh jer “evo ga još jednu godinu na faksu”. Isto vrijedi za profesore. Iako te mogu srdačno pozdravljati, priupitaj se koliko je zaposlenika faksa studiralo sto godina. Ne baš puno, zar ne?

Uči u roku, a partijaj van njega… Ili?

Svi znamo kako se studira: stisneš, upreš, zagriješ stolicu tokom rokova, a onda putovanja, izlasci, druženja, olakšanje i osjećaj manjeg opterećenja. No, kad studiraš sto godina, ove se granice pomalo brišu i imaš osjećaj kao da konstantno imaš neke ispite za rješavati, kao da si konstantno na drugoj godini, a prošlo je od upisa već pet. Ne, čekaj, zaista je toliko prošlo.

Tržište rada je nemilosrdno

Zaposlenje? Šta misliš što će se dogoditi kad se za istu poziciju javi hrpa mlađih kolega i ti koji, doduše, imaš više iskustva i životne mudrosti, ali također i jednu vremensku rupu od upisa studija do diplome? Drugačije je sticati relevantno radno iskustvo s 23 ili 24 godine, nego sa skoro 30.

Iako je bolonjski sistem uveliko otežao mogućnost odugovlačenja studiranja, i dalje neki kolege malo produže svoju karijeru studenta. Naravno da postoje mnoge otežavajuće okolnosti zbog kojih je moguće obnavljati godinu, prenositi ispite i ECTS bodove, ali bez obzira na to, najpametnije je, ukoliko je to moguće, do diplome doći uobičajenim tempom – onim predviđenim studijskim programom.

Možda te i ovo zanima?