Dina Kamber, Erna Islamagić, Muhamed Fočak, Dino Habibović i Muamer Dizdar su nositelji Zlatnih znački 2012/2013 te samim tim i najbolji studenti Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.


Dina Kamber, Erna Islamagić, Muhamed Fočak, Dino Habibović i Muamer Dizdar su nositelji Zlatnih znački 2012/2013 te samim tim i najbolji studenti Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu koji su, zahvaljujući Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo dobili posao asistenta na tom fakultetu a neki od njih su upisali i doktorski studij finansiran također od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevu u saradnji sa Ministarstvom finansija KS.

Mjesto asistenta su dobili sasvim zasluženo, ulažući trud u svoje znanje te zalažući se da ostvare što bolje rezultate u toku studiranja. S obzirom na to, ekipa “Brzih Vijesti” je razgovarala sa njima te vam prenosimo njihovu priču.

Dina Kamber je dobitnica Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu a trenutno je upisana na doktorski studij Odsjeka za matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu. Dina je u Sarajevo došla iz Livna kada je upisala Prirodno-matematički fakultet.

– To je bila poprilično velika promjena za mene, doći iz malog grada u veliki grad. U Livnu sam živjela sa roditeljima, bila blizu rodbine i prijatelja a kad sam ovdje došla trebala sam se prilagoditi novom načinu života, studiranju, rekla je Kamber.

Kada je prvu godinu završila sa prosjekom 10.00 to je bilo iznenađenje iako je u srednjoj školi sve vrijeme bila odlična učenica. Njeni prijatelji su očekivali takav uspjeh od nje jer su znali koliko je učila u osnovnoj i srednjoj školi, mada je svima bilo iznenađujuće što je ostvarila takav prosjek na matematici.

Na pitanje da li će joj posao asistenta na fakultetu biti velika odgovornost, Dina je kazala da hoće jer  smatra da najbolji studenti moraju i trebaju prenositi znanje novim generacijama.

– Velika je odgovornost podučavati druge mlade ljude, kazala je Dina.

Erna Islamagić dolazi iz Priboja, malog grada u Srbiji.  Kada je tek došla, na Sarajevo je gledala kao na grad u kojem će steći mnogo novih  iskustava, sresti nove ljude.

– Kada sam došla u Sarajevo trebalo mi je nekoliko mjeseci da se naviknem na saobraćaj a sve ostalo kasnije dođe na svoje. Polahko sam se uklopila u društvo ali nije bilo teško jer svi smo mi mladi a samim tim i društveni tako da brzo se povežemo i brzo se uklopimo, rekla je Erna.

Kada je krenula na fakultet Erna kaže da nije imala cilj biti najbolja studentica sa svog odsjeka.

– Prvi problem je bio izabrati buduću profesiju ali kada sam se napokon opredijelila da to bude biologija onda sam imala cilj da završim taj fakultet. Došla sam iz drugog grada i nisam htjela svojim roditeljima da stvaram materijalni pritisak obnavljajući godine. Inače sam uvijek bila ambiciozna tako da mi je bilo normalno boriti se i gledati da to budu više ocjene. Nisam se nadala ovako dobrom uspjehu naravno ali kad je već krenulo onda sam nastavila dobijati visoke ocjene. Nisam se nadala da ću biti asistent zato što znam kakva je situacija generalno u državi, nisam bila sigurna da li će to biti moguće, kazala je Islamagić.

Erna od septembra radi kao profesorica u Srednjoj medicinskoj školi u Zenici i predaje medicinsku biohemiju laboratorijskom smjeru. S obzirom da tu radi već pola godine, ima nešto radnog iskustva te joj posao asistenta neće biti prvi posao.

Dino Habibović, student drugog ciklusa Odsjeka za fiziku za “Brze Vijesti” kazao je da je od drugog razreda srednje škole želio studirati fiziku.

– U početku, dok sam još bio u osnovnoj školi  htio sam studirati matematiku, međutim to se promijenilo u fiziku negdje od druge godine Gimnazije. Mislio sam da će to biti mnogo teže na fakultetu tako da nisam očekivao baš ovako izvrsne uspjehe a onda je samo po sebi došlo, nije bilo neke pretjerane namjere, rekao nam je Habibović.

Kada smo ga pitali da li je primijetio ljubomoru kod svojih prijatelja i poznanika rekao je da nije te da je u njegovoj oblasti vrlo malo ljudi tako da svi koji završe fiziku na neki način budu situirani. Neki su otišli vani, neki su ostali ovdje te nije bilo neke pretjerane ljubomore.

– Moji prijatelji i kolege su uvijek znali da sam ja dobar učenik i dobar student pa tako i nije bilo negativnih priča jer su svi očekivali tako nešto možda i više nego ja. Nadao sam ali ne ovako da ću biti asistent.  Mislio sam da bi moglo doći do ovoga za nekih godinu, dvije ali ne baš odmah, kazao je Dino za “Brze Vijesti”.

Dino je sada na drugom ciklusu studija Odsjeka za fiziku i planira upisati doktorat nakon mastera. Dino nam je rekao da ne želi ići vani studirati niti raditi jedino na neki kraći boravak.

– Nemam namjeru ići na neki duži boravak vani. Siguran sam da ostajem u Bosni, kazao je Dino.

Muhamed Fočak rođen i odrastao u Sarajevu, završio je Bošnjačku gimnaziju i imao je dosta, kako kaže, jaku podlogu za fakultet na koji nije došao sa ciljem da ima neke dobre ocjene niti da se nešto izdvoji od ostalih studenata.

– To nikada nije bila želja za isticanjem nego jednostavno kad upišete nešto što vam se dopada, što volite onda učite o tome, čitate proširenu literaturu i uspjeh sam po sebi dođe, to je neminovna stvar, rekao je Muhamed.

Prvo ga je zanimala genetika ali onda se zainteresovao za biohemiju i fiziologiju te je odabrao taj smjer. Zahvaljuje se svojim profesorima i asistentima koji su mu predavali na drugoj godini biohemiju i fiziologiju i pomogli mu da odabere ono čime u budućnosti želi baviti.

Muhamed kaže da su njegovi prijatelji i roditelji očekivali ovakav uspjeh od njega jer je bio dobar učenik u školi.

– Roditelji su u mene ulagali sve te godine kako materijalno tako i moralno što je i puno važnija podrška. Kada roditelji ulažu u vas štošta potrebno je da im se odužite za to, a to je moguće tim da postanete dobar čovjek a sa druge strane i tim što neće imati nikakvu brigu kad je u pitanju škola. To je jedan moj način da im iskažem zahvalnost za sve. Oni su me motivisali da više učim i ostvarim što veći uspjeh. Porodica je stub društva i odatle sve potiče, bitan je odgoj od djetinjstva pa nadalje i naravno, vjera u Boga, rekao je Muhamed.

– Nikada nisam pomislio da ne bih trebao studirati niti da bih trebao odustati. Svaki ispit za koji sam učio položio sam ga bez ikakvih problema, za one koje sam učio malo manje bili su i manji rezultati pa bih dobio poneku devetku ili bih otišao na dopunu usmeno da bih dobio veću ocjenu ali nikada mi se nije desilo da se moj uloženi trud ne isplati. Koliko sam truda na fakultetu uložio, tako mi se i vratilo.

Uvijek je imao vremena za društvo, djevojku i izlaske kao i za sve ostalo jer je znao, kako kaže, rasporediti vrijeme.

– Dan traje 24 sata, ako rasporedite svaki dan po tri sata učenja, osam sati za fakultet, osam za spavanje – tu ostane još pet sati za neke vaše aktivnosti što znači da kada imate dobar plan, kada znate rasporediti vrijeme u toku dana vi zapravo možete sve da stignete pa i da izađete vikendima sa društvom, sa djevojkom a ujedno da budete dobar student te da ostvarite sve što želite.

Muhamed se pored studiranja bavio i vannastavnim aktivnostima. Naime Tokom master studija vikendima je radio u Beogradu na projektima u nevladinoj organizaciji za seksualno zdravlje i seksualnu edukaciju.

– To je nevladina organizacija koje djeluje u Beogradu i koja radi na edukaciji mladih ljudi o njihovom seksualnom zdravlju. To je podrazumijevalo upoznavanje mladih ljudi sa spolnim bolestima što je vrlo blisko sa oblasti kojom se ja bavim, dakle sa biohemijom i fiziologijom te sam htio dati svoj doprinos svemu tome kada je u pitanju edukacija, rekao je Muhamed Fočak za “Brze Vijesti”.

Ukoliko bude prilike otići će negdje van Bosne i Hercegovine na usavršavanje.

– Mogao bih otići u sklopu moje doktorske disertacije koju tek trebam početi raditi. Nadam se da ću imati prilike da odem negdje vani i uradim dio istraživanja jer imam nekih kontakata sa ljudima iz inostranstva ali naravno to je sve na nekoliko mjeseci, samo dok se ne uradi analiza i to isključivo ukoliko ne budem mogao da je uradim kod nas u Bosni i Hercegovini, priča Zlatni student Muhamed.

Ovdje je, kako kaže, dobio priliku koju mu je pružilo Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo koji su finansirali prvu godinu trećeg ciklusa studija.

– Želim da se zahvalim Ministarstvu obrazovanja, nauke i mladih KS na podršci, na tome što su prepoznali kvalitet mladih ljudi i ujedno dali podstrek za daljnje školovanje jer je to poprilična svota novca. Samim tim odašilje se jedna lijepa slika u moru ovih sivih vijesti isto tako kao što se šalje lijepa slika našeg fakulteta gdje ćemo nas petero raditi kao asistenti od 3. marta ove godine.

Muamer Dizdar je trenutno na magistarskom studiju Odsjek za hemiju.  Muamer je zlatni student koji je u Sarajevo došao iz Bugojna.

– Vrlo brzo sam se navikao na život u Sarajevu. Imam brata blizanca s kojim sam cijeli život pa tako i kad sam došao da živim u Sarajevo. On mi je uvijek bio velika podrška. Sve smo zajedno prolazili. Upisao je fakultet u Sarajevu kad sam i ja upisao. S njim sam provodio najviše vremena ovdje tako da nisam imao period samoće prije upoznavanja novih ljudi. Naravno da je to teklo paralelno sa studiranjem ali uvijek sam se mogao osloniti na brata. Relativno sam se brzo uklopio pogotovo jer sam dosta ljudi upoznao 2009. godine kad sam upisivao fakultet jer se tada održavala pripremna nastava na koju smo išli. Tu sam upoznao nekih kolega ljudi sa kojima sam se družio. Kasnije je svako, naravno, odabrao sebi neki put koji će ići. Ja sam došao sa ciljem da završim fakultet, dolazim iz manje sredine i nisam sebi mogao priuštiti obnavljanje godina studija. Išlo je sve svojim redom i nije se desilo da mi nemamo vremena za nešto drugo pored fakulteta, kao i svaki drugi omladinac koji je upisao fakultet, ispričao je Muamer za “Brze Vijesti”.

On kaže da voli ono što studira.

Hemija je oduvijek bila njegov prvi izbor i godinama prije toga znao sam šta ću upisati. Imao sam i dobro prethodno znanje iz hemije.

– Na prvoj godini je to išlo poprilično jednostavno učio sam onoliko koliko sam mislio da je potrebno međutim ispit za ispitom, ostvarivao sam brilijantne rezultate i bio sam prezadovoljan, roditelji su bili iznenađeni kao i ja iako sam se mnogo trudio, posebno na početku ali nekako je postalo imperativno i nastavilo se tim tokom, kazao je Muamer.

On smatra da je njegova najveća odgovornost trenutno ta da iskoristi svoje znanje u smislu da to  znanje prenese nekom drugom.

– Ja ću biti asistent na fakultetu na kojem se, između ostalog, obrazuju budući nastavnici koji će sutra predavati djeci u srednjim školama, postajat će asistenti na fakultetima kao i nastavnici u osnovnim školama gdje se stječu osnovna znanja iz raznih oblasti. Smatram da je velika odgovornost obrazovati nastavnike i buduće profesore međutim mislim da bi trebalo tako zatvoriti tu jednu cjelinu obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Osnovno znanje je najbitnije a lahko je nadograđivati znanje kada nekog zainteresuješ pogotovo u mladim danima. Tada je bitno u učeniku probuditi želju da bi se on u srednjoj školi mogao nadograđivati a onda doći spreman na fakultet, objašnjava Muamer.

Dina, Muamer, Erna, Muhamed i Dino su se složili da jedva čekaju prvi radni dan na mjestu asistenta ali i svoju prvu platu. Nekima je to, kao što je Muameru, prva plata u životu. Na pitanje šta će prvo kupiti on je kazao „Prvo poklon mami, tati i bratu i djevojci jer oni to i više nego zaslužuju a onda sebi nešto za uspomenu.“

Učite, trud se uvijek isplati!

Za kraj, ovi sjajni mladi ljudi željeli su poslati svoje poruke drugim mladim ljudima u Bosni i Hercegovini.

Erna Islamagić je istakla da je teško poručiti nešto u ovoj državi u kojoj nema baš previše istaknutih pravih vrijednosti. Ne cijene se, kako kaže,  prave vrijednosti, nisu pravi ljudi na pozicijama na kojima bi možda trebali biti neki koji su kvalitetniji.

– Danas je važnije znati kako dobro izgledati ili voziti neko skupo auto ili imati dosta novca a ne cijeniti one prave vrijednosti, prije svega biti čovjek pa onda baviti se naučnim radom ili istraživanjem itd. Mislim da svako treba slušati onaj glas u sebi, jer nas ta naša intuicija vodi do cilja a ne ono što nam servira društvo. Potrebno je poslušati sebe i voditi se time jer je to ono što je ispravno. Mislim da će tek tada svi saznati šta žele i biti sretni u konačnici, poručila je Erna Islamagić.

Erna ističe i problem mladih ljudi u Bosni i Hercegovini a to je što uče da bi dobili prolaznu ocjenu, završili fakultet pa se zaposlili i došli do novca.

– Problem je to što se uči radi novca a ne radi samog sebe i samog znanja. Kada se to promijeni, kada se bude znalo zašto se ide na fakultet a ne samo zbog nekog sirovog novca, onda će biti drugačije stanje u društvu, kazala je Erna.

Dina Kamber primjećuje da se danas u društvu ne radi sistematski na zapošljavanju  mladih i pružanju prilika. Poručuje da se učenje i trud isplati.

– Ne mislim samo na učenje u klasičnom školskom/fakultetskom smislu nego potrebno je istraživati, boriti se za sebe, sticati nova iskustva, prijavljivati se na projekte te samim tim ne dozvoljavati da život i politika prolazi pored njih a da oni imaju osjećaj da nešto ne mogu promijeniti. Ako se borimo, možemo promijeniti, kazala je Dina.

Dino Habibović je rekao da ne krivi mlade ljude što slabo uče danas.

– Imamo situaciju u kojoj mladi čovjek čim krene u školu odmah zna da će mu biti teško naći zaposlenje i samim tim je slabo motivisan da nešto nauči i postigne. To je posebno problem sa tehničkim školama i drugim školama u kojima su zanimanja vrlo slabo tražena što je posljedica činjenice da je u Bosni i Hercegovini jako slabo razvijena industrija, tačnije nemamo fabrike niti mjesto gdje možemo zaposliti ljude prosječnog obrazovanja, istakao je Dino.

Mladim ljudima Muamer je poručio da ipak uče jer će se to isplatiti kad tad.

Muhamed Fočak smatra da su nauka i kultura potpuno marginalizovana a da su neke druge stvari i vrijednosti došle u prvi plan.

– Mediji su također željni senzacionalizma i to je jedan začarani krug. Kada imate situaciju gdje je nauka sistematski uništavana, a umjetnost potpuno potisnuta dok su nebitne stvari na prvom mjestu gdje većina teži ka popularnosti preko noći znate da živite u jednom tako nezdravom društvu. U zemlji koja je u tranziciji kao što je naša, jako je teško mladim ljudima da se ostvare a da idu onako korak po korak tako da potpuno razumijem one koji žele da odu raditi u drugoj državi.

Nije mu, kaže, razumljiva apatija omladine odnosno potpuna nevoljnost za bilo čim.

– Moja poruka je da mladi trebaju ustrajati i pokušavati uvijek jer mi živimo u kapitalizmu u kojem vi svom poslodavcu treba da ponudite usluge koje možete da obavljate pa je onda na poslodavcu da li će vas primiti ili ne. Neshvatljivo mi je da većina omladine toliko sjedi na kafama i tražiti roditeljima novac sa trideset godina a ne raditi ništa. Sasvim je uredu završiti fakultet pa raditi kao konobar ili šanker ili bilo šta ali pošteno zaraditi taj novac međutim nikako nije uredu uzimati novac od drugih ili doći na neku poziciju pa postati pohlepan, zaključuje na kraju razgovora Muhamed.

[box type=”shadow”]Facebook: Univerzitet u Sarajevu – pratite aktuelnosti s vašeg Univerziteta![/box]

(brzevijesti.ba)