Studentica podijelila svoju priču: “Uspjela sam pobijediti depresiju”

Antonela naizgled ima savršen život. Studentica je koja se sama finansira, stvara karijeru u fitness industriji, model je i ima puno prijatelja.


jpg
Foto: Instagram

Nedavno je  trenerica i studentica kineziologije Antonela Golobić (24) iz Zagreba ponovno završila u Klinici za psihijatriju. Razlog je depresija. Bolest koju, prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije iz 2020. godine, ima više od 264 milijuna ljudi. Ova djevojka s njom se bori već dvije godine.

Antonela naizgled ima savršen život. Studentica je koja se sama finansira, stvara karijeru u fitness industriji, model je i ima puno prijatelja. Živi doista dinamičnim životom kakav bi mnogi htjeli kopirali. Međutim, ona ima i dane kad ne može ustati iz kreveta.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

– Tada se doslovno ne mogu istuširati, otići na predavanja, jesti, spavati. Nemam volju ni za čim. Stvari koje me inače vesele me ne zanimaju, ispričala nam je.

Kaže nam kako joj se to počelo pojavljivati kad je imala 15 godina. Dugo se bavila atletikom, trčala je duge staze, a već je u osnovnoj školi bila državna prvakinja. Unatoč brojnim uspjesima, već tada su joj se događale depresivne epizode.

– Jako dugo sam to gurala pod tepih. Mislila sam kad ostvarim ovo ili ono, to će proći. No, kad sam prije dvije godine prekinula s momkom mentalno sam pala i doživjela najgoru fazu. Shvatila sam da nešto nije u redu sa mnom i da to nije obična tuga jer nisam mjesec dana mogla ustati iz kreveta. Doslovno nigdje nisam izašla. Kad sam pričala s ljudima o tome, većina je govorila da mi možda treba više vremena da se oporavim od prekida, prisjeća se.

Dodaje kako je nakon tog razdoblja jedva skupila snage za odlazak na posao i bilo je vrijeme za traženje pomoći.

– Bilo mi je neugodno, ali sam odlučila nazvati ljekara opće prakse i tražiti uputnicu za psihijatra. On mi je na to rekao: “Ma kakvih bi ti imala problema, imaš tek 22 godine. Ništa tebi nije, nije to za psihijatra.” Rekla sam da znam da nešto nije dobro u mojoj glavi i nije samo do prekida. Uspjela sam dobiti prvi termin kod psihijatra i dijagnosticirana mi je anksioznost. Ona mi je rekla da to nije strašno, ali ja sam se osjećala sve gore i gore, kaže.

Nakon određenog vremena, govori nam, počela je imati i sve negativnije misli te nije mogla funkcionisati. Ponovno se javila psihijatru i tad joj je dijagnosticirana depresija.

– Nisam mislila da je moguće da ja imam depresiju i otišla sam tražiti drugo mišljenje. Drugi psihijatar mi je rekao da trebam hospitalizaciju i antidepresive. Mislila sam da se neko zeza. Dotad sam mislila da se depresija događa ljudima koji nemaju sređene živote, imaju loše poslove i loše veze. Čak sam smatrala da se trebaju „malo trgnuti” i više je neće imati, prisjeća se.

Otkrila nam je kako nije željela otići u bolnicu, ali je odlučila ići na psihoterapiju. Međutim, nakon sedam, osam mjeseci psihoterapije dogodila se velika kriza.

23519423
Foto: Goran Mehkek

– Prošle godine u oktobru sam počela imati suicidalne misli. Nazvala sam psihijatricu. Tresla sam se i ona mi je rekla da nazovem 112. Nazvala sam 112 i rekla da imam suicidalne misli, oni su mi rekli da nazovem prijatelja. Nisam mogla vjerovati da mi to govore. Osjećala sam da mene niko ne sluša, govorim da nisam dobro, a kaže mi se da nazovem prijatelja. Nakon toga su me pitali mogu li sama doći, došao je tata po mene i odvezao me na Jankomir, ispričala je.

Boravak u psihijatrijskoj bolnici

U Klinici za psihijatriju su je po službenoj dužnosti morali zadržati 48 sati.

Snimka zaslona 2022 02 04 200610
Foto: Instagram

– Bila sam van sebe kad su mi rekli da ću biti zatvorena. Rekla sam da želim ići kući. Objasnili su mi da me ne smiju pustiti bar još dva dana. U ta dva dana sam upoznala sam puno ljudi i čula toliko životnih priča. Shvatila da ima puno gorih situacija od moje. Imam posao koji volim, ljude oko sebe, čak i porodicu s kojom se ponekad nisam slagala, ali bila je tu kad je trebalo. Mogu pobijediti depresiju, kaže.

Dok je bila u bolnici, nazvala je svoju psihoterapeutkinju te joj ona rekla da ne misli da treba ostati više od tih 48 sati te da mogu povećati broj razgovora. Izašla je nakon dva dana.

– Osjetila sam neki „klik” i odlučila mijenjati sve. Pronašla sam novu psihijatricu, povećala broj odlazaka na razgovore, mijenjala terapiju, što je bilo izuzetno teško. Za svaku promjenu terapije potrebno je mjesec dana da se pogodi. Znala sam da ću prve dvije sedmice povraćati i imati još gore misli i lupanje srca. U jednom razdoblju sam uzimala šest vrsta lijekova… S jednih sam se skidala, a nove probavala, govori.

Dodaje kako je trenutno na jednom lijeku i redovno ide na psihoterapiju te misli da je to kombinacija koja joj najviše odgovara.

Mislila sam da sam bezvrijedna

Antonela smatra da su problemi s depresijom počeli još u djetinjstvu jer je osjećala da nema podršku roditelja. Odlaskom na psihoterapiju je prihvatila oca, ali kaže, on je često bio okidač za mnoge probleme.

– Njegove su me riječi jako pogađale. Ja donesem medalju, a on na to meni kaže „Nije osobni rekord, možeš ti i bolje!”. Znam sad da je imao dobru namjeru i htio me motivisati, ali tada sam osjećala da nikad neće biti zadovoljan što god napravim. Znala sam samo za kritike i one su me pogađale, govori nam.

Snimka zaslona 2022 02 04 200649
Foto: Instagram

Priznaje da je zbog lošeg odnosa s roditeljima odlučila odseliti već za vrijeme fakulteta. Imala je tada 20 godina i sama se finansirala.

– Iako finansijski nisam ovisila o njima, čak sam se odselila i bila uspješna u gotovo svim područjima, oni su me opet kritikovali. Naravno, samopouzdanje mi je bilo na nuli. Mislila sam da sam bezvrijedna i da nemam potrebu biti na ovom svijetu jer me nitko ne voli. Stvarno sam htjela promijeniti svijet, dokazati se drugima i u svemu sam tome sebe stavila na zadnje mjesto. Svima sam pomagala, a kad je meni trebala pomoć, osjećala sam da nemam nikoga. Svaka kritika me mogla slomiti, rekla je.

Snimka zaslona 2022 02 04 200744
Foto: Instagram

Otkrila nam je kako je na psihoterapiji shvatila da se previše daje drugima, a premalo brine o sebi. Čak je i tokom veze, čiji prekid ju je doveo do najgore faze depresije, uvidjela da se davala puno više nego tadašnji partner. No, kaže, rad na sebi je najveći izazov.

– Počela sam sebi davati pohvale za sve što uspješno napravim. Imam 24 godine, studentica sam te imam primanja veća nego prosječni Hrvat. Tokom nekih razdoblja sam radila po tri posla i svejedno bila među najboljim studentima. Mislila sam da se to podrazumijeva, ali to nije istina, govori nam.

Dodaje kako je počela biti i ranjiva pred bliskim ljudima te nije više pokušavala održati imidž savršenog života. Počela je zvati prijatelje i porodicu kad se osjeća loše.

Podrška bliskih ljudi i reakcije okoline

– Nedavno sam imala napad panike i zvala sam prijateljicu i roditelje. Smirila sam se nakon pola dana. Inače bih mislila da mogu sama to riješiti i onda se tri dana ne bih oporavila, iskrena je.

To ju je, kaže, potaknulo da tokom druge hospitalizacije, prije dvije sedmice, progovori na društvenim mrežama o tome.

– Bila sam uvjerena da sam se izvukla i javno sam pričala kako sam pobijedila depresiju. Dotaknula sam dno i ponovno završila u bolnici, napisala je u objavi na Instagramu.

Tada se dogodio neočekivani val dobrote i podrške, piše Gloria.

Snimka zaslona 2022 02 04 200510
Foto: Instagram

– Javili su mi se ljudi s kojima se nisam čula godinama, moji prijašnji treneri, prijatelji i svi su imali samo ohrabrujuće riječi. S obzirom na to da sam personalna trenerica, mislila sam da moram uvijek biti dobre volje kako bih zadržala klijente, ali s tom objavom se sve promijenilo. Došla sam do zaključka da ja imam pravo na loše dane. Klijenti su mi rekli da uzmem mjesec dana i odmorim… Niko neće otići, ostaviti me, ističe.

Otkrila je kako joj se toliko ljudi javilo s vlastitim pričama o borbama s mentalnim zdravljem i lijepim porukama.

– Otišla sam profesoru na fakultet i plakala u kabinetu . On mi je rekao da su njegovu sestru dva puta vezali na psihijatriji, a sad ima dvoje djece i lijepo živi. Ako se netko izvukao iz toga, mogu ja iz ovoga, priča.

– Bilo je i onih koji su rekli (ne meni direktno) da sam “luda”. Kao i onih da o tome ne bih trebala pričati javno. Moji roditelji su prvenstveno bili protivnici toga. No, mene nije sram. Nisam mogla sama sebi pomoći i tražila sam pomoć, govori.

Dodaje da sad kad radi na sebi, čak ima bolji odnos s roditeljima, prijateljima i klijentima.

– Prestala sam se upoređivati s drugima i dopuštati da me tuđe kritike dodirnu. Ne dopuštam više ljudima da pređu neke granice u odnosu sa mnom. Shvatila sam da svojom pričom mogu pomoći i drugima. Jer svi imamo svoje loše trenutke i male „demone”, i to nas ne treba definisati. Naučila sam da me ljudi vole i kad sam loše, ne samo radi druženja i pijenja kafe, istaknula je.

Kroz sve ono što joj se događalo, navodi da ništa ne bi mijenjala.

23519419
Foto: Goran Mehkek

– Sve me to izgradilo. Da sam kod kuće imala savršene odnose možda se nikad ne bih odvažila na velike životne korake. Vjerojatno ne bih bila trener kakav sam sad jer ja radim s klijentima i na mentalnoj razini, kaže.

Za sebe i za druge koji se bore s depresijom kaže:

– Važno je ne odustati! Čak i kad se izgubi vjera u druge ljude i sistem. Izlaz postoji i svako ga od nas može pronaći, zaključila je.