Studentica medicine rasplakala regiju: Njeno dopisivanje pismima s djedom je nešto najljepše što ćete pročitati

Svaki trenutak s našim bakama i djedovima treba cijeniti, jer jednom kada ih više neće biti, jedino što nam ostaje su uspomene. Onima sretnijima među nama, ostaju ovakva predivna, iskrena pisma.


Foto: Moj Faks

Zna se da je ljubav koju bake i djedovi osjećaju prema unucima nemjerljiva i bezgranična. Oni su tu da razmaze, dok roditelji odgajaju i “popravljaju” iza njih, oni su tu da ponovo osjete radost podizanja djeteta, ali bez stresa i panike, koju mnogi mladi roditelji osjećaju.

Prolaznost vremena možda je najvidljivija na godinama koje skupljaju dok razveseljavaju svoju unučad, a vjernost kojom prate svoju “drugu djecu” u životnim podvizima, od prvih školskih koraka do fakulteta i oltara – nema premca.

Jedna je beogradska studentica medicine nedavno rasplakala regiju pismom koje je napisala djedu, a njegov odgovor jednako je dirljiv i emotivan pa će rijetko koga ostaviti ravnodušnim.

Ne znam hoću li ga ikad preboljeti…

Početkom ovog mjeseca objavila je fotografiju pisma koje je dobila od svog djeda Dragana.

Prije par dana sam mu poslala pismo, ne nadajući se da će mi odgovoriti, ili sam mislila da će mi mama napisati umjesto njega… Ali iskreno ne znam hoću li ikad preboljeti ovog mog divnog dekaricu, piše u svom Twitteru studentica koja je uz to priložila i dvije fotografije: svog pisma i drugu na kojoj, suznih očiju, drži omotnicu.

Njena objava dosegnula je preko 4 i po hiljade “lajkova”, a komentari se i dalje redaju. S obzirom na to da je ona dobila pismo kao odgovor na svoje, ekipa portala Moj Faks razgovarala je s mladom studenticom druge godine medicine u Beogradu, Minom Selaković, o njenom pismu i njenom djedu Draganu.

Kako nam govori, odlučila je djedu poslati pismo jer, kako kaže, tog je dana bila posebno tužna.

Prije par dana sam djedu napisala pismo i poslala ga. Tog dana sam bila jako tužna, ali sama pomisao na njega uvijek mi daje, ne samo motivaciju, nego i nadu. Shvativši da on nije svjestan koliko je značajna figura u mojoj svakodnevnoj borbi za neodustajanje, odlučila sam mu to napisati, prisjeća se za Moj Faks.

Foto: privatna arhiva M.S., objavleno uz dozvolu // Moj Faks

Minino pismo prenosimo u cijelosti.

Ti si moja najsjajnija zvijezda, najveći ponos, ali i najveći uzor…

Ćao dekarica moj,

Javljam ti se na ovaj starinski, ali uzvišeniji način. Nadam se da si mi dobro, zdravo, raspoloženo i vrijedno – kao i uvijek. Nadam se da te dobro slušaju ovi sa gornjeg sprata, ali i Sani.

Ja sam dobro, učim, spremam ispite i nadam se da ću završiti za desetak dana. Poslije toga, ako Bog da, upisujem 2. godinu i krećem na fakultet. Ne znam koliko si čitao ili slušao na vijestima, ali moj fakultet je prvi uveo COVID propusnice. Ići će se samo na vježbe, a predavanja će biti preko kompjutera. Svakako, od dana kada sam ti poslala pismo, kući dolazim za ne manje od dvije, tri sedmice.

Puno mi nedostaješ i puno te volim! Znam da ti to ne govorim često, ali ti si moja najsjajnija zvijezda, najveći ponos, ali i najveći uzor. Svi moji prijatelji znaju za tebe i dive ti se. Uskoro pijemo onu našu ‘mućkanu kafu’.

Volim te! Voljela bih, ako ti ne bude teško i da mi odgovoriš!

Tvoja unuka-Mina.

Uz pismo koje nam je poslala, objašnjava nam da je Sani obiteljski pas, a ovi sa gornjega sprata – njeni roditelji.

Očekivala dvije rečenice ili mamin rukopis…

Svaki trenutak sa svojim bakama i djedovima trebamo iznimno cijeniti, a toga je svjesna i Mina.

Iako je on sa svojih 80 godina vitalniji i u boljoj kondiciji od mene, znam da trebam cijeniti svaki moment proveden s njim kao blago. Nisam očekivala da ću zapravo i dobiti pismo od njega. Mislila sam da, i ako dobijem, bit će ili dvije rečenice ili će biti malo krivudaviji rukopis moje mame. Prevarila sam se. Najslađa prevara ikad. Volim svog djeda, kaže sretno.

Iako njen djed Dragan posjeduje telefon, ne koristi ga jer ga telefoni ne zanimaju.

Mina je pismo djedu poslala na ćirilici, a on joj je odgovorio na latinici, jer kako kaže, on je odrastao u komunističko vrijeme kada se dosta potenciralo učenje latinice. Uskoro, Mina je primila i djedov odgovor. Njegov je rukopis pomalo nespretan, ali svako krivudavo slovo pršti emocijama ponosa i ljubavi. Njegovo pismo također prenosimo u cjelosti.

Svima priča o njoj…

Ćao moja najbolja i najpametnija unuka. Dobio sam tvoje pismo i jako sam se razveselio, započinje svoje pismo djedica.

S ovim pismom hoću ti poželjeti mnogo sreće u tvom školovanju, ja u tebe nikada nisam sumnjao i uvijek sam se hvalio da si ti moja najpametnija unučica bila. Gdje god se sretnem s nekim, ja pričam o tebi. Micko, sve najbolje ti želim i da upišeš tu drugu godinu. Mnogo pozdrava tebi i tvojoj cimerici, piše djed iskreno.

Mina i njen djed Dragan kroz godine / privatna arhiva M.S., objavljeno uz dozvolu // Moj Faks

Djed bitniji i od mame i tate…

Studentica je uskoro na svom Twitter profilu dobila mnogo poruka podrške.

Predivni, – Evo, ja se rasplakala, – Živio deda, – Kakav kralj, naklon do poda, – Moj deda je bio i ostao bitniji od mame i tate. Najbitniji čovjek na svijetu. Šta bih dao da je živ i da dobijem pismo. Divna gesta, bravo za oboje!, samo su neki od komentara koji i dalje pristižu studentici na njihova pisma.

Svaki trenutak s našim bakama i djedovima treba cijeniti, jer jednom kada ih više neće biti, jedino što nam ostaje su uspomene. Onima sretnijima među nama, ostaju ovakva predivna, iskrena pisma.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!