Pun papir imena, a dvorana poluprazna: Studenti nam otkrili potpisuju li kolege na predavanjima

Ako otputujemo u ne tako davnu prošlost, prisjetit ćemo se da su u srednjoj školi redari morali profesoru prijavljivati učenike koje nisu prisutni. Profesor je njihova imena zapisivao u dnevnik, a izostanke su morali pravdati roditelji. Na fakultetu su stvari malo drukčije iako se evidencija dolazaka i dalje vodi.


Molim te potpiši me na prvom predavanju, ne da mi se doći” glasi poruka na mobitelu koju mnogi studenti prime od kolega koji su odlučili nabaciti “ćorku” umjesto torbe na leđa. Dok neki ne žele potpisivati svoje kolege iz straha ili neodobravanja takvog “načina” studiranja, drugi to rade bez problema, prenosi mojfaks.com.

Prisutnost na nastavi uvelike pridonosi ocjeni na fakultetu pa čak i prolasku godine i zato je vrlo bitna. Ovisno o tome koliko sati određenog predmeta moraju slušati, studenti  mogu iskalkulirati koliko puta mogu izostati s nastave, a neki se i zeznu pa onda “žicaju” kolege da ih potpišu.

Studenti i dalje potpisuju kolege i nije ih strah da će biti uhvaćeni

U razgovoru sa sadašnjim i bivšim studentima saznali smo da i dalje neprisutne kolege potpisuju “punom parom”. Neki od njih smatraju da profesore nije briga, a neki čak ni ne mogu nikoga potpisati jer ih je premalo na godini i potpis bi bio vrlo očit. Ovo su neki od njihovih odgovora:

Uvijek potpišem i zamolim da mene netko potpiše, a to se dogodi jednom godišnje.

Potpišem iako to ne volim raditi. Jedino ne potpišem ako nas je baš malo pa bi bilo preočito. Ja sam od onih koji uvijek idu na predavanja pa nikad nisam tražila da me neko potpiše.

Potpisivali smo to na predavanjima onih profesora koji nisu imali praksu provjeravanja jer je bilo 200 studenata u sali, u malim grupama je to bilo naravno nemoguće.

Potpisivao sam i potpisivali su me. Studentski život je to i tražio jer često nismo stigli doći na predavanja zbog drugih obveza koje smo svi imali i kako bismo stigli sve pročitati, odraditi, spremiti. Nismo išli odmarati na Bahame pa da nas drugi potpišu, radili smo svi nešto.

Potpisujem druge, a i kolege mene nekada upišu. Jedan profesor i dalje forsira potpisivanje (50% za prolaz, 4/100 bodova nose dolasci), a dosadna su mu predavanja. Ili se potpišemo prvi sat i odemo na kafu.

Potpisivalo se druge, drugi su potpisivali mene i to samo kad je bilo moguće. Nekad je prolazilo, nekad ne. Bio je jedan profesor, Ćirić, koji je uredno rekao da ne moraš dolaziti, osim jednom na kraju semestra da se potpišeš, al’ se uredno dolazilo jer je bio najzanimljiviji.

Ovisi od profesora do profesora. Kod profesora koji provode potpisivanje samo radi reda i ne provjeravaju, onda da. Kod profesora koji kasnije broje, onda ne. Ja lično to ne činim jer sam tek brucoš i ne usudim se, ali ima osoba koje to prakticiraju redovno.

Potpisivala sam druge bez problema, mene je možda trebalo jednom godišnje, kad bi ispucala opravdane izostanke, ali i trudila sam se ne izostajati kod profesora koji su provjeravali jer su to najčešće bili kolegiji koje sam polagala preko samo kolokvija.

Uvijek sam potpisivao. Ulovljeni samo jednom, uglavnom su se profesori pravili da ne vide da popis ne odgovara stvarnom stanju.

Tražila bi da me potpišu, pogotovo na predavana na koja nema smisla dolaziti i ponekad na ona koja su jako rano.

Potpisujem i potpisuju me, ali samo oni s kojima sam stvarno dobra. Nije me strah jer mislim da mi se baš ništa ne može desiti, eventualno mi dat’ izostanak.

Ekipu sam masovno potpisivala na predavanjima – nekad bi se papir toliko zadržao kod mene da bi izgledalo kao da prvo trebam naučiti pisati, a tek onda upisati faks, a ja sam ustvari potpisivala do iznemoglosti. Naravno, ponekad su i drugi mene. To smo smatrali normalnim i nije me uopće bilo strah. Naravno, ponekad me profesor ‘ulovio na djelu’, ali mislim da su svi bili svjesni da to radimo.

Opako smo se potpisivali na predavanjima. Nekad sam žicala ljude da me potpišu jer mi je kasnio tramvaj ili bus, a nekad jer mi se nije dalo ustati iz kreveta. Uglavnom sam te usluge plaćala u čokoladama i kafama i vraćala sam naravno istom mjerom. Radili smo to samo na predavanjima na kojima profesori nisu provjeravali i nikad ne bih nikog uvalila u go*** zbog potpisa.

Neću se naljutiti ako me kolega potpiše, ali ne insistiram na tome. Imamo predmet gdje profesor ostavlja kod na projektoru, a mi se prijavimo s tim kodom na digitalni raspored na kojem piše tko je tu i tko nije. Vidi da nas je 20 na predavanju, a prijavljeno je 60 i briga ga.

Potpisivalo se sve dok jedan kolega nije potpisao Davida Bowieja i Cher, nakon toga se s potpisivanja prešlo na prozivanje.

Nema razloga za strah prilikom potpisivanja. Kada su predavanja dosadna i neupotrebljiva pa radije kao čovjek odspavaš u svom krevetu umjesto na klupi, a trebaju ti bodovi da prođeš kolokvij.

(STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

STUDOMAT
STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.
X