Apneja u spavanju je iznenađujuće česta pojava, pri kojoj spavač na 10 sekundi, a najčešće i duže, prestane disati. Manjak kisika dovodi do toga da se spavač naglo probudi ili barem prijeđe u fazu laganijeg sna. Ovaj poremećaj jako pogađa kvalitet sna, često je povezan s hrkanjem i treba ga liječiti.
Paraliza tokom spavanja je zastrašujuće iskustvo za spavača koji se probudi i najednom shvati da je paralizovan. Osoba je savršeno svjesna i budna, ali se ne može pomicati, govoriti, ponekad čak ima osjećaj da se guši ili da joj nešto pritišće prsa, nekad čak i vizualne halucinacije, što može potrajati i nekoliko minuta. Tijelo inače prirodno biva paralizovano tokom REM-faze sna, ali se ta paralizovanost ponekad, uslijed manjka sna, droga ili drugih poremećaja sna, nakratko produži i nakon buđenja.
Hipnagoški trzaji – riječ je o trzajima ili poskakivanjima ili čak osjećajima padanja dok osoba polako pada u san. Uzroci još uvijek nisu otkriveni. Prema jednoj teoriji, osoba mentalno pada u san prije nego što se tijelo stiglo fizički paralizovati. Prema drugoj teoriji, riječ je o fizičkim manifestacijama kojima se tijelo uoči sna oslobađa nakupljene napetosti.
REM poremećaji spavanja znaju užasno poremetiti živote ljudi. Ovakvi spavači ponekad usred noći urlaju na partnera, čak ga i udare, a da se sljedećeg jutra ničega ne sjećaju. Ovo je posljedica situacije u kojoj je spavač zašao čak u REM fazu, a tijelo još nije potpuno paralizovano. Spavač se stoga ponaša u skladu sa svojim snom.
Sindrom eksplodirajuće glave nije doslovni opis onoga što se događa. Osoba, dok pada u san ili dok se budi, odjednom kao da doživi da joj je u glavi odjeknuo pucanj ili eksplozija bombe, uz bljesak i uz prasak. Nakon 50. godine života ovo doživljava prosječno svaka deseta osoba. Niko sa sigurnošću ne zna o čemu je riječ, osim da je bezopasno. Pretpostavlja se da bi mogla biti riječ o promjenama u srednjem uhu ili sićušnim napadima u temporalnom režnju mozga.