Ovo je šest naučno dokazanih činjenica o učenju koje vam mogu pomoći

 Ovo je šest naučno dokazanih činjenica o učenju koje vam mogu pomoći

Kognitivni naučnici još prije nekoliko decenija ustanovili su da postoji nekoliko jednostavnih tehnika koje pouzdano mogu poboljšati kvalitet učenja.

Ova saznanja mogu pomoći svakome, od osnovca koji uči tablicu množenja do penzionera koji je upisao kurs stranog jezika. Ove tehnike nikada nisu zaživjele u pedagoškoj praksi, jer u mnogome protivrječe raširenim predubjeđenjima o tome kako se pravilno uči.

1. Mijenjati okruženje

Taman ste uredili prostor za učenje i pomislili da sada samo treba da dobro zagrijete svoju stolicu u miru i tišini? Zapravo, jedna soba uopšte nije dovoljna! Učenje na jednom te istom mjestu može dovesti do toga da se na drugim lokacijama teže prisjećamo naučenog. Mijenjanje okruženja tokom obnavljanja gradiva značajno poboljšava rezultate učenja.  Kako? Mozak tokom učenja pravi fine vezice između gradiva koje trenutno “sipamo” u mozak i spoljnih nadražaja iz sredine u kojoj se nalazimo. Tako recimo godina održavanja Maričke bitke ostaje uskladištena zajedno sa pogledom na prugaste tapete, mirisom novog namještaja i grajom iz parkića pred kućom. Ako to isto gradivo sljedeći put pređemo u biblioteci, gledajući u zelenu lampu i slušajući šapat  za susjednim stolom, isto gradivo dobija nove asocijacije, informacije su obogaćene većim brojem veza u mozgu i tako se bolje zadržavaju u sjećanju. Zbog toga se preporučuje da se svaki put gradivo prelazi u različitom ambijentu.

2. Preplitanje umjesto gomilanja

Iscrtali ste “plan i program” učenja i predvidjeli da sat vremena radite geometriju, a onda sat vremena razlomke? Ili se ne puštate da pređete na učenje sljedeće lekcije sve dok prethodnu niste u stanju da odgovarate u pola noći? Mnogo je bolje da češće skačete sa oblasti na oblast. Ljudi imaju običaj da na određenu oblast u gradivu gledaju kao na planinu na koju se treba popeti i preći je prije nego što počnu sa usponom na sljedeću. U stvari, stalno skakanje sa oblasti na oblast, sa zadataka na definicije, sa nepravilnih glagola na konverzaciju i natrag, daje mnogo bolje rezultate. Svako malo postignuće u učenju se na ovaj smješta između drugih na način, koji u pamćenju ostavlja mnogrojne međusobne veze između usvojenih informacija. Važno je samo da su oblasti koje se prepliću međusobno povezane u jednu nad-cjelinu – nema svrhe prelaziti sa učenja glavnih gradova na uvježbavanje skala na klaviru a zatim bekenda u tenisu, jer se naučeno iz toliko različitih oblasti nikako ne može povezati i ispreplitati u mozgu.

3. Prisjećanje je majka učenja

Smatrate da je strašno to koliko vas profesori “maltretiraju” kontrolnim zadacima i testovima? U stvari, možda bi bilo bolje da vas još ćešće pitaju i provjeravaju. Zašto, pitate se? Zato što kopanje po pamćenju u potrazi za odgovorima na pitanja nastavnika nije samo puka reprodukcija naučenog, već zapravo najkvalitetniji vid učenja. Naučnici su utvrdili da informacije koje “vadimo” iz sjećanja dobijaju bolji status u našoj moždanoj arhivi, pa im kasnije još lakše pristupamo. Štaviše, što se više mučimo da se prisjetimo nečeg, to će nam ta informacija ostati bolje sačuvana za ubuduće. U jednom eksperimentu, učesnici su podijeljeni na četiri grupe i svaka je dobila da nauči isti komplikovan zadatak. Prva grupa je četiri puta učila i jednom provjeravala znanje, druga je tri puta učila i dva puta provjeravala, i tako do četvrte grupe, koja je samo jednom učila i tri puta testirala naučeno. Pogodite ko je najviše naučio? Četvrta grupa, koja je najviše vremena provela u provjeri naučenog i prisjećanju.

Jedna od korisnih tehnika jeste da bilješke ne pišete dok traje čas ili predavanje, već neposredno po njegovom završetku. Biće teško sjetiti se svega što je rečeno, ali upravo dok se mozak bude naprezao da reprodukuje sve što ste čuli, dobar dio toga ćete i naučiti.

4. Nema zaboravljanja

“Zaboravite na zaboravljanje” kaže Bjork, jedan od vodećih stručnjaka za pitanja učenja i pamćenja. Jednom kada nešto naučite, nikada to ne zaboravljate. Međutim, upravo zato što naš mozak ima neograničenu moć skladištenja, kada biste u svakom trenutku mogli da pristupite svemu što ste upamtili, bili biste  potpuno izgubljeni u haosu informacija. Zbog toga se ono što pamćenje ocijeni kao manje važno, zakopava ispod prioriteta. Kada je nešto dovoljno duboko zakopano, praktično je zauvijek nedostupno. Ali, upravo tu nastupa nevjerovatna simbioza između učenjai zaboravljanja. Jer bez zaboravljanja nema ni prisjećanja, koje je preduslov učenja. Zbog toga nema svrhe obnavljani određeno gradivo odmah nakon učenja, dok proces zaboravljanja još nije počeo. Ključ je u dobro tempiranom obnavljanju, u sve dužim i dužim vremenskim razmacima nakon prvobitnog učenja.   Tajna “kompjuterskog” pamćenja je u savršenom tajmingu za izvlačenje prethodno naučenog gradiva  iz sjećanja radi njegovog obnavljanja. To nije lako tempirati – što se duže čeka uspjeh učenja je veći, ali ako se čeka previše, gradivo će biti suviše duboko zakopano i sve će biti uzalud. Ako se prerano krene sa obnavljanjem, mozgu će biti suviše lako.

5. Iluzija znanja

Bilo da ste zadovoljni učinkom ili mislite da je moglo bolje, svi su izgledi da nemate pojma koliko dobro ste zaista naučili tokom jednog “grijanja stolice”. To što ste sa punim razumijevanjem izdeklamovali lekciju koju ste upravo učili ne znači da će vam ona ostati u sjećanju duže od par dana. Sudbina informacija koje ste upravo “usisali” zapravo je još neizvjesna, i zavisi od budućih koraka prilikom obnavljanja i prisjećanja naučenog. Eksperimenti pokazuju da uglavnom pogrešno ocjenjujemo sopstveni učinak pri učenju. Oni koji najmanje nauče često su najzadovoljniji efektima učenja. Iluzija znanja rezultat je činjenice da kvalitet našeg prezentovanja upravo naučenog gradiva nema nikakve veze sa njegovom trajnošću u našem pamćenju. Štaviše, “agresivne” tehnike za brzo bubanje kontraproduktivne su za dugoročno pamćenje, ali, na žalost, djeluju efikasno na prvu loptu. Brzi rezultati ohrabruju, a tehnike kvalitetnog učenja koje se baziraju na prisjećanju i stalnim provjerama znanja u prvi plan stavljanju naše greške i nesigurnosti, pa mogu djelovati obeshrabrujuće. A ljudi upravo uče praveći i ispravljajući greške.

6.  Svi uče na isti način

Mnogi od nas će probleme u učenju objasniti specifičnim stilom učenja koji “baš nama odgovara”, ali koji, na žalost, nema veze sa onim koji se praktikuje na fakultetu. Naučnici, s druge strane, tvrde da svi učimo na bazično isti način. Ne postoje vizuelni i auditivni tipovi, razlike u učenju među onima koji koriste lijevu ili desnu hemisferu itd.  Nijedan eksperiment nije dokazao da određeni ljudi informacije primaju brže i bolje ako su predstavljene bilo vizuelno (slikom li grafikonom), zvučno (kada su ispričane) ili kada ono što učimo možemo i da vidimo u prostoru i opipamo. Razlika je u tome koliko ko uživa u određenom načinu prezentovanja materije, ali ne i u rezultatima učenja.

Umjesto da troše vrijeme i resurse da učenje prilagođavaju različitim tipovima učenika, profesori bi trebali da se usredsrede na ono što je zajedničko svima. A dobro tempirane provjere znanja, preplitanje gradiva, pravljenje greški i njihovo ispravljanje kao i mijenjanje ambijenta – univerzalne su tehnike koje pomažu svima.

Možda te i ovo zanima?

Osvoji kafe aparat!

Želiš osvojiti vrhunski Caffe Vergnano aparat za kafu, mjesečnu zalihu kafe i spremno dočekati nove ispitne i fakultetske izazove?