Smjer Specijalna rehabilitacija bolesti i zavisnosti na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu je ukinut poslije pet godina postojanja, jer domaći zdravstveni sistem ne prepoznaje ovakav profil stručnjaka. Tako je stotinjak studenata iz pet generacija koje su upisale ovaj smjer kao kompomisno rješenje dobilo diplomu defektologa, iako to uopšte nisu studirali.
Ovi stučnjaci zbog birokratskog neprepoznavanja u mreži zdravstvenih ustanova u Srbiji ne trebaju ni Metadonskom centru, ni domovima zdravlja, niti privatnim klinikama.
– Da smo htjeli da budemo defektolozi, upisali bismo taj smjer. Sa djecom ometenom u razvoju nisam imala puno kontakta, iako će mi to biti zvanje, izjavila je Radojka Jevtić, studentica završne godine ovog smjera.
Prve tri generacije već su odslušale predavanja, a dvije to uskoro čeka. Studenti su dobili zvanje terapeut za bolesti zavisnosti, no kada su na fakultetu shvatili da sa time ne mogu ništa, diplomu su preimenovali u diplomirani defekotolog u dodatku – za bolesti zavisnosti. Studenti su zahtijevali da se uradi sistematizacija i da ih prepoznaju u sistemu, kao što recimo svaki dom zdravlja treba da ima defektologa. No odgovor nije stigao.
– Ministarstvo obrazovanja uopšte nije odgovaralo na naše pozive i fakultet je prije dvije godine ugasio smjer i za nas našao neko kompromisno rješenje. Poslije su se i kolege defektolozi na fakultetu bunili jer smo im postali nenadana konkurencija, nastavlja ona.
Nikola Grujić, dekan Medicinskog fakulteta u Novom Sadu kaže da bi samo akumulirali problem da su ostavili smjer.
– Kada sam došao na čelo fakulteta, već su dvije generacije upisale taj smjer. Kako nisu bili prepoznati u zdravstvenoj mreži, jedino što smo mogli da uradimo je da ga ugasimo, izjavio Grujić.
On dodaje da su sa zvanjem defektologa omogućili studentima da dobiju diplomu visokog obrazovanja i priliku da završe staž u nekoj od zdravstvenih ustanova, što im uz stari ukinuti smjer takođe nije bilo moguće. Grujić smatra i da bi ovi stručnjaci, prije svih zdravstvenih radnika, prvi trebalo da nađu posao, ali je prije otvaranja smjera trebalo uraditi sve prethodne poslove sa ministarstvima. Apsurd je što u Srbiji hronično fale ovakvi stručnjaci koji bi radili sa liječenim ovisnicima. Taj posao sada obavljaju psiholozi i psihijatri.
– Niko ne radi sa tim ljudima kad se izliječe. Ne drže im motivacione govore, ne pomažu da se ponovo uklope u sredinu i porodicu. Sadržaj studija je kvalitetan, vježbe su dobro koncipirane. Dosta vremena smo provodili sa ovisnicima i uspostavili s njima dobre kontakte. Voljeli bismo da se naš problem riješi i da radimo ono za šta smo se školovali, kaže Radojka Jevtić.
Prevareni studenti zasad, kao jedino rješenje nalaze u tome da upišu neki sličan master u inostranstvu i odu u zemlje gdje postoji posao za ovakve terapeute.