Najbolje godine života provode u četiri zida: Evo kako je korona pokvarila studiranje

Iako online nastava brojnim studentima predstavlja otežavajuću okolnost, mnogi se profesori ponašaju kao da je sve normalno. No, je li taj pristup 'normalan' i za studente?


Student table and studying from home

“Novo normalno”, izraz je koji se uvukao u svakodnevnicu svih ljudi diljem svijeta. Najvažnije je, ali i najžalosnije, što su studenti u ovim okolnostima na fakultetima naučili puno manje nego što bi naučili inače, da je situacija doista, kako neki vole reći, normalna.

Zanimala su nas iskustva studenata s različitih fakulteta te iz različitih gradova, kako bismo istražili postoje li razlike ovisno o studijima koje pohađaju, ali i na univerzitetima na koja su upisani. Većina je komentara ovog puta bila negativna, ali ipak ima i studenata koji su se situaciji maksimalno prilagodili, zbog čega se i nisu susretali s problemima u studiranju, piše mojfaks.dnevnik.hr.

Brojne su ocjene podijeljene nepošteno

Prvi je tako svoje mišljenje o novom principu studiranja podijelio David, student druge godine socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Osim koronavirusa, na njegov je fakultet utjecao i potres zbog kojeg studenti mjesecima uopšte nisu mogli doći na fakultet.

Budući da sam odabrao struku koja iziskuje rad s ljudima, smatram kako je suludo zatvarati studente same unutar četiri zida svoje sobe. Online nastava ne može pružiti ni približno onoliko koliko je mogla nastava koja se održavala na fakultetu. Vrlo je teško pratiti online nastavu kada se na metar od vas nalazi krevet, no to je samo mali nedostatak s obzirom na kvalitetu predavanja te interakciju s kolegama i profesorima. S obzirom na brojne nezaslužene i nepošteno dobivene ocjene i položene ispite, da sam poslodavac, dvaput bih razmislio prije nego što bih zaposlio osobu koja je studirala online, ispričao je.

Dino, student druge godine preddiplomskog studija kulture i turizma u Puli, naglasio je da je situacija u gotovo svakom pogledu gora, u odnosu na onu na koji je navikao ranije.

Korona je upropastila sve. Najbolje godine života moram provoditi zatvoren u četiri zida, umjesto da se družim s kolegama. Online predavanja su puno gora nego uživo. Naravno, ispiti su lakši, ali sve u svemu je puno gore. Teže se je skoncentrirati na predavanja. Nije isto biti u dvorani, dići ruku i pitati profesora šta te zanima ili iz kreveta buljiti u ekran. Kao da se pravimo da smo na faksu.

“Žao mi je što sam zadnje dvije godine studija završila na ovakav način”

Studentica diplomskog studija komunikologije, Zrinka, objasnila je i ono što se nažalost većinom događa kod online nastave, a to je neprisutnost studenata koji se spoje, najčešće samo radi broja prisustva na predavanju.

Mislim da je kvaliteta nastave pala jer mnogi moji profesori i dalje održavaju nastavu kao da je ona uživo, što znači da imaju prezentacije koje ispredaju online. Puno se ljudi ne uključuje u raspravu u odnosu na ranije. Sve se svodi na to da jedva čekamo da prođe termin predavanja. Također, mnogo je onih koji se samo uključe kad je početak termina i rade nešto sasvim drugo. Na početku smo neke stvari kompenzirali seminarima, ali isto tako seminar i nema svrhe ako je profesor jedini koji sluša. Jednostavno mislim da je najveće bogatstvo fakulteta upravo ta rasprava i dijalog koji imamo s profesorima i međusobno, a sada toga nema. Ne mogu reći da su mi zadnje dvije godine faksa bile uzaludne, ali mi je strašno žao što sam ih na ovakav način završila, ističe.

Studentica druge godine Učiteljskog fakulteta, Dorotea, priznaje da su se u mnogim situacijama studenti morali snalaziti sami. Isto tako, ne krije svoje zadovoljstvo kada je u pitanju odrađivanje prakse u “korona-uvjetima”.

Korona je svakako utjecala na moj fakultet i studiranje uopće. Pola profesora nismo upoznali, a ako je došlo do nekakvih problema morali smo se snalaziti sami dok na konsultacije nismo mogli nikako. Ispite nije bilo lako polagati, kao što većina misli. Skoro pa svi profesori naučili su se služiti tehnologijom pa je bilo teže prepisivati ili ‘tražiti pomoć’ kolega. U izvođenju prakse nije bilo prevelikih problema. Održali smo praksu s djecom s posebnim potrebama i pomagali im učiti. Što se ipak tiče prakse u školi, to je također teklo u normalnim uvjetima te je svima dopušteno odrađivanje prakse. Sve u svemu, naučili smo se već na ovaj način studiranja te mislim da će puno veći problem biti kada se vratimo u normalne uvjete studiranja.

U problemima i studenti iz inostranstva

Svjedoci smo toga da većina studenata trenutno uopće nema osjećaj studiranja. Tome svakako nešto više svjedoče i studenti koji inače studiraju u inostranstvu. Problema je raznih, od jezika pa do motivacije koja je u ovoj situaciji sve manja. O ovome više govori Nicole koja studira u slovenskome Portorožu.

Na početku kad je sve započelo bilo mi je dobro. Ideš kući, studiraš i super ti je. Što se tiče ispita, odlično! S druge strane, što se tiče predavanja i druženja, suprotno. Inače sam jako otvorena osoba, zbog čega je meni ova situacija počela stvarati veliku dozu anksioznosti. To najviše primjećujem prije prezentacije ili odgovaranja. Iako su mi ocjene bolje, svjesna sam da to nije realno zbog toga što sam izgubila radne navike i volju za učenjem, zato što ne učim nego većinom prepisujem. Koliko god mi je drago da prolazim, s druge strane mi je katastrofa kada znam da ću najvjerojatnije druge godine ponovno morati doći na faks ‘uživo’ te iznova steći sve navike koje sam izgubila. Slušam slovenski na predavanjima, ali ni s kim ne pričam svakodnevno. To je veliki problem jer je u ovakvoj situaciji vrlo lako početi zaboravljati jezik, ispričala je Nicole, studentica treće godine studija “Menadžment turističkih uprava” u slovenskom Portorožu.

Nije sve tako crno?

U moru negativnih iskustava i mišljenja oko online nastave, od većine svojih kolega ipak se razlikuje Lina, studentica druge godine strojarstva na zagrebačkom FSB-u. Njeno pozitivno iskustvo “korona-studiranja” proizlazi djelomično iz toga što je, kako tvrdi, nastavila s radom kao da se ništa nije dogodilo.

Meni je lično na drugoj godini pola nastave online, a pola kontaktno. S time sam baš zadovoljna. Što se tiče profesora, smatram da su oni u cijeloj toj situaciji maksimalno dali od sebe. Bili su dostupni, a onaj koga je nešto zanimalo, ukoliko bi se raspitao, dobio bi odgovor. Što se tiče navika studenata, tu je zaista podijeljena situacija. Znam ljude koji su nastavili s učenjem kao da se ništa nije dogodilo, ali ima i ljudi koji su zaista olako shvatili online nastavu. Ja sam jedna od onih koja je nastavila s radom kao da se ništa nije dogodilo, a to se u konačnici definitivno isplatilo, govori Lina.

Ovom se iskustvu približilo i ono Antonele iz Rijeke kojoj, zbog prirode posla kojom se planira baviti, boravak kod kuće ne pada teško. Smatra da su je ove okolnosti pripremile za budući posao.

S obzirom na to da mi je sve online, uglavnom sam se prilagodila situaciji, ali ponekad zna bit’ dosta zahtjevno u smislu nepredvidivih situacija poput pada internetske veze i slično. Općenito, što se navika tiče, većinom mi je sve uredu budući da studiram prevoditeljstvo pa mi je sve to i dobra praksa za daljnji rad jer prevoditelji uglavnom rade od kuće te se sva komunikacija odvija online. Sve u svemu, mislim da me cjelokupna situacija dobro pripremila za budući prevoditeljski posao, ispričala je studentica završne godine kroatistike i anglistike u Rijeci.

Izazovni duh studiranja nestao je s pojavom virusa

Mnogi će reći da studiranje nikad nije bilo izazovnije, ali ovaj stav se može kontrirati. Studiranje definitivno nikad nije ovako izgledalo pa i ne čudi što mnogi studenti imaju osjećaj da uošte ne studiraju. Kao što sugerišu brojna iskustva mnogih studenata, onaj autentični, “izazovni duh” studiranja, nažalost je nestao pojavom pandemije.

Kada će se vratiti, teško je reći. Preostaje jedino prilagoditi se okolnostima koje su praktički nametnute i nadati se povratku u normalu i to u periodu dok još traje studij. Jer “najbolji dani” prolaze u stolcima, krevetima i foteljama, kao i nekretanju. Kompjuter je stalno upaljeno, a oči su u njega konstantno uprte. Koliko god to zvučalo efikasno, trebali bi biti svjesni koliko je i nezdravo – kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!