Abby Ross nikad nije trebala cjelonoćni san. Pa ipak, u 64 godine svog života, redovno se budila odmorna i spremna za novi dan, iako se većina ljudi na njenom mjestu ne bi mogla izvući iz kreveta.
Tako je Ross otkrila da se ona ubraja u jedan posto populacije koja se proziva “kratkim spavačima”. Riječ je o osobama koje trebaju tek malu količinu sna svaku noć, umjesto uobičajenih 7-8 sati.
Ali taj nedostatak sna, koji se inače proziva poremećajem u spavanju, nije negativno utjecao na nju. Iako mnogi ljudi misle da se mogu “provući” s tek nekoliko sati sna dnevno, oni su ustvari kronično neispavani. Što nije slučaj i kod kratkih spavača.
Ying-Hui Fu, biologinja i ljudska genetičarka na kalifornijskom Univerzitetu, počela je proučavati kratke spavače 1996. godine, kad joj je u laboratorij došla žena koja je željela istražiti zašto se njezina cijela obitelj budi jako rano svakog dana.
Fu je započela istragu i uskoro otkrila da postoje tri vrste osoba: ranoranioci, noćne ptice i drugi, koji su dolazili u njezinu kliniku. No ono što je još važnije bilo je da je otkrila da postoje posebne osobine koje su bile povezane uz sve tri vrste.
Gotovo 20 godina poslije, Fu još uvijek proučava obrasce spavanja i kako genetika može utjecati na njih, napominjući da je njezino područje istraživanja finansijski neisplativo, pa zato i traje toliko dugo, premda je “uz vodu i zrak, san najvažnija stvar za ljude”.
Tokom godina je tako otkrila i skupinu kratkih spavača koje ne muči nesanica, niti su ovisnici o kofeinu, nego ljudi koji savršeno funkcionišu, naspavani su i odmorni, iako spavaju toliko malo da bi 99 posto ljudi na njihovom mjestu padalo s nogu nakon svega sedam dana.
Jedna od osoba koja je posebno fascinirala Fu tokom istraživanja je Abby Ross. Ova 64-godišnjakinja je slučajno počela čitati o kratkim spavačima i vrlo brzo shvatila da se uklapa u priču.
Odlučila je učestvovati u Fuinom istraživanju, te je došla u laboratorij, dala krv i počela odgovarati na brojna pitanja psihologa i ljekara iz cijelog svijeta.
Aktivnija od većine ljudi
Otkad pamti, Ross je malo spavala. Od najranijih dana se prisjeća kako bi ustajala i doručkovala s roditeljima, što odgovara navikama kratkih spavača, kod kojih se ova navika/osobina obično počne javljati u djetinjstvu ili ranoj odrasloj dobi.
Ross je diplomirala za samo tri godine jer je mogla slušati više predavanja i duže učiti, budući da je duže bila budna od drugih studenata. Dok su se drugi grozili cjelonoćnih učenja pred ispite, za Ross bi to bile uobičajene večeri.
Uz to, Ross tvrdi da bi uvijek bez problema mogla zaspati, pa je znala odspavati sat-dva i nastaviti s učenjem.
S 35 godina je počela s radom na doktoratu, pisala je disertaciju i brinula se o troje djece.
– Ako bih se po noći morala dići i nahraniti bebu, jednostavno bih ostala budna i učila psihologiju, navodi Ross.
Nakon toga je počela raditi na dva fakulteta, te je sudjelovala u radu brojnih organizacija.
Mogli bismo reći da je Ross vodila nevjerovatno aktivan život, čak i da je spavala kao većina ljudi. Ali ona je to sve obavljala nakon četiri sata sna.
Prije 10 godina, otrčala je 37 maratona u jednom mjesecu, a čak i danas redovno trči i puno hoda.
Uz brojne druge obaveze i hobije, Ross tvrdi da je nalik svojem 92-godišnjem ocu, koji je isto kratki spavač cijelog života. Godinama su se njih dvoje znali dopisivati u pet sati svakog jutra, započinjući na taj način zajedno novi dan.
Uglavnom, Ross je prihvatila svoje spavalačke navike i ne smatra ih teretom.
A Fu je otkrila da je kratko spavanje najvećim dijelom povezano s genetikom, tačnije s genom DEC2, koji utječe na dnevni ritam spavanja i budnog stanja – tačnije biološkog ritma na koji utječe svjetlost i temperatura. Doduše s objavom ovih pronalazaka još čeka.
Dobra stvar je da nisu otkriveni nikakvi dugoročni učinci na zdravlje kratkih spavača, a budući da su mnogi vrlo aktivni i u starijoj dobi, postoji čak i hipoteza da kratki spavači duže žive od drugih ljudi, piše Yahoo.