Kako je nastala Selma – legendarna balada Bijelog Dugmeta

Sarajevo je oduvijek bilo grad izvanrednih priča. Grad emocije i ljubavi. Davne 1949. nastali su stihovi koje je Bijelo Dugme ovjekovječilo skoro 30 godina kasnije, 1974. godine. Njihov autor bio je zaljubljeni mladić i pjesnik Vlado Dijak. A Selma? Selma je bila rodom iz Zenice, tek srednjoškolka sa svojih 16 godina u Sarajevu.

Netom nakon Drugog svjetskog rata 1945. u osiromašenom i razrušenom gradu Selma i Vlado su se upoznali. Njemu nije bilo potrebno dugo vremena da dobije osjećaje prema mladoj Selmi.

Naime Vlado je godinama pokazivao simpatije prema njoj, ali joj nikada nije direktno izjavio ljubav, premda su se često sretali na sarajevskim šetalištima.

Selma Borić, tek djevojka koja se školuje u Sarajevu, porijeklom iz Zenice nije mogla ni pomisliti da će njen težak kofer i putovanja vikendom u rodni grad, biti iznimna inspiracija za poemu zaljubljenom pjesniku.

Igrom slučaja Vlado se jedanput zadesio na željezničkoj stanici kada je Selma kretala kući. Ponudio joj se da ponese mali, tamnocrveni kofer, koji u pjesmi Vlado voli pošto je njen lično.

Nakon što je Selma ušla u voz desilo se da sjede kraj slomljenog prozora, na šta je pjesnik izgovorio čuvene riječi: “Selma, ne naginji se kroz prozor.” Taj događaj inspirisao je pjesnika da svoje emocije pretvori u stihove jedne od najljepših balada na ovim prostorima.

Selma je za pjesmu saznala tek 1962. godine kada ju je pročitala u novinama, a 1975. priznala je Dugmetu da je ona ta Selma.

Danas, Vlade nema, a ona je svoju uspomenu na njega očuvala u pisanoj riječi svog književnog djela “Selma putuje na fakultet”, u kojoj se nalazi i pjesma “Sjećanje na Vladu.”