Kako čitate riječi?

Umjesto slova pri čitanju prepoznajemo opšti oblik riječi ili cijelih fraza, tako da brzo prolazimo kroz tekst. Zbog toga lako možete pročitati i odmah razumjeti da ovdje piše kako ouv i dgrue pčire mžetoe čtiati an STUDOAMT.ba.


reading

Da li viidte rkoz ova solva?

Ne morate imati disleksiju, sindrom poremećaja čitanja, da biste u kucanju pogriješili redoslijed ili izostavili slovo, ali ako tom omaškom niste stvorili neko novo, očiglednije značenje, većina ljudi će sa lakoćom pročitati ono što ste napisali. Uostalom, praktično nema teksta, a ni knjige, ma kako dobro bili lektorisani i korigovani, u kojoj nema kakve štamparske greške, a ipak, sasvim se jasno čitaju.

To je zato što tokom čitanja riječi najvjerovatnije ne otkrivamo po konkretnim slovima koje sadrže, nego ih vidimo kao prepoznatljive cjeline, riječi koje poznajemo po tome kako izgledaju. U neuro naukama se ustaljeno smatra da prilikom čitanja, a to je bez sumnje jedan od najzahtevnijih poslova koje mozak obavlja (i obavlja ga brzo i besprekorno), naše oči nisu fokusirane na svako pojedinačno slovo, već na cijele riječi, navodi naukakrozprice.rs..

Studije pokazuju da su prvo i posljednje slovo riječi najvažnije u određivanju njenog oblika, kaže britanski neuronaučnik Danijel Glazer, direktor Naučne galerije na Kings koledžu u Londonu.

Kroz popularne članke u Gardijanu on neprekidno objašnjava da kada se riječi čitaju slovo po slovo, „obrada podataka“ traje dugo i kako je time mozak previše opterećen, teško mu je da pronikne u smisao teksta, dočara slike i samu priču.

Sa druge strane, u ranom srednjem vijeku, mahom zbog manjka papira, rukopisi su pisani tako da nije postojao razmak između slova, pa se riječi nisu mogle lako prepoznavati. Zato se i smatra da je u tim uslovima bilo nemoguće razumjeti tekst ako se on ne čita naglas (a da je čitanje u sebi postalo masovno tek u novom dobu).

Kako, međutim, mozak to uopšte radi? Raširena je hipoteza da u kori velikog mozga, u zoni poznatoj kao fusiform gyrus postoji jedna funkcionalna regija koja je označena kao VWFA. Ova skraćenica potiče od naziva visual word form area (VWFA) i označava oblast gde se formiraju riječi od slika. Osim prepoznavanja riječi, ovaj dio mozga je zadužen i za procesiranje dubljeg razumjevanja značenja riječi, a zabeleženo je i da ljudi sa oštećenjima ove zone mozga često imaju disleksiju.

Postojanje oblasti VWFA je kontroverzna moderna hipoteza, koja je pritom teško objašnjiva evolucijom. Čovjek čita tek nekoliko hiljada godina i teško je razumjeti kako je za tako malo vremena (u odnosu na starost vrste od bar 100.000 godina) mozak evoluirao toliko da čitava regija bude specijalizovana za čitanje. Zato se smatra da je u prošlosti ova oblast imala neku opštiju ulogu, za prepoznavanje raznih važnih stvari, ali da je danas mozak koristi za čitanje.

Britanski neurolozi Keti Prajs i Džozef Devlin su 2003. sproveli uticajnu studiju kojom su pokazali da funkcionalni snimci skenerom ne potvrđuju postojanje jedne VWFA oblasti, kao i da je „oblast mozga zadužena za čitanje“ samo mit. Uprkos tome, hipoteza nije odbačena, a danas je rašireno uverenje da VWFA postoji, ali da zauzima različito mjesto i zapreminu kod različitih ljudi.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!