Ivana Skočibušić iz Novog Travnika najbolja studentica Filozofskog fakukteta u Splitu

U čemu je ključ? Kako ostvariti dobar prosjek na fakultetu, kako se nositi sa stresom u vrijeme rokova?


Ivana Skočibušić, Ivan Lacić i Matea Bonacin najbolji su studenti Filozofskog fakulteta u Splitu s prosjekom ocjena 5,0.

Jesu li zadovoljni odabirom fakulteta, kako se nose sa stresom u vrijeme rokova i bili svoj studij preporučili mlađim kolegama, pročitajte u nastavku intervjua koji piše Slobodnadalmacija.hr.

Ivana Skočibušić iz Novog Travnika studentica je treće godine dvopredmetnog preddiplomskog studija Filozofije i Povijesti umjetnosti, a za Filozofski fakultet kaže da je bio njezin prvi izbor. Njezin kolega Ivan Lacić student je druge godine diplomskoga studija hrvatskoga jezika i književnosti i talijanskoga jezika i književnost.

– Da ste pitali moju profesoricu talijanskoga iz srednje škole tko će upisati talijanistiku, uvjeren sam da bih bio zadnji na tome popisu. A danas studij talijanskoga ne bih mijenjao ni za što. Ispunjava me ono čime se bavim, to je suština svega, kaže Ivan.

Matea Bonacin studentica je druge godine izvanrednog diplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

– Moj prvi izbor bila je psihologija, zatim medicina, no zbog životnih okolnosti nisam bila u mogućnosti otići na studij u drugi grad, kao ni adekvatno odgovoriti na zahtjevnosti medicine kao jednog od najtežih fakulteta, stoga sam se odlučila za svoj treći izbor – studij Ranog i predškolskog odgoja, kaže Matea koja danas nikako ne žali zbog svoje odluke.

– Nije mi žao što sam na posljednjoj godini upravo toga studija zbog toga što sam mnogo toga naučila, ali i spoznala, posebno u zajedničkim raspravama i međusobnom dijeljenju iskustava s drugim kolegama, i to zahvaljujući predanom radu profesora koji nam upravo kroz takav način rada žele ukazati na vrijednost zajedničkog učenja, kao i cjeloživotnog učenja i rada na sebi, koji su pak potrebni, ali i nužni kako bi adekvatno mogli odgovoriti ne samo na potrebe djece, već i na potrebe njihovih obitelji, rekla je Matea.

Ključ je u organizaciji

S obzirom na prosjek ocjena, zanimalo nas je kako se ovi izvrsni studenti motiviraju za učenje u vrijeme rokova.

– Ono što bih istaknuo jest kako je važno kvalitetno organizirati vlastito vrijeme. I naravno, presudno je voljeti ono što studiraš, vidjeti u tome nekakav smisao, veći cilj. Onda sve postane lakše, mišljenja je Ivan, a s njime se slaže i kolegica Ivana.

Mislim da je bitno sve ono što prethodi tim rokovima, a pod tim podrazumijevam stalnu usmjerenost na ono što se obrađuje tijekom semestra. Kontinuitet rada učinit će da rokovi budu samo nekakav zaključni korak koji će potvrditi stečena znanja ili vještine, zaključuje Ivana i dodaje kako nema nikakav strogi raspored učenja.

– Učim onda kada nešto želim bolje upoznati, steći uvid, i mislim da je takvo učenje i najproduktivnije – učenje iz znatiželje. Padaju mi na pamet riječi jednog profesora: “Ne smijemo si dopustiti površnost”. Čini mi se kako je to ključ dobrog studiranja, kaže Ivana.

– Radne dane prethodnih godina određivao mi je raspored nastave, no kako u ovome semestru nemamo klasična predavanja već nastavnu praksu, raspored mi je fleksibilniji pa su i druženja s kolegama i prijateljima nešto češća. Kada ste student jezikā, s njima treba svakodnevno prijateljevati. Sve te obveze nastojim obaviti po danu, a večer posvetiti nekim osobnim užitcima, poput vožnje bicikla i gledanja filmova te serija, nadovezuje se Ivan.

Dobitnica Dekanove nagrade Matea kaže kako se u slobodno vrijeme najviše voli opustiti rješavanjem križaljki i čitajući knjige.

A odgovor na pitanje što im se najviše sviđa kod studiranja na Filozofskom fakultetu dao nam je Ivan.

– Kao najveće bogatstvo našega fakulteta istaknuo bih raznolikost njegovih studenata. Humanisti smo i društvenjaci, različitih obiteljskih pozadina, s brojnim interesima, svjetonazorima, životnim planovima i težnjama, a opet nedvojbeno upućeni jedni na druge. Svakodnevna druženja i suradnja s tolikim brojem različitih ljudi ovome fakultetu daju poseban duh zajedništva, a pluralizam mišljenja koji fakultet i studenti njeguju treba biti i jest odraz intelekta i duhovnosti našega grada i društva. Ni jedan čovjek nije otok. S druge strane, moram istaknuti kako me žaloste brojne predrasude s kojima se susreću studenti našega fakulteta te činjenica kako se humanističke znanosti zadnjih godina gura na društvene margine potpuno ignorirajući važnost koju su one imale i koju dandanas imaju u civilizacijskome ustrojstvu. Na tome treba odlučno raditi, objasnio nam je Ivan.

Planovi za budućnost

Što se tiče planova za budućnost, Ivana bi se željela okušati u znanstvenome radu, baš kao i njezina kolegica Matea.

– Budući da sam po prirodi znatiželjna osoba i volim istraživati i učiti o različitim područjima, u budućnosti bih se rado okušala u znanstveno-istraživačkom radu, ako mi se ukaže takva prilika. Isto tako, još uvijek nisam odustala od psihologije, štoviše, razmišljam o upisu, no ispred mene se nalazi još jedan semestar i pisanje diplomskog rada pa ću o tome malo više razmišljati u nadolazećim mjesecima, kaže Matea.

Ivan je rekao kako nije dobar u dugoročnom planiranju pa tako odluku još nije donio.

– Želja za dodatnim usavršavanjem i upisom poslijediplomskoga studija svakako postoji i na njoj u zadnje vrijeme aktivnije radim, no u bezbroj situacija osvjedočio sam se da vas život najčešće odvede ondje gdje ste se najmanje nadali. Ipak, vjerujem kako uz predan rad i strpljenje stvari prije ili kasnije sjednu na svoje mjesto, nil volentibus arduum. Kada je o bližoj budućnosti riječ, najesen planiram ići u Bolognu gdje ću pisati diplomski rad iz lingvistike, zaključuje Ivan.

 


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!