Koliko smo puta čuli rečenicu: “Ma dobar je on, ali je upao u loše društvo…?”

Ako posmatramo kroz prizmu multikulturalnosti, različitih iskustava, preferencija, ambicija, životnih puteva i ciljeva – usaglasit ćemo se da je svaki čovjek individua za sebe i da je prije svega on, svojim zaslugama (ili ne) zaslužan (ili ne) za svoje uspjehe (ili neuspjehe).

Pomislili bismo takođe da je generalizacija toliko divergentne skupine ljudi totalno bezveze, ako ne i apsurdna jer nema na svijetu ni sličnog, a kamoli istog čoveka. I zaista, nikada okruženje ne može da ima identičan uticaj na pojedinca, ali uvijek mora da ima neki uticaj. A ponekad je to malo sasvim dovoljno za potpuni uspjeh ili potpuni neuspjeh.

Ono što je interesantno, ništa od gore pomenutih faktora poput multikulturalnosti, iskustva, preferencija, životnih puteva i ciljeva ne može da nas spriječi da upadnemo u kandže uticaja okruženja – prijatelja, porodice, kolega i/ili čak i pasivnih prolaznika, piše najstudent.com.

I pritom govorimo o svakodnevnom životu, a zamislite koliki je taj uticaj na mlade ljude u ranim dvadesetim godinama koji još uvijek nisu sigurni da li su izabrali pravi put za sebe ili su djelimično sigurni u njega. Kako tvrdi autor knjige “Atomske navike” – okolina je nevidljiva ruka koja oblikuje naše navike (Džejms Klir, 2018).

“Kud svi Turci tu i mali Mujo”

Mudri ljudi su rekli da, kada se susretnemo sa nepoznatim situacijama, skloni smo da krenemo putem kojim idu ljudi koji se nalaze u našoj neposrednoj blizini. Jer društvo zapravo tako funkcioniše – na odnosima povjerenja. Ponekad je jednostavno lakše učiniti ono što radi naše okruženje nego preuzeti odgovornost za drugačije izbore.

Koliko smo puta čuli rečenicu:

 – Ma dobar je on, ali je upao u loše društvo…?

Svi mi smo skloni uticaju društva, samo su neki više, a neki manje povodljivi i što nam je cilj manje jasan, povodljivost je veća. U tom smislu da – definitivno društvo sa kojim se udružimo na studijama, može bitno da utiče na ishod naših studija.

Iako možda sve ovo ima negativan prizvuk u sebi, ovaj uticaj ne mora nužno biti negativan. On je, koliko negativan, toliko i pozitivan, zavisi samo sa kakvim društvom smo se udružili. Sigurno ste čuli za rečenicu:

 – Mi smo prosjek pet ljudi sa kojima provodimo najviše vremena.

Studije su, gledano u cjelosti, jedan paket. One podrazumijevaju predispitne i ispitne obaveze, učenje, vannastavne aktivnosti, konferencije, seminare, istraživanja, jednako kao i izlaske, pijanke, druženja, neodlaske na predavanja, kampanjska učenja itd…

Ništa od navedenog nije ni ispravno ni pogrešno – sve su to stavke koje svaki student proživljava. Dobro poslagani prioriteti su ono što razlikuje “dobru” grupu studenata od “loše” grupe studenata.

Pogledajmo to na konkretnom primjeru: ako se družite sa pet studenata koji idu redovno na predavanja, redovno su u materiji, dio su akademske zajednice koja podstiče njihovu karijeru, vrlo je vjerovatno da ćete i vi u nekom periodu postati isti takvi. S druge strane, ukoliko ste dio grupe studenata u čijem su fokusu druženja, kampanjska učenja i eskiviranje akademskih obaveza, izvesno je da ćete i vi krenuti tim putem. Važno je reći da nijedna grupa od ove dve nije ni dobra ni loša – već je riječ o grupama koja nas ili vodi do cilja ili nas odvraća od cilja (pod pretpostavkom da mislimo na isti cilj – završiti fakultet na vrijeme).

Razumije se, niko od nas nije robot kojim upravljaju ljudi oko njega – svi smo mi tvorci i izvršioci sopstvenih djela. Ali budimo iskreni, naše okruženje može da nam bude kompas, vjetar u leđa, inspiracija ili potpuna detonacija ukoliko nemamo pojma šta želimo od svog života.

Takođe, pozitivan ili negativan uticaj je subjektivna stvar – ukoliko je student cilj da fakultet završi u roku i da razvije do maksimuma svoju akademsku karijeru, onda su njegov vjetar u leđa studenti koji imaju isti cilj. Ukoliko je studentu cilj da proživi studije “punim plućima”, da se druži što više, a da ispite polaže “(k)ako Bog da”, onda je upad u slično društvo pun pogodak.

Drugim riječima, budite svjesni svojih ciljeva i udružite se sa ljudima čiji su ciljevi slični. Ako želite da budete uspješni, družite se sa uspješnima. Iako ovo zvuči sebično, zapravo nije, riječ je o obostranoj koristi jer se ovdje radi o dvosmjernoj ulici – obostranom uticaju i zajedničkoj borbi do zajedničkog cilja. A borbe su uvijek lakše udvoje!

Kakvo je vaše mišljenje o tome?