Za mnoge od nas rano buđenje predstavlja pravi poduhvat. Ipak, svako od nas vječito pokušava da ranije započne dan. Zašto?


Svi govore kako je rano ustajanje dobro za nas. Naš posao zahtijeva da ustanemo ranije nego što bismo htjeli. Društvo to zahtijeva od nas. Govore nam da da bismo bili uspješni, moramo da ustajemo rano. I tako podliježemo pritisku… A sve to, moglo bi biti – pogrešno.

Neki od nas su noćne ptice. Takvi su najproduktivniji noću; kada je mirno i nema toliko “ometača pažnje”. Uživaju da se kasnije bude i to je ok. Svako od nas je različit i svi smo mi posebni i imamo individualne potrebe. Vrijeme je da prestanemo osjećati krivim zbog uzusa koje nam postavlja društvo. I šta, je uopšte, “normalno”? Normalno je relativan pojam.

Sljedeći put kada vam neko kaže da je važno da se budite rano, recite mu da je sve više studija otkrilo da ljudi pate od krize nedostatka sna i da je kasno buđenje bolje za nas jer se usklađuje sa našim organizmom.

Šta je kriza od nedostatka sna?

Društvo se nalazi u središtu krize nedostatka sna budući da se svi mi mučimo kako bismo prilagodili radne sate sa ritmom našeg tijela.

– Sa deset godina ustajete i odlazite u školu, a takav režim je usklađen sa našim ’od osam do četiri’ životnim stilom. Ali se u periodu između završetka škole i zapošljavanja mijenja dosta stvari. Za početak, u zavisnosti od naših godina, trebalo bi da se budimo tri sata kasnije. I to je potpuno normalno, izjavio je za The Guardian doktor Paul Kelley.

Najugroženija grupa ljudi je ona u starosti između 14 i 24 godine. Ovo ima dalekosežne poslledice po naše tijelo. Kelly za Telegraph povodom toga kaže:

– Ovo šteti organizmu jer pogađa psihičke, emotivne i operativne sisteme tijela…

Kelly, dalje, kaže da nedostatak sna može voditi do iscrpljenosti, frustriranosti, anksioznosti, dobitka na kilaži, visokog krvnog pritiska, a čak može povećati šanse i za stimulativnu upotrebu alkohola.

Kelly, tako, smatra da desetogodišnjaci treba da započnu dan u pola devet ujutro, šesnaestogodišnjaci u deset, a osamnaestogodišnjaci u jedanaest. Ne samo što predlaže ovakvu promjenu među mlađom populacijom, nego i smatra da radni ljudi treba da započnu svoj dan od deset sati budući da često pate od nedostatka sna što direktno utiče na njihovo zdravlje, produktivnost i kvalitet rada. Sve ovo ima svoju zasnovanost na nauci.

Svi mi lučimo melatonin – hormon koji pomaže pri regulisanju “sata” našeg organizma. Prema Nacionalnoj fondaciji za san (National Sleep Foundation) tinejdžeri ne počinju da luče ovaj hormon sve do 11 sati noću. Ovaj hormon se prenosi putem naše krvi tokom noći i kasnog jutra. Zbog ovoga je tinejdžerima teško da se rano bude.

Efekti nedostatka sna su stvarni. Društvo mora da razmisli o revidiranju početka dolaska na posao i u školu kako bi nam dozvolilo da pratimo ritam našeg tijela, zaključuju pobornici ove teorije.

(BIZLife)