Mediji u posljednje vrijeme često pišu o zastrašujućim stopama nezaposlenosti među mladima u Evropi. Njihov broj zaista jeste (pre)velik, ali zapravo u Evropi se nezaposleni broje paralelno na dva različita načina, piše Deutsche Welle.
Posebno kada je riječ o mladima, dakle o osobama do 24 godine starosti, mogu ispasti velike razlike između realnog broja nezaposlenih među mladima i statistike koju čitamo po medijima. Uzmimo na primjer Grčku: od tamo se javlja kako više od polovine mladih ne može naći posao – što i jest i nije tačno.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Jer, u toj dobnoj skupini zapravo još velika većina niti ne traži posao, nego se školuje i živi kod roditelja. Tako je i u Grčkoj: tamo oko milion stanovnika spada u tu dobnu skupinu, ali jedva trećina od njih se stvarno nalazi na tržištu rada – njih oko 310 hiljada. I onda, kad se objavi kako 170 hiljada mladih traži posao, to onda ispada preko 50% – ali zapravo je tek svaki šesti mladi čovjek takoreći “na cesti”.
Razlog za te različite rezultate je u tome što u svakoj od 28 članica EU-a postoje nacionalne statistike, ali postoje i brojke koje prikuplja Eurostat. Te rezultate je zbog različitosti struktura u pojedinim zemljama i različitih definicija nezaposlenosti nemoguće uspoređivati. I dok nacionalni zavodi za zapošljavanje objavljuju brojke prema svojim kriterijima, Eurostat prikuplja podatke na temelju ispitivanja na reprezentativnom uzorku.
Nije isto “hoćeš li posao” i “hoćeš li biti filmska zvijezda”
Karl Brenke iz Njemačkog ekonomskog instituta (DIW) iz Berlina tvrdi kako je to jedini način za dobiti podatke koji bi se mogli uporediti između zemalja Evrope:
– Javnim statistikama koje stvaraju pojedine zemlje članice to ne bi bilo moguće.
Ali problem je u tome što ne mora biti tačno da osoba, koja ispitivaču kaže kako je “nezaposlena”, stvarno i traži posao. Utoliko je i “nulta stopa” nezaposlenosti praktično čista fikcija jer i neka domaćica bi se možda zaposlila, ali tek ako joj se ponudi posao iz njenih snova. Zato se stopa nezaposlenosti od 3 – neki stručnjaci će reći čak 5% već smatra stanjem “pune zaposlenosti”. Utoliko i Njemačka tretira nekoga kao “nezaposlenog” tek ako se javi u zavod i očito traži posao.
Konkretno, u slučaju Njemačke je takva statistika zapravo prilično slična onoj dobivenoj putem ispitivanja i tako ispada kako oko 8,1% mladih u Njemačkoj ne može naći radno mjesto. Ipak, glasnogovornica njemačkog Saveznog zavoda za zapošljavanje Ilona Mirtschin smatra kako nije loše takvo “dvostruko” knjiženje broja nezaposlenih, jer o njihovom broju ovisi i pomoć koju država plaća za njihovo zbrinjavanje.
Jer, sistem socijalne pomoći se ne može temeljiti tek na metodi ispitivanja – i kako se čini, u Evropi će ostati takva dva načina po kojima se mjeri nezaposlenost među mladima.
(dw.de)