Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Iako svako ima pravo na ovakav odmor, rijetki su oni koji mogu da ga ostvare. Prema nekim autorima, godišnji odmor ne bi smio da traje kraće od tri nedjelje, jer je toliko vremena potrebno da se dođe do željenog stanja odmorenosti.

Većina ljudi tokom korištenja godišnjeg odmora prolazi kroz tri faze. Prva je “izlazak iz energetskog minusa”, a za nju je tipično da se ljudi pasivno odmaraju, tako što, na primjer, mnogo više vremena provode u spavanju nego što je to za njih uobičajeno. U sljedećoj fazi odmaranja ljudi stavljaju akcenat na uživanje i zabavu. Odmaranje je definisano negativno – kao odsustvo onih djelatnosti koje su dovele do umora i zasićenosti, a zabava je definisana pozitivno, kao igra, aktivnost u kojoj ljudi uživaju zato što žele da se njome bave. Dok nas odmor vraća u energetsku normalu, zabava nas puni životnom energijom. Konačno, treća faza godišnjeg odmora jeste ona kada sve to pomalo dosadi osobi tako da ona sve više misli na povratak u redovan život i na uobičajene aktivnosti.

Ono što kod savremenog čovjeka u najvećoj mjeri ometa ovaj proces odmaranja jeste on sam – njegovo osjećanje dužnosti i poistovjećivanje sa vlastitom poslovnom ulogom. To znači da iako se on fizički nalazi na godišnjem odmoru, mentalno nastavlja da se bavi svojim svakodnevnim obavezama. A ovakav mentalni stav izaziva i odgovarajuće emocije. Zato neke i na odmoru u ranu zoru „budi” razmišljanje o poslovnim problemima i međuljudskim odnosima.

Ovaj „unutrašnji glas” ili rječnikom transakcione analize „unutrašnji roditelj” je onaj dio nas koji nam ne dopušta da se odmorimo. Riječi „raspust” i „dopust” dolaze od glagola „pustiti” – u smislu da je neko slobodan od obaveza, od dužnosti, a slobodan za to da se bavi onim što mu je volja. I riječ „dozvoliti” znači da neko može da radi neku određenu aktivnost prema svojoj volji. Da bi ljudi mogli i mentalno da se odmaraju, moraju da dobiju dozvolu, dopuštenje od vlastitog unutrašnjeg roditelja.

Zato je najvažnije kada krećete na odmor da ga sebi dozvolite, da priznate sebi da ste ga zaslužili, da imate pravo na njega. Možda vam se neće svidjeti činjenica da ste ipak zamjenljivi i da stvari ipak idu dobro i bez vas, ali to je činjenica koju morate da prihvatite da biste kao odgovorna osoba mogli da se opustite. Odmaranje je mentalna kategorija, a glavni uslov za kvalitetno odmaranje jeste da isključite i na odmor pošaljete i svog „unutrašnjeg roditelja”.

(Politika RS)