Benjamin Bajramović: Odličan ugovor na neodređeno sam potpisao sa samim sobom
Benjamin Bajramović je u svijet PR-a ušao kao vrlo mlada osoba, s tek dvadeset godina, i to ne samo kroz školovanje. Rođen i odrastao u Sarajevu, Benjamin je svoj put u komunikacijama započeo najboljim prvim korakom – volontiranjem. Voljom, divnom i vedrom osobnošću i urođenim talentom za komunikacije, nije trebalo puno da stvori krug poznanstava koja su prerastala u prijateljstva, a onda opet i u poslove koji su vremenom postajali ozbiljniji i obimniji.
Do danas, vjerovatno je među najmlađima sa najviše iskustva u zemlji, kada govorimo o strateškim komunikacijama i PR-u. Radio je na projektima u obrazovanju za klijente poput njemačkog GIZ-a i UN-a, PROPR i PR Arena, Sarajevo Wine Weekendu, a onda, polako i sigurno, a vrijeme je pokazalo i nedvojbeno uspješno, Benjo ulazi u svijet entertaining PR-a, što suštinski znači da radi za najpoznatije i najveće regionalne i evropske festivale poput EXIT-a, Sea Dance, Sea Star, Festival 84, Garden of Dreams Festival i mnoge druge. Živi između Sarajeva i Madrida, sa stop-overima u cijeloj Evropi.
Razgovarala: Najra Krvavac-Perišin
Kako si, i zašto, odlučio raditi kao freelancer?
Odluka da radim kao freelancer desila se zapravo spontano. Nakon „tradicionalnog“ iskustva rada u agencijama, pružila mi se prilika da budem dio projekata koji nisu zahtijevali ured i radno vrijeme od 9 do 5. Osim toga, moj nastavak školovanja je nalagao da napustim rodni grad na neko vrijeme tako da sam zapravo idealno spojio te dvije stvari – posao za koji ne moram biti „vezan geografski“ što se za mene pokazalo kao savršena formula uspjeha.
Među rijetkim si freelancerima u BiH koji se bave entertainmentom i radiš na većim evropskim tržištima, a ne samo kod kuće. Kako, zapravo, izgleda tvoj radni dan (ili noć)?
U razgovoru sa kolegama sam dosta puta došao do mišljenja da je moj posao „opušten“ jer nemam klasično radno vrijeme ali to zapravo nije tako. Moj radni dan je kao i kod većine mojih kolega, imam TO DO listu koju moram ispuniti, i obaveze koje moram završiti. Istina, nekada radim noću, uglavnom jer dan provedem na putu, ili mi je ponekad klijent u datom trenutku u drugoj vremenskoj zoni. Ono što je kolegama iz naše branše potrebno je smatram mjesto za kreativu, neko to pronalazi u uredu, neko u kafiću, parku, dnevnom boravku.
Misliš li da je moguće radni vijek provesti bez vezivanja radnim vremenom „od 9 do 5“ u Bosni i Hercegovini?
Svjesni smo da većina poslova bar u današnje vrijeme u BiH je prekovremeni rad, tako da u rijetkim slučajevima postoji striktno od 9 do 5. Da li je moguće, da uz pravilno raspoređene obaveze i dobru organizaciju uspjeh ne izostaje. Ako se dobro organizuje vrijeme i resursi, nema mjesta stresu i svaki minut je efikasan a vrijeme prazog hoda je minimalno. Samim tim freelancerima ostaje mnogo vremena za prijatelje, porodicu, izlaske, putovanja, hobije…
Kako vidiš scenu freelancera u BiH?
Kao perspektivnu, jer se mjenja svijest poslodavaca koji upravo upošljavaju freelancere za vrlo specifične poslove. Upošljavanjem freelancera dobije se mnogo prisniji i ličniji kontakt a samim tim freelancer se lakše povezuje sa misijom i vizijom klijenta i predaniji je poslu. Boutique usluga, rekli bismo, a to se u današnje vrijeme ne odbija.
Šta su prednosti, a šta su – po tvom mišljenju – izazovi ovakvog rada?
Prednosti ovog posla su svakako geografska neovisnost, a mane ovisnost o dobrom wi fi signalu. To nekada zna biti zbilja izazovno, naročito ako puno putujete i radite sa neobičnih lokacija.
Da li honorarima „popunjavaš kućni budget“ ili si zapravo finansijski samostalan od ovakvog rada?
Zavisi. Kao i na svakom početku potrebno je mnogo rada i truda da bi se došlo do bolje zarade, ali zapravo put uspjeha freelancera se ne razlikuje od napredovanja u nekoj kompaniji. Rad, trud i predanost osnova su svakog uspjeha. Kvaliteta uvijek bude prepoznata.
Porezi na dohodak freelancera: šta je tvoje mišljenje o ovoj temi? Da li freelanceri koji ostvaruju ugovore izvan BiH trebaju plaćati poreze u zemlji, šta misliš o retroaktivnim porezima i koliko freelanceri imaju podršku zvaničnih institucija?
Nedopustivo je poreze naplaćivati retroaktivno, naročito na način na koji je to zatraženo u BiH prošle godine, naročito zato što ne postoji institucionalna, bar savjetodavna podrška. Freelanceri u Španiji, recimo, imaju nevjerovatan državni poticaj da rade baš na način slobodnjaka, što je odlično za ekonomiju i što država prepoznaje.
Kako dolaziš do novih poslova?
Kada se zainteresiram za neki posao ili projekt samoinicijativno pošaljem CV, ponekad stvari i uradim pro bono jer vjerujem u ideju a vrlo često (a to dolazi s vremenom i opravdanim povjerenjem) do novih klijenata dolazim prema preporuci starih. Također, za freelancera je izuzetno važan networking, tako da se vrlo često desi da spontana kafa sa kolegom i kolegicom iz slične branše završi suradnjom.
Ako bi mogao birati između jednog, zvaničnog ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa svim što takav ugovor prati i posla/poslova i načina na koji to sada radiš, za šta bi se odlučio?
Ja sam vrlo javan, zvaničan ugovor o poslu na neodređeno davno potpisao samo sa samim sobom i smatram da sam sebi najbolji poslodavac jer sam vrlo samokritičan i i strog poslodavac – uvijek može bolje, što mi je ujedno najveća motivacija i izazov.
Misliš li da postoji dovoljno posla za sve koji se odluče na freelancing?
Da, ako ste odlučni i imate jasno definisan cilj, težite ka tom cilju, pritom ste predani, sa jakom radnom etikom i disciplinom, uspjeh je zagarantovan.
