Da se radom, trudom i dobrom organizacijom mogu uskladiti sve obaveze dokazuje nam impresivna priča o Lejli Zonić, studentici Ekonomskog fakulteta u Tuzli.
Pored toga što je uspješna studentica Ekonomskog fakulteta u Tuzli, Lejla je također i koordinatorica u Tuzli za European Youth Parliament Bosnia and Herzegovina (Europskog parlamenta mladih Bosne i Hercegovine), potpredsjednica (sa tendencijom da postane predsjednica) Rotaract Tuzla (NVO), članica skupine Omladinske grupe Omladinskog resursnog centra – OGORC, članica Udruženja građana „Multi“, članica AIESEC–a Tuzla, članica organizacionog odbora Kaleidoskop festivala i Adria Dance Kampa (Hrvatska). Pored svega navedenog, Lejla je također i plesačica najstarije plesne skupine u Tuzli pod nazivom „Dirty Angels Crew“.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Ona je osnivač i organizator festivala kao što su: „Hip Hop Camp“ 2011. godine, „Project 035“ 2012. godine, zatim takmičenja pod nazivom „Join To Battle“, „Dance Meeting Tuzla“, te „Move Ya Body TZ“ (Tuzla-Bijeljina).
Da je Lejlin rad kontinuiran dokazuje nam njen rad na organizaciji događaja kao što su: „Jedna milijarda ustaje“, „Omladinski kreativni dan“, „Noć ideja“, „Ideja plus“, „Labuđe jezero“, „CEO konferencija Tuzla“ i „Festival ArTz“.
Lejla je također imala dodir i sa MTV kućom, kojoj je slala spotove mladih umjetnika iz BiH, te radila i uplad istih na MTV server. Pored toga, objašnjavala je mladim ljudima u muzičkom svijetu na koji način trebaju da rade kako bi došli do malih TV ekrana.
Razgovarala: Jasmina Maličević, STUDOMAT.ba
[divider]
Kako je sve počelo?
Priča o aktivizmu krenula je iz dana osnovne škole, kroz razne sekcije – poput informatičke, literarne i plesne. Voditelji škole su prepoznali taj angažman i odlučili da me pošalju na dodatne obuke koje su bile vezane za pisanje projektnih prijedloga. To je bilo prvo iskustvo sa tom tematikom, kao i generalno NVO sektorom. Bila sam jedina prijavljena od osnovnih škola i ostvarila fin rezultat na tom programu.
U srednjoj školi sav angažman se digao na viši nivo. Uključila sam se u omladinska udruženja, kao i udruženja koja se bave pitanjima mladih. Krenula sam da radim manje događaje za mlade neafirmisane umjetnike, bendove i plesače. Bila sam bačena u vatru, bez ikakvog teoretskog i praktičnog znanja o samoj organizaciji događaja. Veoma brzo sam postala i dio Organizacionog odbora događaja „Nova godina na otvorenom“, te se volonterski 2010. godine uključila u rad na „Kaleidoskop“ festivalu – koji je pod organizacijom grada Tuzle – gdje sam od početka svog angažmana radila kao voditeljica muzičkog dijela programa, te učestvovala u prijedlozima za izvođače.
Nakon toga, angažman se širio na dozvolu organizacije radionica u sklopu festivala, te 2014. godine postajem najmlađi član dio Upravnog odbora pomenutog festivala. Mogu reći da je to moj najduži kontinuirani angažman.
Pored svega toga, iste godine sam organizovala „Dance Meeting Tuzla“, preko kojeg su četiri osobe dobile priliku za besplatne edukacije na najvećem plesnom događaju u regionu „Adria Dance Camp“. Bila sam svjesna da mladi, talentovani, ljudi iz BiH nisu uvijek spremni dati mnogo novca, posebno ne ako prelazi hiljade konvertibilnih maraka, za dodatno usavršavanje svojih vještina. Stoga smatram da smo moj tim i ja uradili nešto korisno ovim događajem, a to je da pored svog tog druženja taj dan, u svojim rukama imamo priliku da najbolje mlade pošaljemo na sedmodnevnu obuku sa najboljim svjetskim plesačima. Zaista nam je drago što smo stekli povjerenje mnogo većih organizatora u regionu. U sklopu istog događaja u Tuzli, radila se i promocija Fresh Island festivala (Hrvatska, plaža Zrće) i od ove godine se to također diglo na viši nivo, mogu da najavim već ludnicu po Bosni i Hercegovini.
Nakon svega toga mogu reći da je napravljen dobar temelj za rad sa mladima u raznim sferama, ne samo ovim koje sam navela.
Kako uspijevaš svakodnevno uskladiti sve obaveze?
Svaki dan su novi izazovi u životu, a što se obaveza tiče: iz godine u godinu je sve lakše raditi i sve manje pritiska ima. Međutim to me tjera da se penjem koji stepen više i suočavam sa sve novijim izazovima. Volim da istražujem i gledam šta je trenutno potrebno i onda se potrudim da to i naučim raditi. Najbolji prijatelj me zove „Njuškalo“. Stignem biti i na društvenim mrežama, raditi, ići na fakultet, na sastanke, gledati filmove, serije, izlaziti sa prijateljima barem u kafić ispred zgrade, odlaziti na seminare, itd. Naravno, u sedmici dana ti sve ovo sebi raspodijeliš. Ne spavam mnogo, navikla sam na to. Pijem mnogo kafe, loše je, znam.
Kada su projekti u pitanju, ne moram mnogo da razmišljam kako bi išli koraci u realizaciji ili implementaciji, niti da bespotrebno gubim sate samo na to. Poznato mi je se šta se mora uraditi prije svega i tek nakon toga idu sve druge obaveze koje smo mi, kao tim, planirali. Načini za rad su već poznati, pa u tom trenutku ako postoji problem, odaberem onaj najbolji koji je izvodiv. Smatram da sam organizovana (iako to NEKAD ne mogu potvrditi za svoju sobu), zbog toga mi je veoma lako završiti obaveze a onda čak i pustiti sebi film/seriju, izaći sa prijateljima i odmoriti.
Kada je u pitanju implementacija projekta i kada smo već stigli do tog planiranog datuma, obično se desi da ne spavam od euforije ili nekih desetih stvari, iako je to greška, ali ipak jače od mene. Sve mora da prođe u najboljem mogućem redu, da svoj pritisak ostavim kod kuće a na mjestu događaja nosim sa tuđim (potpuno ih razumijem). Ono najvažnije što me vodi i što ponavljam u sebi jeste „Ako se nešto mora desiti, ono će se desiti sekirala se ja ili ne.“ Tako da, obično izaberem da se ne sekiram, iako se desi da drugi naprave pritisak skroz druge vrste za istu stvar. Svejedno, ja to volim, jer na kraju svi budemo sretni i smijemo se koliko je to ustvari bilo bespotrebno. Naravno, sve zavisi i od toga kakva ti je ekipa sa kojom radiš.
Na koji način mladi mogu da se aktiviraju?
Radim mnogo sa mladim ljudima i gledam da im pomognem koliko god mogu oko informacija koje su njima potrebne, kako pojedincu – tako i grupi. Danas u svakom gradu ima stvarno mnogo organizacija koje rade sa pomenutom skupinom ljudi i žele da im pomognu, da ih poduče novim stvarima. Svi, koji se bave nekim stvarima, posebno oni koji imaju dodir sa organizacijama, trebaju barem svoje prijatelje povući za rukav i pokazati im da postoji i neka bolja slika od svakodnevnog „ispijanja“ kafa i monotonog dana. U slučaju da vas poslušaju i odluče da vide kako to izgleda, dokažite im i da preko tih organizacija mogu upoznati još mnogo drugih mladih ljudi sa iskustvom ili bez, koji im čak mogu postati jako dobri prijatelji i partneri u radu. Dobit će osvježenje. Mnogo toga se može naučiti što će ti koristiti u životu, mnogo gradova i država možeš posjetiti, mnogo informacija ti je dostupno za koje ni sam nisi vjerovao da mogu tako lako biti dostupne i da je tim „uhodanim“ mladim ljudima to svakodnevnica.
Svi imamo neka interesovanja, bilo to ples, borilačke vještine, žurnalistika, istraživanje, putovanja, komunikacija, organizacija, podučavanje, i sl. To sve možeš da razvijaš na svoj način i drugima pružiš priliku da dobiju saznanje o tematici kojom vladaš.
Koji je tvoj recept za uspjeh?
Budi „Njuškalo“!
Za većinu stvari koje sam postigla za ovih par godina sam mislila, iskreno, da je nemoguće. Tačnije, da ja to ne mogu, da nisam dovoljno kompetentna. Ispostavilo se skroz suprotno. Svi sve mogu, pravo pitanje je: Da li žele i da li su spremni prihvatiti se toga?
Ne treba biti sebičan, ne treba podcjenjivati ljude, ne trebaju se zalupiti vrata nekom ispred nosa, pa čak iako je on taj koji je kriv. On će naučiti nešto iz tog primjera. Treba cijeniti sve ljude. treba shvatiti da je bitna i najmanja karika u radu, ne zaboraviti da je ona dio čitave slagalice i da bez nje ne možete.
U uspjehu je također bitna stvar šutnje. Ne treba mnogo pričati o sebi i stavljati sve karte na sto. Kada je potrebno da to uradite, onda je lijep osjećaj kada vas ljudi saslušaju i ostanu u iznenađenju. Dokazujte se samo kada treba i kome treba. Uživajte u životu. Imajte osmijeh na licu. Vjerujte, osmijeh sve kupuje i popravlja dan svima – koliko god oni bili razočarani. Pomažite ljudima, karma će jednog dana sletjeti i do vas. Nemojte obilaziti samo seminare, a da niste nikad ništa konkretno uradili, da ispadne da taj seminar nije imao uticaja na vas. Za kraj ono najbitnije: Radite!
(STUDOMAT.ba)