Njegovo ime je Emir Zulejhić. Završio je Opću gimnaziju „Mustafa Novalić“ u Gradačcu, a trenutno je student druge godine smjera Međunarodni odnosi i diplomatija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Već dugi niz godina se bavi aktivizmom, a njegovu priču pročitajte u nastavku.

Razgovarala: Amra Salihćehajić, STUDOMAT.ba

Kako je krenuo tvoj rad u nevladinim organizacijama ?

Moj aktivistički život počeo je sa početkom srednje škole. Htio sam raditi nešto dodatno, upoznavati ljude i provesti kvalitetno svoje vrijeme. Naravno da nisam imao pojma o organizacijama, projektima ni inicijativama, ali sam želio nešto i išao sam za tim. Na početku sam došao do lokalnih organizacija: Vijeća mladih općine Gradačac i udruženja mladih Kult. Onda je došao Lokalni tim Gradačac Asocijacije srednjoškolaca u BiH (ASuBiH) nakon čega se moj život potpuno promijenio. Polako sam širio svoje vidike i polako se u meni budio bunt i želja za promjenom. Kasnije sam konstantno učio, istraživao, razvijao se i idalje išao za onim “nečim” sa početka priče, a kada sam vidio da mogu ostaviti utjecaj i napraviti promjenu, to “nešto” je u meni samo raslo. Brzo sam učio, trudio se, napredovao i ušao u Upravni odbor organizacije, gdje sam zajedno sa devet kolega koordinisao rad organizacije u 60 gradova u BiH, sve do oktobra 2015. godine, kada nam je istekao mandat, kada smo prestali biti srednjoškolci i postali Alumni.

Pored svih obaveza koje imaš, postao si i trener na seminarima omladinskog obrazovanja?

Nakon što sam prošao Trening za trenere, postao sam trener fondacije Schuler Helfen Leben u odjelu omladinskog obrazovanja. Kada pričamo o toj vrsti angažmana, on je jasno definisan i uvijek isti, vođen kurikulumom. Postoji više nivoa seminara. Prvi, “Stand up” je za 20 početnika/ca iz cijele BiH koji do sada nisu imali priliku a žele se angažovati i napraviti promjenu. Kroz 3 dana sa učesnicima prolazimo kroz osnove omladinskog angažmana i civilnog sektora kako bi nakon toga znali gdje, kako i kome da se obrate za sve što im treba kako bi realizovali svoje ideje ili došli do nekih odgovora te da pritom funkcionišu kao kvalitetan tim. Drugi, “Move On” seminar je za srednjoškolce/ke koji su već aktivni u nekim organizacijama. Njih 20 u timovima od 4 koji dolaze iz 5 gradova, na seminar dolaze sa već spremnom idejom za projekat. Tokom 3 dana razvijaju sve vještine potrebne za kvalitetnu realizaciju projekta, uče o projektnom menadžmentu, razvijaju svoje projekte i bore se za financijsku podršku koju će neko od njih dobiti po završetku seminara.

Postoji i druga vrsta trenerskog i facilitatorskog angažmana pored same fondacije SHL. To su seminari, treninzi, radionice, kampovi i razne druge aktivnosti gdje su potrebni treneri, predavači i facilitatori gdje se vrsta angažmana uvijek razlikuje od tema i ciljeva. Najčešće su to aktivnosti Asocijacije srednjoškolaca i njenih lokalnih timova po cijeloj BiH. Uvijek se vrlo rado odazovem takvim pozivima iz razloga što uživam u tome. Neformalno obrazovanje je nešto što nedopunjuje sve nedostatke škole i fakulteta, nešto što je životna škola i što svaka osoba treba proći. Osjećam se pozitivno i ispunjeno jer imam prilike ali i vještine prenijeti mladim ljudima svoje dugogodišnje iskustvo i znanje koje im je potrebno u ovom svijetu. Najljepši dio cijele aktivističke priče i jeste upravo u ovom dijelu, kada vam neko kaže da ste ga motivisali i pokrenuli na akciju, promijenili mu život ili poglede na svijet.

Koji je krajnji cilj tvojih aktivnosti i šta misliš da su najveće promjene koje si napravio kroz rad u nevladinim organizacijama?

Kroz 6 godina rada mnogo je pozitivnih promjena koje su napravljene. Inicijativa koju smo kao Upravni odbor ASuBiH-a pokrenuli prije nekoliko godina, nedavno je dobila rezultate: promjenjeni su zakoni i pravilnici univerziteta te srednjoškolci, za sada u Sarajevskom i Unsko-Sanskom Kantonu, pri konkurisanju na fakultet mogu aplicirati ovjerenim kopijama diploma, što znači da sada mogu konkurisati na više fakulteta u jednom upisnom roku. Prošle godine je realizovan i prvi “Socijalni Dan”, dan kada srednjoškolci mijenjaju školske klupe radnim mjestima a dnevnice idu u fond za njihove projekte čime financiraju svoj rad, a na čijoj sam pripremi i razradi radio tokom mandata u UO ASuBiH-a sa svojim kolegama. Pored toga, sa lokalnim timovima i učesnicima seminara kroz njihove projekte kroz koje sam im pomagao i mentorisao ih, ali i lokalne projekte u Gradačcu na kojima sam radio, napravljene su najveće promjene, one lokalne. Uređene su škole, popravljena igrališta, uređeni parkovi, organizovane razmjene, kampovi, ali mnogo bitnije mladi su se angažovali i napravili pored konkretne promjene na terenu, i psihološku promjenu potrebnu našem društvu. Od pasivnih posmatrača postali su pokretači zdravih promjena i počeli raditi na sebi, na što sam najponosniji od svih načinjenih promjena kroz rad u nevladinim organizacijama. Generalno, ne postoji krajnji cilj aktivnosti. Kao što sam rekao, neka životna vodilja mi je činiti pozitivne promjene, mijenjati i utjecati na promjene loših stvari koje se dešavaju u našem društvu. Taj cilj nema kraja.

Sa svojim vještinama i dugogodišnjim radom, počeo si raditi i za jednu od najuticajnijih organizacija u regionu. Šta je potrebno bilo da dođeš do takve pozicije ?

Kroz “Akademiju za mlade lidere u civilnom društvu” čiji sam polaznik još nekoliko mjeseci, imao sam priliku odabrati bilo koju organizaciju ili instituciju u bilo kojem gradu u BiH u kojoj želim raditi stručnu dvomjesečnu praksu. Odabrao sam UG “Zašto ne”, organizaciju koja se bavi političkim aktivizmom i istraživačkim novinarstvom, iz mnogo razloga. Pored svih projekata, aktivistički život i neformalno obrazovanje su škola životnih sposobnosti i vještina. Kroz sve što sam radio u organizacijama, gradio sam sebe. Kroz dvomjesečnu praksu pokazao sam najbolje što znam, iskoristio sve vještine i sve znanje koje sam gradio tokom dosadašnjih 6 godina. Nakon što sam zavšio 2 mjeseca prakse i nakon što sam odlično odradio posao, postao sam uposlenik iste organizacije gdje danas radim, što je u suštini posao moje struke za koju se formalno obrazujem koji spaja i moj dosadašnji aktivistički život. Mjesto i posao tu nisam dobio, za njega sam se gradio tokom ovih 6 godina i došao je kao kruna svega što sam uradio.

I za kraj šta bi preporučio svim našim čitateljicama i čitateljima?

Preporučio bih, ako imam to pravo, svim mladim ljudima da vjeruju u sebe i pozitivne stvari te da uče i rade na sebi. Dobre stvari se dešavaju svugdje oko nas. Srednjoškolci iz Jajca su se oduprijeli etničkoj segregaciji, Dobre kote putuju po Zenici, Banjaluci i ostatku BiH uređujući javne površine, srednjoškolci mijenjaju zakone onako kako njima odgovara. Počnimo uočavati i promovisati pozitivne i korisne stvari, a što je još bitnije, počnimo ih baš mi činiti. Zaboravimo sav pesimizam i svu negative koja nas okuružuje svakodnevno i počnimo vjerovati u sebe. Iz svih rezultata rada mnogih organizacija i inicijativa, vidimo da možemo promijeniti nešto. Zašto nebismo? Baš mi. Baš danas

(Amra Salihćehajić / STUDOMAT.ba)