12.09.2017.

Vrijeme na univerzitetu?

Da li nauka ima radno vrijeme? Da li se može biti na dva mjesta u isto vrijeme? Pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se ne postavljaju.


Vrijeme. Kako definisati vrijeme?

Koliko je teško definisati vrijeme možda najbolje govore riječi Sv. Avgustina:

Šta je dakle vrijeme? Dok me niko ne pita, ja znam; kad bi, pak, valjalo da to objasnim – ja ne znam.

Ali i pored toga što ga je teško definisati, ono nas često prati u studentskom životu:

  • do kada platiti obaveze?
  • u koliko mi počinju predavanja?
  • kada profesor drži konsultacije?
  • da li postoji rok u kome će mi profesor pregledati rad?

I tako stalno “kuburimo” sa rokovima, sa vremenom.

Desilo vam se sigurno da nekada kasnite na predavanja, a nakon toga ne možete da prisustvujete istim? A šta je sa famoznih “15 akademskih minuta”? Da li je to vrijeme rezervisano samo za zaposlene na fakultetu ili je primjenjivo i za studente?

Tradicija akademskih 15 minuta datira još iz vremena kada studenti nisu imali džepne satove, već su se ravnali prema crkvenim zvonima koja bi označavala da imaju 15 minuta da stignu na čas. Naravno da danas svi imamo više mogućnosti da pratimo vrijeme, ali ova tradicija je opstala. Opstala je, ali je ne mogu iskoristiti svi, baš kao i mnogo drugih stvari u našoj zajednici.

Ali, da li vi možete da odete kući, ukoliko profesor na svoja predavanja kasni po nekoliko sati, a nije unaprijed otkazao ista?

Ne vjerujem da će vam bilo koja služba fakulteta dati odgovor na ovo pitanje. Tražiće od vas malo strpljenja. Ipak imajte razumijevanja za profesora/-icu, ne rade oni samo na fakultetu.

I da, stvarno treba imati razumijevanja za naše univerzitetske profesore. Radi se o svemoćnim ljudima, osobama koje prkose zakonima fizike. Istovremeno su na predavanjima na fakultetu, u svojoj ministarskoj fotelji, i na službenom putovanju. Pa zar to nije sjajno? I vi sada nemate razumijevanja ukoliko se radi o minornom nekolikosatnom kašnjenju na predavanja ili ispit.

No, za to nisu krivi ti isti profesori (ministri, ljekari, direktori) nego onaj koga najčešće u našem društvu krivimo. Upravo tako, gospodin Sistem. Profesori jednostavno koriste zakonske propise koji dozvoljavaju istovremeno obavljanje funkcije i rad u javnoj ustanovi u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena.

Drugo je pitanje da li se isti ti, svemoćni ljudi mogu posvetiti svim svojim obavezama na kvalitetan način? No riječ je o pitanjima koja bi se morala individualno odgovarati, i ne treba da nas čude tekstovi poput ovog.

I sada da ne bude da je autor teksta ogorčen na nekog profesora, pa da se odlučio za ovu temu. Ima autor još jedno pitanje, na koje mu niko ne daje odgovor: Ima li nauka radno vrijeme?

Naime, da li određivanje određenog radnog vremena univerzitetskim profesorima znači da se oni naukom mogu baviti samo u sklopu svog radnog vremena? Da li profesora ukoliko je uredno izvršio svoje obaveze prema studentima, trebamo tjerati da sjedi u svojoj kancelariji?

Čini se da je spomenuti gospodin Sistem nekada poprilično krut i bez puno razumijevanja. Možda bi trebalo vidjeti kako su to ustrojili neki drugi, sređeniji sistemi. Kod nas očigledno sve karike u obrazovnom sistemu ne funkcionišu najbolje.

(Nikola Kandić / STUDOMAT.ba)

Želiš čitati nove studentske izreke i motivacije, zabaviti se i naučiti nešto novo? Prati STUDOMAT na Instagramu.

AUTOR: Nikola Kandić

Hercegovac sa jasnim stavovima koje rado dijeli sa okolinom bez obzira što uvijek nije prihvaćen. Pacifista, zaljubljenik u knjige, muziku, film i ples.