Troškovi visokog obrazovanja znatno se razlikuju među evropskim zemljama, pokazao je novi izvještaj koji je u ponedjeljak objavila Evropska komisija.
Izvještaj je izradila mreža Eurydice koju čine nacionalni uredi iz 34 zemlje koje sudjeluju u programu cjeloživotnog učenja (zemlje članice EU-a, te Hrvatska, Island, Lihtenštajn, Norveška, Srbija, Švicarska i Turska).
Školarine su najviše u Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj. Studenti u Engleskoj plaćaju do 9.000 funti za akademsku godinu. Međutim, mogu dobiti kredite da plate troškove i ne moraju ih vraćati sve dok ne dobiju relativno dobro plaćen posao.
Devet zemalja – Austrija, Cipar, Danska, Finska, Grčka, Malta, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo (Škotska) i Švedska u većini slučajeva ne naplaćuju školarine. Od akademske godine 2012/2013. dvije njemačke savezne pokrajine (Bavarska i Donja Saska) uvele su školarine, dok ih ostalih 14 nema.
Nordijske zemlje uglavnom su najvelikodušnije, iako su se Finska i Švedska nedavno priključile Danskoj i uvele školarine za strane studente. Norveška ne naplaćuje školarine ni svojim ni stranim studentima.
Mnoge od zemalja koje nemaju školarinu, kao što su Austrija, Škotska i nordijske zemlje, također daju potpore poput finansijske pomoći i kredita.
Izvještaj također pokazuje da postoje velike razlike u pogledu studentskih potpora, koje su velike u Njemačkoj, nordijskim zemljama i Ujedinjenom Kraljevstvu dok studenti u Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Latviji i Litvi primaju samo ograničenu finansijsku pomoć. Postoje i razlike oko toga ko ima pravo na potporu.
Broj studenata koji plaćaju školarinu također se značajno razlikuje. U određenom broju zemalja plaćaju svi i to je slučaj u Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Engleskoj, Islandu, Lihtenštajnu, Holandiji, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj i Turskoj.
U sedam zemalja (belgijska Valonija, Estonija, Francuska, Mađarska, Italija, Latvija i Rumunija) većina studenata plaća, a u četiri zemlje – Hrvatska, Njemačka, Litvanija i Slovenija – manji dio plaća troškove, i konačno u ranije navedenih devet zemalja studenti ne plaćaju.
Što se tiče troškova za strane studente, za one koji dolaze izvan Evropske unije školarine su uglavnom više. Određuju ih uglavnom visokoškolske ustanove same, a u nekim zemljama postoji centralizovani sistem koji određuje visinu školarina.
U šest zemalja – Češka, Mađarska, Island, Italija, Lihtenštajn i Norveška studenti izvan EU tretiraju se jednako kao i oni iz EU.
Studentske potpore imaju različite oblike i ciljeve a većina su finansijska pomoć i krediti. Sve zemlje daju neki tip potpore, osim Islanda i Turske. U ostalim zemljama postoje razne situacije u kojima studenti mogu dobiti novčanu potporu.
U Danskoj, Kipru i na Malti dobivaju je svi, a u Finskoj, Holandiji, Norveškoj, Švedskoj i UK-u (bez Škotske), većina dobija pomoć.
U velikoj većini zemalja, samo manji dio studenata dobiva finansijsku pomoć.
Što se tiče kredita, dok je teoretski moguće za sve studente da dobiju kredit u svim zemljama, oni se smatraju glavnim načinom studentskih potpora ako najmanje 5 posto studentske populacije uzima kredite. To je slučaj u 16 zemalja.
Studentski sistem potpora može posmatrati studenta kao pojedinca ili kao člana porodice koja treba potporu. U nordijskim zemljama student se promatra kao pojedinac, te kao pojedinac i dobiva potporu. U mnogim drugim zemljama, potpora može zavisiti o porodičnim uslovima.
Porodični dodaci i porezne olakšice također igraju važnu ulogu u potpori studentima u brojnim zemljama.
Sve informacije o školarinama za studente u EU nalaze se na web stranici Evropske agencija za kulturu i obrazovanje.