Kada radite sa ljubaznim i pametnim ljudima, sve ide veoma spontano i bez poteškoća. Tako nam je bilo i ovog puta, kada smo imali priliku da obavimo kratki, ali korisni intervju sa mladim Ismailom Šehićem. Naime, Ismail ima 25 godina i rođen je u Srebrenici, a trenutno boravi u Sarajevu. Njegova životna priča je veoma pozitivna i korisna za druge, što ćete imati priliku i sami uvidjeti.

– Kada me upitaju kako je sve to počelo sa mojim putovanjima, životom u drugim zemljama i životom na točkovima, uvijek je teško objasniti u kratkim crtama ili u par riječi, jer sve se počelo nizati neočekivano i sasvim slučajno. rekao nam je Ismail na samom početku.

Bili smo vrlo radoznali da saznamo šta se sve našlo na njegovom životnom putu. Objasnio nam je da nije sve bilo tako bajno, da je i njegov početak, kao i svaki drugi bio protkan raznim dešavanjima sa kojima se on, ipak, uvijek znao izboriti. Kako iz dalje njegove priče možemo shvatiti, Ismail nije ni slutio u kojem smjeru će ići njegov život.

– Završio sam Srednjoškolski centar Vogošća, smjer Mašinski tehničar, gdje sam bio „prvi ponos generacije“, jer, eto te godine ukinuše učenika generacije. To nije toliko ni bitno, jer mi „titule“ nikad nisu značile nešto posebno. U tom periodu bio sam fokusiran samo na školu i sport, a samo ponekad sam učestvovao u nekim volonterskim aktivnostima. Ipak, uključio sam se i u Crveni križ i nedugo nakon toga postao predsjednik mladih Crvenog križa općine Vogošća. Prema tome nikad nisam sumnjao da ću početi putovati ili se baviti nečim trećim pored ovih stvari. Naravno, jedno je nečemu se nadati, nešto očekivati, a drugo je ono što nam je zapisano da će se desiti, dodaje Ismail.

Uporedili smo ovaj dio njegove priče sa većinom mladih u današnjici koji se, također, fokusiraju samo na pohađanje škole smatrajući da je to dovoljno. Tu mladi zapravo mnogo griješe, a Ismail je upravo to počinjao shvatati uključivanjem u nove organizacije, kad je njegov život postajao sve zanimljiviji. Nastavio je svoju priču.

– Nakon što sam upisao Mašinski fakultet u Sarajevu, nastavio sam se baviti sportom i to mi je bila najdraža vannastavna aktivnost. To je trajalo sve do sredine prve godine kada sam osjetio određene poteškoće u donjem dijelu leđa te završio u bolnici, na operacijskom stolu. Tako neke stvari vas promijene u životu, otvore vam poglede na život i stvari oko vas. U periodu provedenom u bolnici, tražio sam neke aktivnosti kojima bih se mogao baviti pored fakulteta. Najveću pomoć za pronalazak različitih stvari je bio internet, a najbolji prijatelj mi je bio laptop. Nakon određenog vremena naišao sam na SALTO-YOUTH, odnosno platformu na kojoj se mogu naći razni projekti u Evropi. U tom periodu to su bili projekti u sklopu Youth in Action programa koji se odvijao od 2007. do 2014. godine.

Nastavili smo razgovor u ugodnoj atmosferi, a od Ismaila smo tražili da nam, s obzirom da danas mladi dosta traže “opravdanja” za svoje pasivno stanje, opiše koliko je težak bio njegov period oporavljanja od operacije i u čemu je vidio želju za napretkom.

– Po izlasku iz bolnice uslijedili su ispiti na koje sam morao da izlazim i da ih radim „stojeći“ jer zbog komplikovane operacije i mjesta reza nisam mogao sjediti određeni period. U takvom stanju radio sam 4 ispita, gdje su se kolege čudile zašto radim stojeći i zašto za svaki ispit meni donose „katedru za govor“. Ne znam šta se još vrtilo u njihovim glavama, ali znam da sam neke od njih jako motivisao i podstakao da rade više i da se bore za sebe.

Najvažniji dio njegove priče je tek uslijedio. Opisao nam je područja na kojima je bio aktivan što se tiče organizacija, kao i zemlje koje je posjetio i koje je imao ponude. Sve je to postigao svojim velikim interesovanjem za druženjem, novim znanjem i ljudima od kojih će naučiti dosta novog.

– Vidjevši sve te projekte, aplicirao sam na nekoliko njih. Na svoje veliko iznenađenje, dobih mail na kojem piše da sam selektovan za jedan od apliciranih projekata. Bilo mi je mnogo čudno da vam neko plati put, smještaj i hranu, te vam ponudi određeno znanje i to sve bez ikakve novčane naknade. Iako nisam poznavao taj program niti način na koji funkcioniše, odlučio sam ipak da odem na taj projekat. Tako je i krenuo moj „Evropski put“. Projekat po projekat, država za državom, sve je to uslijedilo u narednom periodu. Na tom putu upoznao sam nevjerovatne ljude, posjetio nevjerovatne zemlje i stekao mnoga znanja u raznim poljima. Od tad, pa sve do sad, obišao sam cijelu Evropu, posjetio mnoge zemlje svijeta, boravio na 5 kontinenata.

– Neformalno obrazovanje mi je pokazalo koliko je bitna edukacija pored fakulteta, odnosno koliko je bitno da čovjek uči pored formalnog obrazovanja. Već nakon nekoliko projekta zaljubio sam se u neformalno obrazovanje, te sam radio sve da se uključim u što više organizacija, kako u BiH tako i u Evropi. Tako sam postao aktivni volonter u 24 organizacije u BiH, kao i u 5 internacionalnih organizacija u Evropi. Od 2014. godine sam predsjednik sektora za međunarodnu suradnju u Crvenom križu Novo Sarajevo. 2015. godine sam obavljao istu funkciju i u Studentskom parlamentu Univerziteta u Sarajevu. U ovom periodu sam odradio i praksu u sklopu svog studija u SINKRO D.O.O. Takođe, u ovoj godini sam dobio funkciju „nacionalnog predstavnika“ u International MV Evropskoj organizaciji. Od 2016. godine postao sam „koordinator za međunarodne projekte“ u Omladinskom Inovaciskom formu iz Ammana (Jordan). U ovoj godini sam uradio praksu od 6 mjeseci u kompaniji SMED ENGINEERING u Sarajevu gdje sam radio kao konstruktor, odnosno obučavao se za tu poziciju.

– U periodu od 2011. do 2017. godine organizovao sam desetak internacionalnih projekata, bio podrška na istim i slično. Učestvovao sam na preko 100 Erasmus+, Council of Europe, Europe for Citizens, Youth in Action projekata. Diplomirao na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, studirao u Evropi, na Riga Technical University, odradio dvije polugodišnje prakse u dvije firme u BiH, nastavio sa sportskim aktivnostima i počeo se baviti fotografisanjem i video produkcijom. Postao trener za ljudska prava, sport, reproduktivno zdravlje i spolno prenosive bolesti, nacionalne plesove, fotografiju i video produkciju. U međuvremenu počeo se baviti ronjenjem i futsalom. Promijenio pasoš zbog popunjenosti stranica, a na novom imam još samo 4 prazne, što znači da će biti uskoro promijenjen i ovaj. 

Na kraju smo se mnogo zahvalili ovako divnom dečku kojem želimo puno uspjeha u daljem radu i zalaganju. Razgovor smo završili Ismailovim riječima kao porukom koju ima za mlade u BiH.

– Ja ću, kao i do sada, biti dostupan svima za sva pitanja oko Evropskih programa, projekata, stipendija i slično. Vrlo rado ću svima odgovoriti i pomoći, a na mladima je samo da se zainteresuju za programe koji im se nude, dodaju se u određene grupe gdje mogu pratiti dešavanja oko Evropskih projekata i na kraju krajeva da apliciraju. Predlažem svima da se vode tim da „Ako ne pokušaš, ne možeš ništa ni dobiti!” Ništa, osim poraza, ali ne zato što si izgubio, nego zato što nisi ni pokušao“!

(Ajla Buljubašić/STUDOMAT.ba)