Studirat će duže, ali više nije mogla: Zagrebačka studentica pauzirala godinu zbog korone i online nastave

Po cijenu obnove, neki studenti ne mogu izdržati ovaj način studiranja u toku pandemije. Kako se vi snalazite?


Online nastava predstavlja težak teret studentima, posebno onima koji žive s roditeljima ili cimerima. Nastava na daljinu još je zahtjevnija ako je u koliziji nekoliko različitih predavanja ili ako cimeri u pozadini slušaju svoja predavanja. Zbog svih ovih okolnosti, neki su studenti odlučili pauzirati godinu i produžiti studiranje.

Studentica L.T. svoj je upis na fakultet obavila 2019. godine. Time pripada, kako sama kaže, “zadnjoj normalnoj generaciji maturanata koji su imali i maturalnu večer, norijadu i maturu bez mjera.”

Upisala je svoj prvi izbor – kroatistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako se zaraza u Hrvatskoj počela naglo širiti, ova studentica je na fakultetu, fizički, provela nepunih mjesec dana drugog semestra. Nakon toga nastava je prebačena na daljinu, piše Mojfaks.com.

 – Žali bože vremena i semestra. U tom trenutku se činilo da će dva tjedna zaista trajati dva tjedna, mjesec dana maksimalno, ali ispalo je kako je ispalo. Smatrala sam da su neke greške nas i profesora, greške u komunikaciji, ‘uradi sam’ predavanja i padovi sustava normalni jer se nitko od nas (profesora i studenata) nije do tog trenutka našao u takvoj situaciji. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, očekivala sam da će se stvari promijeniti i da ćemo napredovati, ako ništa, da se barem Big Blue Button stabilizira ili da se prijeđe na neku drugu platformu koju koristimo na fakultetu, započinje svoj priču L.T.

Ne vidi smisao u isključivo samostalnom radu

Zbog lošeg koncipiranja online nastave, L.T. uviđa teškoće u praćenju nastave, a kasnije i u izlascima na ispite.

 – Semestar je prošao, a da nisam izašla ni na jedan ispit jer se nisam osjećala spremno. Naravno da je studiranje prije svega samostalni rad, nitko nam ne servira niti ulijeva znanje u glavu, ali ako se kolegiji sastoje od uputa ‘pročitajte i odgovorite na pitanja’ pa izađite na ispit, nije mi to u redu. Ne znam je li moja greška, je li stvar u tome da ja nisam za studij i imam krivi stav, ali kolegij netko treba predavati. ‘Pročitaj i odgovori na pitanja’ je princip po kojem ja mogu doći u knjižnicu, posuditi sve knjige koje imaju o dizelskim motorima ili zdravoj prehrani i prozvati se stručnjakom. Predavači i profesori postoje s razlogom, iskrena je studentica.

Nakon prve akademske godine, ova studentica upisuje drugu, ovaj put s malo više nade u sistem nastave.

 – U devetom mjesecu sam upisala drugu godinu u nadi da su se stvari promijenile, raspored prilagodio, da imamo ta predavanja bez kolizija kad smo već online, prisjeća se.

Prema njenim riječima, situacija se nije promijenila nabolje, već nagore.

 – Uveli su neki oblik hibridne nastave, svaki treći tjedan bi trećina studenata imala predavanja uživo na faksu. Ja ne živim u Zagrebu, nego u okolici Velike Gorice, koja je sama po sebi odlično povezana javnim prijevozom, ali okolna sela su loše povezana s Velikom Goricom. Moram pohvaliti profesore i demonstratore, imali su razumijevanja te su mi odobrili da ne moram jurcati uživo u Zagreb i onda natrag doma slušati neki drugi seminar ili predavanje, jer bi to organizacijski bila katastrofa, govori nam.

Niti mjesec dana od početka predavanja L.T. odlučuje da ipak mora uzeti pauzu od svega.

 – Imam poteškoća s mentalnim zdravljem pa sam na temelju pogoršanja zdravstvenog stanja tražila pauzu. Moja obitelj nije bila oduševljena, ali bilo im je jasno da neke stvari ne funkcioniraju, bilo je dovoljno reći im koliko sam ispita dala to ljeto, kazala je.

Na pitanje smatra li svoju odluku o pauzi pozitivnom ili negativnom, L.T. nema jednoznačan odgovor.

 – Ne mogu reći da je ova odluka pozitivna ili negativna. Negativna strana, najveća i najočitija je gubitak godine. Zbog kombinacije više faktora, dane provodim doma, bez faksa i bez posla, a pozitivne strane su više nadanja, da se sredio sustav, da se faks organizirao, možda se vratimo na normalnu nastavu, kaže naša sugovornica.

Slušaj predavanje dok mama kuha, tata kosi, pas laje…

Kako nam kaže, čini joj se da s dolaskom korone u medijima slušamo samo o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Problemi mladih i studenata kao da ne postoje.

 – Ne govorim samo o predavanju koje nije u dvorani sa 100 ljudi nego je u dnevnoj sobi dok se mama kuha, tata kosi i pas laje u pozadini, stvar je u iskustvu. Faks, posao, izlasci, druženja… To su sve stvari koje su potrebne da se razvijamo kao ljudi, a usudila bih se reći da su nam oduzete, progovara iskreno.

Tu je sad dodatni faktor, osnovne škole su više-manje svugdje iste, isti je fond sati za pojedine predmete, broj sati u danu, a fakulteti međusobno razlikuju u svemu.

Čak i na Filozofskom su jako vidljive razlike među pojedinim smjerovima, u odnosu na broj studenata, odnos broja seminara, predavanja i vježbi te organizacije koju svaki smjer ima zasebno unutar Fakulteta.

 – Jasno je da se ne može donijeti odluka koja će obuhvatiti sve fakultete u državi, na taj način organizacija je puno teža, ali teško mi je povjerovati da se ne može inzistirati da se, barem na razini fakulteta, donese odluka o načinu održavanja predavanja”, kaže nam kako bi pojasnila svoj stav. Naša sugovornica ističe da je najizraženija emocija koju osjeća u cijeloj situaciji – frustracija, s čime se može poistovjetiti mnoštvo kolega. Manjkom organizacije, manjkom informacija, s druge strane bombardiranje kontradiktornim informacijama, frustrirana sam, pojašnjava ona.

“Cijelo vrijeme mislim da je greška u meni”

Ova studentica ponavlja da ni sada ne zna je li donijela dobru ili lošu odluku. Kako nam kaže, može se samo nadati da će uspjeti dati ispite zaostatka ovo ljeto i jesen prije nastavka studija.

 – Osjećam se kao da sam dio ‘tko ih šljivi, nama je teže’ skupine. Ne mislim da imam glas niti da netko zastupa probleme koji muče studente sada. Cijelo vrijeme mislim da je greška u meni, da sam ja otpornija ne bi me mučilo online studiranje, bilo bi mi bolje jer sam doma, preosjetljiva sam, ali duboko u sebi znam da nisam jedina i da su ovo stvari koje ne muče samo mene nego i druge, odlučna je.

L.T. čvrsto vjeruje da ne bi pauzirala studij da je situacija bila drugačija.

 – Ne mogu tvrditi da bi ovo bila akademski najuspješnija godina studiranja, ali bi svakako bila odslušana, kaže nam za kraj.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!